- 1 -              Rev 3546/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3546/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavod ..., OIB ..., Z., Područna služba u S., protiv tuženika C. H. d.d., OIB ..., K. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4078/2017-3 od 3. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-822/2016 od 24. svibnja 2017., u sjednici održanoj 19. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja zavod .... odbija se.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju u korist državnog proračuna RH..., pozivom na broj: ... iznos od 53.043,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2016.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do isplate.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-822/2016 od 24. svibnja 2017. i sudi:

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 53.043,50 kn (pedesettritisućečetrdesettri kune i pedeset lipa) sa zakonskim zateznim kamatama od 16. prosinca 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

II. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 kn (tisućupetsto kuna).“.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je neosnovana.

 

6. Protiv drugostupanjske presude stranke mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka.

 

6.1. S obzirom da je pobijana presuda, protiv koje revidira tužitelj, donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, dopuštena je revizija tužitelja iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, zbog čega je bespredmetno pozivanje tužitelja na reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

7. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Također na temelju odredbe iz čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

7.1. Stoga, s obzirom da podnositelj revizije nije određeno naveo i obrazložio razloge koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. ZPP, već je samo naveo da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, to ovi razlozi nisu uzeti u obzir.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za regresnu tražbinu na temelju činjenice da je u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. studenoga 2016. isplatio svom osiguraniku T. B. na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 106.086,99 kn, pa s obzirom da je uzrok invalidnosti 50% ozljeda na radu, a 50% bolest, tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu dijela isplaćene invalidske mirovine s osnove ozljede na radu u iznosu 53.043,50 kn.

 

9. Polazeći od utvrđenja da je pravomoćnim rješenjem tužitelja od 20. ožujka 1997. tužiteljevu osiguraniku u upravnom postupku priznato pravo na invalidsku mirovinu i da je istim rješenjem utvrđena invalidnost i uzrok te invalidnosti (50% ozljeda na radu i 50% bolest), prvostupanjski sud je prihvatio predmetni tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa, zaključujući da se u parničnom postupku ne može ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku, prihvaćajući tim rješenjem utvrđeni uzrok umirovljenja kao i utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze s ozljedom na radu.

 

10. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika u obrazloženju pobijane odluke naveo da sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku kojom je osiguraniku tužitelja utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu, jer je o pravima iz mirovinskog osiguranja nadležan odlučivati Zavod za mirovinsko osiguranje.

 

10.1. Međutim, drugostupanjski sud je izrazio pravno shvaćanje da u sporu za naknadu štete koju potražuje zavod ... od poslodavca, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u smislu odredbe čl. 162. st. 1. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 - dalje: ZMO), a o kakvoj se parnici radi u konkretnom slučaju, parnični sud nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima gubitka sposobnosti za rad i posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu tužiteljevu osiguraniku.

 

10.2. Slijedom navedenog, ocjenjujući da prvostupanjski sud zbog pogrešnog tumačenja odredbe čl. 12. ZPP nije uzeo u obzir izvedeni dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost postojanja uzročno-posljedične veze između ozljede na radu i umirovljenja tužiteljevog osiguranika, drugostupanjski sud je zaključio da je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, s obzirom da nije dao razloge o odlučnoj činjenici postojanja uzročno-posljedične veze između zadobivene ozljede na radu osiguranika tužitelja s njegovim umirovljenjem, odnosno o tome je li ozljeda oka na radu pridonijela umirovljenju osiguranika tužitelja kako to tvrdi tužitelj.

 

10.3. Zbog toga je drugostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP utvrdio tu odlučnu činjenicu, tako što je iz sadržaja priloženog nalaza i mišljenje vještaka medicine rada (koji nalaz i mišljenje tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije ničim osporio) utvrdio da ozljeda lijevog oka koju je tužiteljev osiguranik pretrpio radeći kod tuženika nije razlog gubitka radne sposobnosti, već da je uzrok invalidnosti, tj. umirovljenja tužiteljevog osiguranika 100% bolest.

 

10.4. Slijedom navedenog, ocjenjujući da tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu u smislu odredbe čl. 219. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP, te s obzirom na utvrđenje da umirovljenje tužiteljeva osiguranika po osnovi invalidnosti nije u uzročno-posljedičnoj vezi s pretrpljenom ozljedom na radu, drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu i odbio kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev koji se odnosi na plaćanje iznosa od 53.043,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama, zaključujući da tužitelju ne pripada regresno pravo prema tuženiku za dio isplaćene invalidske mirovine u navedenom iznosu.

 

11. Tužitelj u reviziji ističe da je sud vezan pravomoćnim rješenjem u odnosu na utvrđenje razloga gubitka radne sposobnosti osiguranika tužitelja, te da o sadržaju rješenja donesenog u upravnom postupku (u kojem je o uzročno-posljedičnoj vezi između povrede na radu i utvrđene invalidnosti tužiteljevog osiguranika odlučeno kroz upravni postupak donošenjem rješenja tužitelja), parnični sud ne može odlučivati kao o prethodnom pitanju u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP.

 

12. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisom nije drukčije određeno.

 

13. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda, parnični je sud načelno vezan za odluku upravnog tijela, ali ga ta odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, kao i ako postoji identitet stranaka u postupku odnosno ako je stranka barem kao zainteresirana osoba sudjelovala u postupku, dok je utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 162. ZMO u nadležnosti parničnog suda, pa stranka koja nije sudjelovala (niti je bila pozvana sudjelovati) u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana (tako i odlukama ovog suda br. Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev-380/2021 od 18. svibnja 2022. i dr.).

 

14. Polazeći u konkretnom slučaju od navedenog shvaćanja, ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost odluke nadležnog tijela kojom je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj IN-74125 od 20. svibnja 2007.

 

14.1. Međutim, neovisno o tome što je rješenjem tužitelja, kojim je njegovom osiguraniku to pravo priznato, kao uzrok gubitka sposobnosti za rad navedena ozljeda na radu u omjeru od 50% (a koja činjenica je sporna u ovom postupku), u situaciji kada stranka, (ovdje tuženik) koja nije sudjelovala u postupku priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja osiguraniku tužitelja, osporava da je uzrok gubitka sposobnosti za rad tužiteljevog osiguranika ozljeda na radu, to prema pravnom shvaćanju ovog suda stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku nije vezana utvrđenjem omjera iz tog postupka, te je u takvoj situaciji u nadležnosti suda utvrđivati uzrok i omjere uzroka u invalidnosti, kao odlučnih činjenica za pitanje naknade štete u smislu odredbe čl. 162. ZMO.

 

15. Stoga, u situaciji kada tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između zadobivene ozljede na radu osiguranika tužitelja s njegovim umirovljenjem, odnosno da je ozljeda oka na radu pridonijela umirovljenju osiguranika tužitelja, kako je to tužitelj tvrdio, te kada je u postupku, na temelju nalaza i mišljenje vještaka medicine rada, utvrđeno da ozljeda lijevog oka koju je tužiteljev osiguranik pretrpio radeći kod tuženika nije razlog gubitka radne sposobnosti, već da je uzrok invalidnosti, tj. umirovljenja tužiteljevog osiguranika 100% bolest, to je pravilno drugostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokaziva iz čl. 221.a ZPP u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio predmetni tužbeni zahtjev, s obzirom da tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu, kao jednu od pretpostavki odštetne odgovornosti.

 

16. Stoga, s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena revizija tužitelja, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP te odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. travnja 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.