REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 2954/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate
Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja,
Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana
vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OHL ŽS a.s., OIB 07267830850, Brno – střed,
Burešova 938/17, Češka Republika, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u
Odvjetničkom društvu Andreis & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika: 1. HŽ
INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB 39901919995, 2. HŽ
PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB 80572192786, kojeg
zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Smolčić i Partneri d.o.o. u
Zagrebu i 3. HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB 08720210702, kojeg
zastupa punomoćnik Dražen Delač, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o
reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni
broj Pž-1948/2019-3 od 10. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a
djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-
1563/2017 od 12. travnja 2018., u sjednici održanoj 19. travnja 2023.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja podnesena protiv odluke o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

I. Revizija tužitelja podnesena protiv odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

II. Zahtjev tuženika pod 3. za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

- 2 - Rev 2954/2019-2

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 6.309.205,63 kn,
zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2006. do 31. prosinca 2007.
po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008.
do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne
banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi
određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u
roku od 8 (osam) dana.

II Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 522.892,64 kn, u roku 8 od (osam) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.264.513,13 kn.

IV Nalaže se tužitelju nadoknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 27.848,93 kn, u roku 8 od (osam) dana.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev prvotuženika za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 47.408,88 kn.

VI Nalaže se tužitelju nadoknaditi drugotuženiku i trećetuženiku troškove
parničnog postupka u iznosu od 435.290,71 kn, u roku 8 od (osam) dana.

VII Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika i trećetuženika za
naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 3.733.996,30 kn.“.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 5.634.481,89 kn sa
pripadajućim zakonskim zateznima kamatama koje na taj iznos teku od 16. ožujka

2006. do isplate.“.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbijaju se žalbe prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika kao
neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-
1563/2017 od 12. travnja 2018. u dijelu točke V. izreke kojim je odbijen prvotuženikov
zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 22.924,84 kn i dijelu
točke VII. izreke kojim je odbijen zahtjev drugotuženika i trećetuženika za naknadu
troškova parničnog postupka u iznosu od 2.674.466,64 kn.

- 3 - Rev 2954/2019-2

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-
1563/2017 od 12. travnja 2018. u točkama I. i II. izreke, u dijelu točke V. izreke i
dijelu točke VII. izreke te sudi:

1. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 6.309.205,63 kn
(šestmilijunatristodevettisućadvjestopet kuna i šezdesettri lipe) sa zateznim
kamatama koje teku od 16. ožujka 2006. do isplate kao neosnovan.

2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u
iznosu od 522.892,64 kn (petstodvadesetdvijetisućeosamstodevedesetdvije kune i
šezdesetčetiri lipe) kao neosnovan.

3. Nalaže se tužitelju naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u
iznosu od 24.484,03 kn (dvadesetčetiritisućečetiristoosamdesetčetiri kune i tri lipe), u
roku od osam dana.

4. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku i trećetuženiku troškove
parničnog postupka u iznosu od 1.059.529,66 kn
(milijunpedesetdevettisućapetstodvadesetdevet kuna i šezdesetšest lipa), u roku od
osam dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi drugotuženiku i trećetuženiku troškove
žalbenog postupka u iznosu od 107.195,31 kn (stosedamtisućastodevedesetpet kuna
i tridesetjedna lipa), u roku od osam dana.

IV. Odbija se zahtjev drugotuženika i trećetuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 11.255,80 kn kao neosnovan.“.

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu pod toč. II. i III. izreke, tuženik je podnio
reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj:
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i
89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog
pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati i
drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine te predmet u tom dijelu vrati
drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik pod 3. je podnio odgovor na reviziju u kojem osporava istaknute navode
tužitelja, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

5. Revizija podnesena protiv odluke o glavnoj stvari je neosnovana, dok je revizija podnesena protiv odluke o troškovima parničnog postupka nedopuštena.

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu
samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga
određeno navedenih u reviziji.

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
ZPP na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana

- 4 - Rev 2954/2019-2

presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u
izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla
ispitati. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka
pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP), kojima pripada i ovlast (čl. 304.
ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o
njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će
provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem
prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju
revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP.
Daljnjim revizijskim prigovorima tužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene
provedenih dokaza od strane drugostupanjskog suda, faktično se prigovara
pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP u
revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati. Konačno, okolnost da je
drugostupanjski sud donio pobijanu odluku pozivom na odredbu čl. 373. st. 3. ZPP
nije utjecala na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava
koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao
primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu 6.309.205,63 kuna s
pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da mu je
nastala šteta u vidu troškova poslovanja njegove podružnice u Karlovcu u razdoblju
od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2005. zbog produljenja roka za ispunjenje
Ugovora o građenju kojeg su stranke zaključile, a do kojeg je došlo jer je prednik
tuženika svoje obveze iz tog Ugovora ispunjavao sa zakašnjenjem.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbe čl.

40. i 70. Posebnih uzanci u građenju („Službeni list SFRJ“, broj 18/77) i čl. 154.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96,
112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), utvrdivši u bitnom:

- da je tužitelj s prednikom tuženika bio u obveznom odnosu s osnove
Ugovora o građenju br. 659 od 3. listopada 2003. s Aneksom br. 1,

- da su stranke produljile rok za izvršenje radova nakon 30. listopada 2004.
zbog zakašnjenja prednika tuženika s ispunjenjem obveza preuzetih Ugovorom za
dostavu projektne dokumentacije, građevinske dozvole, građevinskog materijala,
neriješenih imovinsko-pravnih odnosa na dionicama pruge i razminiranja,
- da je tužitelj izvršio ugovorene građevinske radove u produljenom roku do
kojeg je došlo krivnjom prednika tuženika,

- da su radovi započeli 10. listopada 2003., a primopredaja radova je izvršena

17. studenog 2005., nakon čega su do 15. prosinca 2005. otklonjeni nedostaci,
- da je prednik tuženika 21. kolovoza 2007. u cijelosti isplatio ugovorenu
naknadu za izvedene radove u iznosu od 132.542.896,66 kuna,

- da su tužitelju u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2005. nastali
troškovi poslovanja podružnice u ukupnom iznosu od 6.309.205,63 kuna.

11. Drugostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan,

- 5 - Rev 2954/2019-2

cijeneći da dokazni supstrat u konkretnom slučaju nije dostatna osnova na temelju
koje bi se sa sigurnošću (izvjesno) moglo utvrditi da je tužitelj pretrpio štetu
umanjenjem njegove imovine u utuženom iznosu koja je u uzročno-posljedičnoj vezi
s neurednim ispunjavanjem obveza prednika tuženika iz Ugovora br. 659 od 3.
listopada 2003. odnosno da tužitelj nije dokazao da su ispunjene sve pretpostavke
odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZOO, sve uz obrazloženje:
- da se prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke troškovi tužiteljeve
podružnice u utuženom razdoblju odnose na troškove: - utrošenih sirovina i
materijala u iznosu od 416.034,43 kuna, potrošene energije u iznosu od 87.455,70
kuna, sitnog inventara u iznosu od 325,90 kuna, vanjskih usluga u iznosu od

109.089,17 kuna, usluga održavanja u iznosu od 9.563,02 kuna, najma i zakupa u
iznosu od 247.849,88 kuna, usluga promidžbe u iznosu od 26.132,40 kuna, otpisa
dugotrajne imovine u iznosu od 96.708,85 kuna, zaposlenih u iznosu od 51.101,24
kuna, neproizvodnih usluga u iznosu od 538.231,97 kuna, reprezentacije u iznosu od

37.196,59 kuna, osiguranja u iznosu od 17.732,22 kuna, poreza koji ne ovise o
rezultatu u iznosu od 14.739,28 kuna, ostalih obveznih javnih davanja u iznosu od

161.901,62 kuna, bankarskih usluga i članarina u udruženjima u iznosu od 20.812,98
kuna, ostalih nematerijalnih troškova u iznosu od 1.422,70 kuna, plaća u iznosu od

928.118,00 kuna i međutroškova matica-podružnica u iznosu od 3.544.789,68 kuna,
- da iz Aneksa br. 1. Ugovora proizlazi da je tužitelj osnovao podružnicu u
Republici Hrvatskoj radi ispunjenja obveza preuzetih Ugovorom,

- da je prema podacima iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu,
podružnica brisana iz sudskog registra tek rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu
poslovni broj Tt-18/43958-1 od 28. studenog 2018. na temelju tužiteljeve Odluke o
prestanku podružnice od 30. listopada 2018.,

- da iskaza vještaka financijske struke proizlazi da se dio troškova za utrošene
sirovine i materijale odnosi na sirovine i građevni materijal koji je tužitelju bio nužno
potreban da bi izveo ugovorene radove,

- da se trošak utrošenih sirovina i materijala u iznosu od 403.900,22 kuna ne
odnosi na troškove poslovanja podružnice u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31.
prosinca 2005., nego na ispunjenje tužiteljevih obveza preuzetih Ugovorom.
- da se međutroškovi matica-podružnica u iznosu od 3.544.789,68 kuna
odnose na angažman tužiteljevih radnika zaposlenih u sjedištu društva za izradu
projektne dokumentacije i pružanja različitih savjetodavnih usluga u svrhu
unapređenja rada i poslovanja podružnice te da odgovaraju opisu poslova koje se
tužitelj obvezao izvršiti sklapanjem Ugovora, a nije priložena nikakva dokumentacija
koja bi pojasnila stavku plaća zaposlenika u matici,

- da se međutroškovi matica-podružnica odnose na troškove telefona, plaće zaposlenika u sjedištu, troškove geodeta i prema Ugovoru 1/2003.

- da se troškovi neproizvodnih usluga odnose na knjigovodstvene, računovodstvene, revizijske, informatičke i pravne usluge,

- da je iz Ugovora o pružanju računovodstvenih usluga od 1. studenog 2003.,
Sporazuma o nastavku pružanja računovodstvenih usluga od 2. siječnja 2005.,
Ugovora o poslovnoj suradnji od 7. listopada 2003. i Dodatka 1. Ugovora o poslovnoj
suradnji od 29. listopada 2004. razvidno da su ti ugovori sklopljeni u odnosu na
usluge vezane uz financijsko poslovanje podružnice,

- 6 - Rev 2954/2019-2

- da je Ugovore o radu s Đorđem Drezgićem i Draganom Vinskim tužitelj
sklopio upravo u odnosu na poslove vezane uz ispunjenje Ugovora br. 659 od 3.
listopada 2003.,

- da iz navedenog slijedi da su ti troškovi neproizvodnih usluga i plaća
zaposlenika u podružnici nastali kako bi tužiteljeva podružnica mogla poslovati u
skladu s propisima Republike Hrvatske te radi ispunjenja tužiteljevih obveza
preuzetih Ugovorom,

- dakle da se pojedini utuženi iznosi ne odnose na poslovanje podružnice,
nego na ispunjenje tužiteljevih obveza preuzetih Ugovorom,

- da je tužitelj već prilikom sklapanja Ugovora znao da će prema odredbi čl.

612. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima morati osnovati podružnicu kako bi mogao
poslovati u Republici Hrvatskoj,

- da je Ugovor prestao ispunjenjem 2007., a da je podružnica poslovala do brisanja iz sudskog registra 28. studenog 2018.

12. Navedenu odluku drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, riječ je o
odgovornosti za štetu zbog povrede prethodno postojeće obveze u smislu odredbi čl.

262. do 269. ZOO kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti na temelju odredbe čl.

1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i
125/11). Shodno odredbi čl. 262. st. 2. ZOO kada dužnik ne ispuni svoju obvezu ili
zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju
je uslijed toga pretrpio. Prema odredbi čl. 269. ZOO, ako ovim posebnim pravilima
nije drukčije propisano, na naknadu štete zbog povrede prethodno postojeće obveze
(ugovornu odgovornost) na odgovarajući se način primjenjuju pravila o naknadi
izvanugovorne odgovornosti za štetu (dakle odredbe čl. 154. do 208. ovog Zakona).

13. Točno je da je tužitelj, a kako to utvrđuju nižestupanjski sudovi, bio u ugovornom
odnosu s tuženikom u kojem je njegova obveza bila izvršiti sve ugovorene
građevinske radove do 30. listopada 2004. pod uvjetom da mu tuženik u predviđenim
rokovima preda sve dijelove Projekta gradnje, certifikat o razminiranju pojasa gradnje
i lokalnih cesta, da pravovremeno dostavi materijal potreban za izgradnju kolosijeka,
da osigura završetak izgradnje mostova i ispuni ostalu suradnju navedenu u tom
Ugovoru (čl. 6. st. 4. i 5. Ugovora). Tužitelj je izvršio ugovorene građevinske radove u
produljenom roku do kojeg je došlo krivnjom prednika tuženika - zbog zakašnjenja
prednika tuženika s ispunjenjem obveza preuzetih Ugovorom za dostavu projektne
dokumentacije, građevinske dozvole, građevinskog materijala, neriješenih imovinsko-
pravnih odnosa na dionicama pruge i razminiranja. Međutim, u smislu prethodno
navedenih odredbi za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za
prouzročenu štetu trebaju uvijek kumulativno biti ispunjene opće pretpostavke
odgovornosti za štetu (čl. 154. st. 1. ZOO), dakle i nastup štete zbog činjenice da je
dužnik povrijedio obvezu ispunjenja, a koja pretpostavka prema utvrđenju
drugostupanjskog suda (kojim utvrđenjem je ovaj sud vezan – arg. iz odredbe čl.

385. ZPP) u konkretnom slučaju nije ispunjena. U navedenom činjeničnom stanju
drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni
zahtjev pa su svi suprotni navodi izneseni u reviziji neosnovani.

14. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj iznosi čitav niz navoda kojima osporava

- 7 - Rev 2954/2019-2

utvrđenja drugostupanjskog suda vezano za nastanak štete tužitelju. Međutim, kao
što je to prethodno navedeno, revizija se u smislu odredbe čl. 385. ZPP, ne može
izjaviti iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa utoliko ti
navodi revizije nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

15. Slijedom iznesenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija
podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao
neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Odlučujući o dopuštenosti revizije protiv odluke o troškovima parničnog postupka
ovaj sud ocjenjuje da je revizija nedopuštena. Naime, na sjednici Građanskog odjela
Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. prihvaćeno je
pravno shvaćanje, kojim je ovaj sud vezan, da pravomoćno rješenje o troškovima
parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

17. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod
izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u
odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo
na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak
glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu
postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema
značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena
revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

18. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbi čl. 392.b st. 1. ZPP u vezi s čl.

400. st. 1. i 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:
Renata Šantek

Broj zapisa: 9-30858-11c68

Kontrolni broj: 07e7f-f1496-9f906

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.