1

Broj: Ppž-7202/2022

                                   

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Š.G.T., zbog prekršaja iz čl. 59. st. 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, od 24. kolovoza 2021., broj: 511-14-09/05-3-741-1/2021, u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.,

p r e s u d i o    j e

 

I.   U povodu prigovora okr. Š.G.T., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci i novčanoj kazni, na način da se postupanje okr. Š.G.T., činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga, pravno označava kao prekršaj iz čl. 59. st. 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 114/22), te se okr. Š.G.T. na temelju tog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 390 (tristodevedeseteura)eura / 2.938,46 kuna[1] (dvijetisućedevetstotridesetosmakuna i četrdesetšestlipa).

 

II.  Novčanu kaznu okr. Š.G.T. dužna je platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, a ukoliko okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini.

 

III. U ostalom dijelu odbija se prigovor okr. Š.G.T. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

 

IV. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. Š.G.T. je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 15 (petnaest) eura/113,02 kuna (stotrinaestkunaidvijelipe) u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. Š.G.T. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 59. st. 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je na temelju tog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca, a obvezana je na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

 

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. Š.G.T., osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne, zaštitne mjere i troška postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. PZ-a,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor je neosnovan.             

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              6. Okrivljenica u prigovoru priznaje prekršaj i izražava kajanje, navodeći okolnosti koje su prethodile počinjenju prekršaja, ističući da do sada nije prekršajno kažnjavana, da joj je vozačka dozvola neophodna za posao i uzdržavanje obitelji, da je zaposlena te moli ublažavanje novčane kazne jer ista ugrožava njenu i egzistenciju njene obitelji kao i oslobođenje od obveze plaćanja troška postupka.

 

7. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, prvenstveno se ističe da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a koji propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne za prekršaj iz čl. 59. st. 1. i 5. tog Zakona (od 390 eura do 920 eura, što primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 2.938,46 kuna do 6.931,74 kuna), što taj Zakon čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19. i 42/20.,), a koji je za taj prekršaj propisivao novčane kazne u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

7.1.  Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje okrivljenice činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga kao prekršaj iz čl. 59. st. 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20. i 114/22), te istoj izrekao najnižu novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu u iznosu od 390 eura/ 2.938,46 kuna, kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

 

7.2. Slijedom iznesenog, preinačen je prekršajni nalog u pravnoj oznaci i novčanoj kazni kao u t. I. izreke ove presude.

 

8. Nadalje, razmotrivši odluku o novčanoj kazni povodom žalbenih navoda, potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinila pa su navodi u pogledu slabe materijalne situacije ostali na razini paušalnog isticanja.

 

8.1. U odnosu na navod prigovora kojima se ističe nekažnjavanost, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.

 

8.2. Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna u posebno propisanom minimumu, primjerena je stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

 

8.3. Stoga je nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljeničinog prigovora u dijelu koji se odnosi na ublažavanje odluke o izrečenoj novčanoj kazni.

 

9. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u dijelu odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju jednog mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te je u skladu s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o potrebi posjedovanja vozačke dozvole radi posla i uzdržavanja obitelji, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o primjeni zaštitne mjere, a niti je okrivljenica navode iz prigovora na bilo koji način potkrijepila, što je bio dužan učiniti kako je i naprijed navedeno.

 

              9.1. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljeničinog prigovora niti u ovom dijelu te je odlučeno kao pod t. II. izreke.

 

10. Ispitujući nadalje odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom prigovora okrivljenice, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenicu na plaćanje troška u iznosu od 500,00 kuna, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenice od plaćanja navedenih troškova.

 

10.1. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

 

11. Nadalje, paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice, držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15 eura, odnosno, 113,02 kuna,  dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje i osoba koje je eventualno dužna uzdržavati.

 

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 19. travnja 2023.

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Postaji prometne policije Varaždin, u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.