Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 221/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1018/2021-2 od 10. siječnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pr-38/2019-14 od 7. travnja 2021., u sjednici održanoj 19. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1018/2021-2 od 10. siječnja 2022. i sudi:
Prihvaća se djelomično žalba tuženice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pr-38/2019-14 od 7. travnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime dodatka za rad na terenu iznos od 23.550,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na slijedeće iznose:
- 150,00 kn od 1. prosinca 2013.,
- 300,00 kn od 1. siječnja 2014.,
- 300,00 kn od 1. veljače 2014.,
- 300,00 kn od 1. ožujka 2014.,
- 300,00 kn od 1. travnja 2014.,
- 150,00 kn od 1. svibnja 2014.,
- 300,00 kn od 1. lipnja 2014.,
- 300,00 kn od 1. srpnja 2014.,
- 300,00 kn od 1. kolovoza 2014.,
- 300,00 kn od 1. rujna 2014.,
- 300,00 kn od 1. listopada 2014.,
- 300,00 kn od 1. studenoga 2014.,
- 300,00 kn od 1. prosinca 2014.,
- 300,00 kn od 1. veljače 2015.,
- 450,00 kn od 1. ožujka 2015.,
- 300,00 kn od 1. travnja 2015.,
- 750,00 kn od 1. svibnja 2015.,
- 450,00 kn od 1. lipnja 2015.,
- 450,00 kn od 1. srpnja 2015.,
- 450,00 kn od 1. kolovoza 2015.,
- 450,00 kn od 1. rujna 2015.,
- 900,00 kn od 1. listopada 2015.,
- 1.050,00 kn od 1. studenoga 2015.,
- 750,00 kn od 1. prosinca 2015.,
- 600,00 kn od 1. siječnja 2016.,
- 150,00 kn od 1. veljače 2016.,
- 1.050,00 kn od 1. ožujka 2016.,
- 600,00 kn od 1. travnja 2016.,
- 450,00 kn od 1. svibnja 2016.,
- 450,00 kn od 1. lipnja 2016.,
- 450,00 kn od 1. srpnja 2016.,
- 450,00 kn od 1. kolovoza 2016.,
- 900,00 kn od 1. rujna 2016.,
- 750,00 kn od 1. listopada 2016.,
- 900,00 kn od 1. studenoga 2016.,
- 1.350,00 kn od 1. prosinca.2016.,
- 600,00 kn od 1. siječnja 2017.,
- 150,00 kn od 1. veljače 2017.,
- 1.050,00 kn od 1. ožujka 2017.,
- 600,00 kn od 1. travnja 2017.,
- 600,00 kn od 1. svibnja 2017.,
- 600,00 kn od 1. lipnja 2017.,
- 900,00 kn od 1. srpnja 2017.,
- 150,00 kn od 1. kolovoza 2017.,
- 600,00 kn od 1. rujna 2017.,
- 300,00 kn od 1. listopada 2017.
do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana, tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak revizije u iznosu od 298,63 EUR (2.250,00 kn) u roku od 8 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 33.540,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a kako je to pobliže navedeno u izreci te mu naknaditi trošak parničnog postupka 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2021. do isplate.
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-38/2019-14 od 7. travnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju B. B. na ime dodatka za rad na terenu iznos od 23.550,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na slijedeće iznose:
- 150,00 kn od 1. prosinca 2013.,
- 300,00 kn od 1. siječnja 2014.,
- 300,00 kn od 1. veljače 2014.,
- 300,00 kn od 1. ožujka 2014.,
- 300,00 kn od 1. travnja 2014.,
- 150,00 kn od 1. svibnja 2014.,
- 300,00 kn od 1. lipnja 2014.,
- 300,00 kn od 1. srpnja 2014.,
- 300,00 kn od 1. kolovoza 2014.,
- 300,00 kn od 1. rujna 2014.,
- 300,00 kn od 1. listopada 2014.,
- 300,00 kn od 1. studenoga 2014.,
- 300,00 kn od 1. prosinca 2014.,
- 300,00 kn od 1. veljače 2015.,
- 450,00 kn od 1. ožujka 2015.,
- 300,00 kn od 1. travnja 2015.,
- 750,00 kn od 1. svibnja 2015.,
- 450,00 kn od 1. lipnja 2015.,
- 450,00 kn od 1. srpnja 2015.,
- 450,00 kn od 1. kolovoza 2015.,
- 450,00 kn od 1. rujna 2015.,
- 900,00 kn od 1. listopada 2015.,
- 1.050,00 kn od 1. studenoga 2015.,
- 750,00 kn od 1. prosinca 2015.,
- 600,00 kn od 1. siječnja 2016.,
- 150,00 kn od 1. veljače 2016.,
- 1.050,00 kn od 1. ožujka 2016.,
- 600,00 kn od 1. travnja 2016.,
- 450,00 kn od 1. svibnja 2016.,
- 450,00 kn od 1. lipnja 2016.,
- 450,00 kn od 1. srpnja 2016.,
- 450,00 kn od 1. kolovoza 2016.,
- 900,00 kn od 1. rujna 2016.,
- 750,00 kn od 1. listopada 2016.,
- 900,00 kn od 1. studenoga 2016.,
- 1.350,00 kn od 1. prosinca.2016.,
- 600,00 kn od 1. siječnja 2017.,
- 150,00 kn od 1. veljače 2017.,
- 1.050,00 kn od 1. ožujka 2017.,
- 600,00 kn od 1. travnja 2017.,
- 600,00 kn od 1. svibnja 2017.,
- 600,00 kn od 1. lipnja 2017.,
- 900,00 kn od 1. srpnja 2017.,
- 150,00 kn od 1. kolovoza 2017.,
- 600,00 kn od 1. rujna 2017.,
- 300,00 kn od 1. listopada 2017.
do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana."
3. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
"I Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-38/2019-14 od 7. travnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju B. B. na ime dodatka za rad preko iznosa od 23.550,00 kn do iznosa od 33.540,00 kn (za iznos od 9.990,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na slijedeće iznose:
- 300,00 kn od 1. studenoga 2013.,
- 1.360,00 kn od 1. studenoga 2017.,
- 510,00 kn od 1. prosinca 2017.,
- 170,00 kn od 1. siječnja 2018.,
- 850,00 kn od 1. veljače 2018.,
- 680,00 kn od 1. ožujka 2018.,
- 850,00 kn od 1. travnja 2018.,
- 680,00 kn od 1. svibnja 2018.,
- 340,00 kn od 1. lipnja 2018.,
- 1.360,00 kn od 1. srpnja 2018.,
- 680,00 kn od 1. kolovoza 2018.,
- 850,00 kn od 1. rujna 2018.,
- 850,00 kn od 1. listopada 2018.,
- 510,00 kn od 1. studenoga 2018. do isplate,
te u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima nastalim u povodu žalbe, odlučit će se u konačnoj odluci."
4. Ovaj je sud rješenjem broj Revd 2001/2022 od 21. rujna 2022. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"1. Smatra li se svakodnevno i redovno obavljanje poslova granične kontrole na graničim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koji posao obavljaju policijski službenici u "zonama" koje su smještene na području strane države, na području na kojem policijski službenik ima pravo vršiti kontrolu graničnog posla, a što im je u opisu posla, radom izvan stalnog mjesta rada, za koji se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. ("Narodne novine", broj 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017. ("Narodne novine", broj 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19)?
2. Može li se tumačenje zajedničke komisije 7/55 iz 2014. i čl. 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013., a tumačenje se odnosi na specifične okolnosti vezane za granični prijelaz D. u Republici Sloveniji, koji granični prijelaz nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima te se radi o željezničkom prijelazu na kojem policijski službenik posao obavlja kontrolu u vlaku tijekom vožnje i ulazi 3 km u područje druge države, primjenjivati prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava n terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?
3. Može li se obavljanje poslova na zajedničkim graničnim prijelazima RH i R Slovenije, a koje su oformljeni temeljem sporazuma Vlade RH i Vlade Slovenije radi jednostavnijeg obavljanja granične kontrole, smatrati radom na teritoriju druge države ili se rad na takvim zajedničkim lokacijama -graničnim prijelazima ima smatrati radom na području Republike Hrvatske?
4. Ima li način korištenja dnevnog odmora u zakonom propisanom trajanju obzirom na specifičnost radnih zadataka i uvjete rada policijskih službenika za graničnu kontrolu utjecaj na ocjenu ostvarivanja prava na isplatu na ime terenskog dodatka?".
5. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena s prijedlogom ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, podredno iste preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.
6. Tuženica je zatražila trošak sastava revizije.
7. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže istu odbiti kao neosnovanu i obvezati tuženicu na naknadu troška odgovora na reviziju.
8. Revizija je osnovana.
9. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
10. Predmet spora je potraživanje tužitelja, policijskog službenika Policijske uprave krapinsko-zagorske, Postaje granične policije M. za isplatu dodatka za rad na terenu za razdoblje od 30. studenoga 2013. do 30. studenoga 2018. kada je kao zaposlenik Policijske uprave krapinsko-zagorske, Postaje granične policije M. obavljao poslove granične kontrole izvan stalnog mjesta rada na koji je raspoređen, na teritoriju Republike Slovenije i to na zajedničkim graničnim prijelazima GP L.-D., H. na S. – R. i GP M. T. – R., sukladno dogovoru Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013., po Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 2/2004, međunarodni ugovori), pozivom na čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 89/12 i 104/13 – dalje: KU/13), odnosno pozivom na čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17 i 12/18 – dalje: KU/17).
11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj zaposlenik RH MUP-a, PU Krapinsko zagorske, Postaja granične policije M., gdje je i raspoređen na svoje radno mjesto,
- da je tužitelj u utuženom razdoblju posebnim dnevnim odnosno mjesečnim rasporedom upućivan na rad na Međunarodni cestovni granični prijelaz L.-D., H. na S.-R. i M. T.-R., dakle na područje druge države odnosno na teritorij Republike Slovenije,
- da je Zajednička komisija dana 22. svibnja 2014. objavila tumačenje u svezi članka 56. ranijeg KU prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza u konkretnom slučaju u D., R. i R. na državnom teritoriju Republike Slovenije ima pravo na terenski dodatak ako je na terenu proveo najmanje 8 sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju,
- da među strankama u ovom parničnom postupku nije sporno da tužitelju nije od strane poslodavca isplaćivana dnevnica,
- da je tužitelj mjesečnim i dnevnim rasporedom poslova iz sjedišta u M. upućivan na rad na navedene granične prijelaze na područje druge države, izvan njihova mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravišta, dakle u mjesta D., R. i R., na području Republike Slovenije, istovjetno kao i u prednjem slučaju službenika upućenih na obavljanje radnog mjesta na državnom teritoriju Republike Slovenije, u mjesto D.,
- da je visina tužbenog zahtjeva određena prema dokumentaciji tuženika uz priloženu vjerodostojnu evidenciju i tabelarni prikaz o radnom vremenu tužitelja (evidentirana je svaka smjena u trajanju od najmanje 8 sati, a pretežit broj smjena je u trajanju od 12 sati) na poslovima granične kontrole na lokaciji M. T.-R., L.-D. i H. na S.- R.
12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, ocjenjujući da okolnost da je tužitelj radio na teritoriju Republike Slovenije upućuje da je radio izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, a posao koji je obavljao je izvan područja i nadležnosti njegove ustrojbene jedinice. Također da su postojala ograničenja tijekom rada, odnosno nemogućnost korištenja dnevnog odmora kako je to ugovoreno KU. Slijedom toga, ocjena je prvostupanjskog suda da rad tužitelja ima sva obilježja terenskog rada te da se isti osnovano poziva na mišljenje Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 22. svibnja 2014. koja je dala tumačenje broj 7/55, u vezi čl. 56. KU, prema kojem službenik, koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak, kao i na tumačenje Zajedničke komisije od 11. studenoga 2016. prema kojem pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada.
13. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime dodataka za rad na terenu iznos od 23.550,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a kako je to pobliže navedeno u izreci te presude (u preostalom dijelu prvostupanjska presuda je ukinuta za iznos od 9.990,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u odluci o trošku), ocijenivši odluku prvostupanjskog suda "ispravnom" za razdoblje do stupanja na snagu KU/17 odnosno do 8. studenoga 2017. budući je navedeni KU stupio na snagu 9. studenoga 2017. Naime, drugostupanjski sud za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. listopada 2017. prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da je za navedeno razdoblje mjerodavno tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od svibnja 2014. kao i tumačenje Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenoga 2016. iz kojeg u bitnom proizlazi da pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koji se službenik upućuje od stalnog mjesta rada.
14. Osnovano revidentica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva. Naime, za ukazati je, da pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice treba imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice (''Narodne novine'', broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 – dalje u tekstu: ZNDG) propisano, da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.
15. Između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' broj 2/2004 - dalje: Sporazum).
16. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.
17. U navedenom Sporazumu su i definirana značenja pojedinih pojmova, pa tako prema čl. 1. točki 2. izraz ''domaća država'' označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz ''susjedna država'' označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz ''zona'' označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz ''službena osoba'' označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. čl. 1. Sporazuma).
18. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.
19. Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, kao i Dogovor o dopuni navedenog dogovora te su, među ostalim mjestima, utvrdile da su takva mjesta i GP M. T. - R., GP L. – D. te GP H. na S. – R., za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (čl. 1. st. 1. točke 8., 31. i 37. Dogovora).
20. Prema odredbi čl. 183. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (''Narodne novine'' broj 117/11, 50/14 i 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, u Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj osnivaju se Policijska postaja Zabok, Policijska postaja D. S., Policijska postaja K., Policijska postaja K., Policijska postaja P., Policijska postaja Z. B., Postaja granične policije M. i Postaja prometne policije K. Prema odredbi čl. 191. navedene Uredbe Postaja granične policije M. je specijalizirana – granična policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u K., nadležna za kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima.
21. Pod pojmom ''stalno mjesto rada'' prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se ''mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela''.
22. Iz navedenog proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet M. T. – R., L. – D. i H. na S. – R.
23. Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da mu predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta postaje granične policije, jer je u utuženom razdoblju prema rasporedu rada, obavljao poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policijska uprava krapinsko-zagorska, Postaja granične policije M., a to su GP M. T. – R., GP L. – D., GP H. na S. – R., na kojima se obavlja kontrola na području Republike Slovenije, smatrajući da ta činjenica znači da je on upućen na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen. Pritom se tužitelj pozvao na odredbe članka 56 KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.
24. Ovaj sud, imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, ocijenio da tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u Postaji granične policije M., koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice GP M. T. – R., GP L. – D., GP H. na S. – R., odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza u Hrvatskoj i u Sloveniji nije radio izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlen. To stoga što njegovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u PU krapinsko-zagorskoj, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelj ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njegovog radnog mjesta zbog čega njegov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njegovog stalnog mjesta rada.
Naime, upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Prema odredbi čl. 7. točke 9. Zakona o policiji (''Narodne novine'' broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl.77. st. 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.
25. Prema navedenom, kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto njegova rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.
26. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom članka 56 KU/13, kao ni članka 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.
27. U predmetnoj situaciji kada su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev za iznos od 23.550,00 kn i na temelju ocjene da se konkretnom slučaju može primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom članka 55. i 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u D. na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju, za naglasiti je, da osnovano tuženica ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza D. uz službeno ovlaštenje za rad na GP D. izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na području Republike Slovenije i granični prijelaz D. ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.
28. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj, Postaja granične policije M., a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnog prijelaza M. T., L., H. na S. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza R., D. i R. u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma, kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (''Narodne novine'' broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.
29. Stoga odgovor na prvo i treće pitanje glasi:
Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave krapinsko-zagorske, Postaja granične policije M. obuhvaća područje graničnog prijelaza M. T., L., H. na S. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza R., D. i R. u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.
30. Odgovor na drugo pitanje glasi: Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koji se odnosi na primjenu čl. 55. i čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole nad državnom području susjedne države.
31. Odgovarajući na četvrto postavljeno pitanje, valja reći, da način korištenja dnevnog odmora u zakonom propisanom trajanju, uzimajući u obzir i specifičnost radnih zadataka i uvjeta rada policijskih službenika za graničnu kontrolu, nema utjecaj na ocjenu ostvarivanja prava na terenski dodatak.
32. Slijedom izloženog valjalo je prihvatiti reviziju i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, presuditi kao u st. I. izreke.
33. Tuženici je trošak revizije odmjeren u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 14/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 26/22 – dalje: Tarifa), pa joj je tako prema Tbr. 10. toč. 6. Tarife za sastav revizije dosuđeno 298,63 EUR-a (odnosno 2.250,00 kn) – st. II. izreke.
34. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice (st. III. izreke).
35. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog zakona (1 EUR = 7.534,50).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.