Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 16 Pž-1008/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Mirte Matić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine
Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IVANA ĐURASA, OIB
89276708070, Velika Gorica, Seljine Brigade 30, kojeg zastupaju punomoćnica
Zrinka Golubić, odvjetnica iz Zagreba, Ilica 29, protiv 1. tuženika JADRAN PRODUKT
d.o.o. u stečaju, OIB 59800682442, Zagreb, Tomislavova 11, 2. tuženika MICHAELA
LJUBASA, OIB 37937455700, Zagreb, Savska cesta 166, 3. tuženika IMPULS
GRAĐENJE d.o.o. u stečaju, OIB 95297659028, Tomislavova 11, svi zastupani po
punomoćniku Danijelu Brkanu, odvjetniku u Zagrebu, Horvaćanska 45, radi
obveznog sklapanja ugovora o prodaji dionica, odlučujući o žalbi tuženika protiv
presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-726/2015 od 16. ožujka 2016.,
u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj P-726/2015 od 16. ožujka 2016. u točkama 1. i 2.
izreke.
II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora
na žalbu u iznosu od 467,85 EUR / 3.525,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-726/2015 od 16. ožujka 2016. Trgovački sud u
Zagrebu naložio je tuženicima da u roku od osam dana s tužiteljem sklope ugovor o
kupoprodaji dionica čiji je sadržaj detaljno opisan jer da će u protivnom takav ugovor
zamijeniti pobijana presuda (točka 1. izreke), naložio je tuženicima naknaditi troškove
parničnog postupka u iznosu od 8.300,00 kn sa zateznim kamatama (točka 2.
izreke), te je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zahtijevao
sklapanje ugovora o kupoprodaji u obliku javnobilježničkog akta (točka III. izreke).
______________________________
Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj: 16 Pž-1008/2023-2 2
2. Protiv navedene presude tuženici su podnijeli žalbu iz čijeg sadržaja
proizlazi da se podnosi u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu (točke I. i II. izreke) zbog
bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima
postupka s prijedlogom ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači ili ukine
uz naknadu troška žalbe u iznosu od 2.150,00 kn. U žalbi su, u bitnom, naveli da je
prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer su po njihovom
shvaćanju trebalo primijeniti Izmjene i dopune Zakona o preuzimanju dioničkih
društava („Narodne novine“ broj: 108/12, 90/13 i 36/13). Istaknuo je da je
prvostupanjski sud neosnovano odbio istaknuti prigovor zastare ukazavši da je
zastarni rok nije počeo teći od 25. ožujka 2010., kada je Hrvatska agencija za nadzor
financijskih usluga donijela deklaratorno rješenje kojim je za tuženike utvrđen
nastanak obveze objavljivanja ponude za preuzimanje društva Elektropromet d.d.,
već 19. svibnja 2008. kada su tuženici prošli kontrolni prag od 25% dionica
navedenog društva jer je u tom trenutku po samom zakonu nastala obveza
objavljivanja ponude. Istaknuli su da tuženici u trenutku podnošenja tužbe nisu imali
više od 25% dionica društva Elektropromet d.d. jer su prije podnošenja tužbe otpustili
dio dionica tog društva, pa da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nisu
mogli otpustiti dionice za vrijeme nastanka obveze objavljivanja ponude za
preuzimanje. Smatraju da je predmetni spor spor male vrijednosti u kojem je tužitelj
bio dužan sve činjenice i dokaze navesti u tužbi, a što nije učinio.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode te je predložio
odbiti žalbu uz naknadu troška žalbe u iznosu od 467,85 EUR / 3.525,00 kn
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je ispitao prvostupanjsku presudu na osnovi odredbe čl. 365.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje:
ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14.
tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je ona
pravilna i u skladu sa zakonom.
6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od
bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po
službenoj dužnosti, a obrazloženje presude sadrži jasne i razumljive razloge za
odluku o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva.
7. Neosnovano tuženici ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 461. a ZPP-a jer se ni prema
shvaćanju ovog suda ne radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. ZPP
jer se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu već na sklapanje ugovora o
kupoprodaji dionica.
8. Tužitelj je pokrenuo predmetni postupak tužbom zaprimljenom na prvostupanjski sud 25. ožujka 2015. kojom je (kao mali dioničar – vlasnik 243 dionica
Poslovni broj: 16 Pž-1008/2023-2 3
društva Elektropromet d.d.) tražio da se tuženicima naloži sklapanja ugovora o
kupoprodaji dionica tog trgovačkog društva na temelju članka 49. Zakona o
preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109/07 i 36/09; dalje: ZPDD).
Ovaj zahtjev tužitelj je temeljio na tvrdnji da je Hrvatska agencija za nadzor
financijskih usluga (dalje: HANFA) konačnim i ovršnim rješenjem, Klasa: UP/I451-
04/09-10/10, Urbroj: 326-321-10-42 od 25. ožujka 2010., utvrdila da je za tuženike
dana 19. svibnja 2008. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje
trgovačkog društva Elektropromet d.d., koju tuženici još uvijek nisu objavili te da,
prema odredbi čl. 16. st. 6. ZPDD-a, prosječna cijena dionica na uređenom tržištu za
razdoblje od 19. svibnja 2007. do 19. svibnja 2008. iznosila 300,00 kn, po kojoj su
tuženici obvezni otkupiti dionice od tužitelja.
9. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:
- da je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (u daljnjem tekstu:
HANFA) rješenjem Klasa: UP/I451-04/09-10/10, Urbroj: 326-321-10-42 od 25. ožujka
2010.., utvrdila da je za tuženike, Jadran-produkt d.o.o. Zagreb, Tomislavova 11,
Michaela Ljubasa iz Zagreba, Savska cesta 166 i trgovačko društvo Impuls d. o. o.
Zadar, Ulica Šime Starčevića 5, 19. svibnja 2008. nastala obveza objavljivanja
ponude za preuzimanje dioničkog društva Elektropromet d.d. Zagreb;
- da je HANFA zaključkom od 24. lipnja 2010. odbacila zahtjev društva Jadran
produkt d.o.o. iz Zagreba i Mihaela Ljubasa iz Zagreba, Savska cesta 166, za
odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva Elektropromet d.d. Zagreb,
da se smatra kako nije niti podnesen, te da je odbila zahtjev društva Jadran-produkt
d.o.o-. i Michaela Ljubasa iz Zagreba, Savska 166, za produljenje roka za dostavu
dokumentacije, te da je navedeni zaključak objavljen u Narodnim novinama,
- protiv navedenog rješenja HANFA-e pokrenut je upravni spor u kojem je
Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Us-4697/2010 od 23.
svibnja 2013. odbio tužbe Jadran – produkta d.o.o., Michaela Ljubasa i Impuls d.o.o.
Zadar.
10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio
da je tužitelj dokazao da je za tuženike 19. svibnja 2008. nastala obveza objavljivanja
ponude za preuzimanje društva Elektropromet d.d. Sud je obrazložio da je rješenjem
HANFA od 25. ožujka 2010. utvrđena obveza tuženika na objavu ponude za
preuzimanje društva Elektropromet d.d. Zagreb, a kako tuženici nisu objavili ponudu
za preuzimanje pozivom na odredbu čl. 49. ZPDD-a prihvatio je tužbeni zahtjev za
sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica, te ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor
zastare. S obzirom na to da su predmetne dionice izdane u nematerijaliziranom
obliku, sud je primjenom odredbe čl. 227. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne
novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11,
112/12, 68/13 i 110/15) odbio dio tužbenog zahtjeva na sklapanje predmetnog
kupoprodajnog ugovora u obliku javnobilježničkog akta jer je zaključio da se takve
dionice prenose indosamentom.
Poslovni broj: 16 Pž-1008/2023-2 4
11. U žalbenoj fazi postupka ostalo je i dalje sporno jesu li tuženici stekli 25%
dionica društva Elektropromet d.d. i je li na tužiteljev zahtjev za sklapanje ugovora o
kupoprodaji dionica nastupila zastara.
12. Neosnovano tuženici ukazuju na nastup zastare. Naime, odredbom čl.
49. ZPDD propisano je da ako ponuditelj ne objavi ponudu za preuzimanje, pod
uvjetima i na način iz Zakona o preuzimanju dioničkih društava, svaki dioničar
ciljnog društva može putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno
sklapanje ugovora o prodaji dionica,pod uvjetima pod kojim je morala biti objavljena
ponuda za preuzimanje. Točno je daje u rješenju HANFA-e od 25. ožujka 2010.
određeno da je obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Elektropromet
d.d. za tuženike nastala 19. svibnja 2008.,ali je tužitelj za to saznao tek kada joj je
dostavljeno rješenje HANFA-e od 25. ožujka 2010. Slijedom navedenog ovaj sud u
smatra da je za tužitelja pravo na tužbu iz čl. 49. ZPDD-a nastalo i da je tužitelj to
pravo mogao koristiti tek od saznanja za obvezu objavljivanja ponude za
preuzimanje društva Elektropromet d.d. iz Zagreba, a što je bilo danom
dostavljanja navedenog rješenja HANFA-e od od 25. ožujka 2010. ( tako i Vrhovni
sud Republike Hrvatske u odluci broj Revt 575/2017-2 od 13. travnja 2021.).
Budući da je tužba podnesena 25. ožujka 2015. jasno je da nije protekao
petogodišnji rok u kojem je tužitelj mogao podnijeti tužbu kojom zahtijeva od
tuženika obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica navedenog društva.
Pritom tome treba napomenuti tuženicima da se razlikuju datumi od kada je
nastala obveza tuženika za objavljivanja ponude za preuzimanje društva od
datuma kada je tužitelj saznao za tu obvezu i za mogućnost pravne zaštite svojih
prava sukladno odredbi čl. 49. ZPDD. Dakle, obveza na sklapanje ugovora o
prodaji dionica iz čl. 49. ZPDD-a nastaje ili dospijeva onog trenutka kada je mali
dioničar saznao za obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje društva, a to
znači o dana kada je primio rješenje HANFA-e gdje je utvrđena ta obveza tuženike.
13. Pogrešno tuženici smatraju da im zaključkom HANFA-e nije odobren
zahtjev za objavljivanje ponude za preuzimanje i da ne postoji zakonska
pretpostavka za postojanje prava tužitelja da zahtijevaju od tuženih sklapanje
ugovora o prodaji dionica. Naime, zahtjev tuženika za objavljivanje ponude je
odbačen i tužitelj ima pravo na temelju čl. 49. ZPDD-a tražiti od tuženika da s njim
sklope ugovor o kupoprodaji dionica. Tuženici su morali podnijeti zahtjev u skladu sa
Zakonom, a odbacivanjem zahtjeva ne znači da su tuženici oslobođeni obveze od
podnošenja zahtijeva za objavljivanje ponude za preuzimanje društva, kao što je to
pravilno zaključio i prvostupanjski sud.
14. Žalbeni navod tuženika da tuženici nisu imatelji 25% dionica ciljnog
društva usmjeren je isključivo na ukazivanje da je odluka HANFA-e pogrešna, te da
tuženici nisu u obvezi prema tužitelju zaključiti ugovor o kupoprodaji dionica. S
obzirom na to da je HANFA odbacila zahtjev tuženika za odobrenje objavljivanja
ponude i preuzimanja društva Elektropromet d.d., te se sukladno navedenom
zaključku HANFA-e smatra kako ponuda nije niti podnesena, pravilno je
prvostupanjski sud zaključio kako postoji pravo svakog dioničara društva da zahtijeva
obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pod uvjetima pod kojima je morala biti
Poslovni broj: 16 Pž-1008/2023-2 5
objavljena ponuda za preuzimanje, a tužitelji su dokazali da su na dan podnošenja tužbe odnosno neposredno prije bili dioničari društva.
15. Neosnovano tuženici smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno
primijenio materijalno pravo budući da je pravilno primijenio odredbe Zakona o
preuzimanju dioničkih društava („Narodne novine“ broj 109/07 i 36/09) koji je bio na
snazi u vrijeme vrijeme nastanka obveze. Naime, odredbom čl. 40. st. 2. ZPDD-a
jasno je propisano da od trenutka nastanka obveze objavljivanja ponude za
preuzimanje do objave ponude, odnosno od objave ponude do isteka roka trajanja
ponude ponuditelj i osobe koje s njime zajednički djeluju ne smiju otpuštati niti se
obvezivati da će otpustiti dionice koje su predmet ponude za preuzimanje. S tim u
vezi neosnovano je pozivanje tuženika na novelu Zakona o preuzimanju dioničkih
društava iz 2013. godine jer je odlučno da je sud vezan konačnom odlukom
HANFA-e, pa je neodlučno što su tuženici radili sa svojim dionicama poslije
donošenja navedene odluke. Zbog navedenog razloga pravilno je utvrđenje
prvostupanjskog suda da se tuženici svoje obveze, koja je određena pravomoćnim i
izvršnim rješenjem HANFA-e, ne mogu osloboditi otpuštanjem dionica jer su u
trenutku podnošenje tužbe držali više od 25% dionica Elektroprometa d.d.
16. Odluka o naknadi parničnog troška pravilno je zasnovana na odredbama
čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
17. S obzirom na navedeno, valjalo je na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
18. Trošak sastava odgovora na žalbu ovaj je sud, s obzirom na sadržaj tog
podneska, ocijenio kao trošak koji nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1.
ZPP-a) pa je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška po toj osnovi.
Zagreb, 19. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
Nevenka Marković
Kontrolni broj: 08d70-0b655-7b1cb
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Nevenka Marković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.