Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 -1261/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Mirte Matić, predsjednika vijeća, Ružice Omazić, suca izvjestitelja i Nevenke
Marković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ELEKTROKEM d.o.o., OIB
38411868043, Sesvete, Vugrovec D., A. Šenoe 69, kojeg zastupa punomoćnica
Petra Đerek Ivezić, odvjetnica iz Zagreba, Ilica 134, protiv tuženika MEP ING d.o.o.,
OIB 41969158043, Zagreb, 6. Južna obala 2, kojeg zastupa punomoćnik Karlo
Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Masarykova 24, radi isplate, nakon isplate iznosa od

67.314,90 kn / 8.934,22 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude
Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3453/19-23 od 27. siječnja 2022., u
sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3453/19-23 od 27. siječnja 2022. u točkama I. i
II. njene izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 166,67 EUR / 1.255,79 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3453/19-23 od

27. siječnja 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog
bilježnika Ignaca Vugera u Sesvetama, Karlovačka c. 2, poslovni broj Ovrv-1024/19
od 18. listopada 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od

67.314,90 kn sa zateznom kamatom od 9. rujna 2018. do isplate po stopi koja se
primjenjuje na trgovačke ugovore i u dijelu kojima je tuženiku naloženo naknaditi
tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.278,94 kn sa zateznom kamatom od

18. listopada 2019. do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (točka I.
izreke), ukinuto je navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku
naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn sa zateznom
kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate i tužbeni zahtjev je u tom dijelu

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450





Poslovni broj: 53 -1261/2022-3 2

odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju
parnične troškove u iznosu od 6.796,00 kn (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. i 2. t. 11. i 6. Zakona o
parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne
primjene materijalnog prava. Bez obzira na to što žalitelj navodi da se žali protiv
presude u cijelosti, iz sadržaja žalbe jasno proizlazi kako se njegova žalba odnosi na
dio presude u kojemu tužitelj nije uspio u sporu, što znači na točke I. i III. izreke. U
žalbi ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka te u bitnom navodi
kako je tijekom cijelog postupka prigovarao pasivnoj legitimaciji tuženika, te ukazivao
na činjenicu da radni nalozi, na temelju kojih je sud utvrdio da je tužitelj isporučio i
ugradio opremu u objekt tuženika, nisu potpisani i ovjereni po tuženiku, kao i na to da
tužitelj nije isporučio svu opremu na koju se odnosi predmetni račun i da na opremi
koja je isporučena postojali nedostatci te da nije u funkciji. Smatra da je
prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja zaključivši da je
na tuženiku bio teret dokazivanja da radni nalozi nisu potpisani i ovjereni po tuženiku
kao i tvrdnje da je isporučena roba imala nedostatke jer je prema njegovom mišljenju
upravo tužitelj trebao dokazati da je ispunio u cijelosti svoju obvezu i isporučio
tuženiku opremu kako je ugovoreno i da ona nije imala nedostatke. Predlaže
preinačiti prvostupanjsku presudu ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu
na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 5.608,80 kn.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode
tuženika u cijelosti te predlaže žalbu kao neosnovanu odbiti. Zahtijeva trošak za
sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 1.255,79 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj
dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2.
točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava,
osim u dijelu odluke o troškovima spora.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanje preostalog duga po računu br.
688/VP1/1 od 1. rujna 2018. u iznosu od 67.314,90 kn izdanog za isporučenu i
ugrađenu opremu u objekt tuženika (hotel Antica u Starom Gradu na Hvaru). Tuženik
je tijekom postupka prigovarao pasivnoj legitimaciji, zatim da tužitelj nije u cijelosti
ispunio svoju obvezu te da je ona oprema koja je doista isporučena i ugrađena u
objekt tuženika imala nedostatke i da je bila nefunkcionalna, zbog čega je tuženik
angažirao druge izvođače koji su nedostatke otklonili.

7. Nije sporno da su stranke sklopile ugovor o isporuci opreme te da je tuženik
sukladno odredbama ugovora isplatio tužitelju na ime predujma 70% ugovorene
cijene. Sporno je je li tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu te je li tuženik



Poslovni broj: 53 -1261/2022-3 3

dužan platiti preostalih 30% ugovorene cijene kao i opremu čiju su isporuku stranke naknadno usmeno dogovorile.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je ocijenio
neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da među strankama
nije sporno da su 17. travnja 2018. sklopile Ugovor o dobavi i ugradnji opreme u
objekt tuženika, a predmetna tražbina se odnosi na plaćanje preostalog duga za
isporučenu i ugrađenu opremu. Zatim je utvrdio da je tužitelj predao i ugradio
ugovorenu opremu u objekt tužitelja, dok tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da
ugovor nije u cijelosti ispunjen od strane tužitelja i da je isporučena oprema imala
nedostatke, da je o nedostacima obavijestio tužitelja, kao niti tvrdnju da radne naloge
nije potpisao i ovjerio tuženik. Stoga je zaključio da su stranke sklopile ugovor o
kupoprodaji iz odredbe članka 376. u vezi s člankom 591. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) i budući da je
tužitelj ispunio svoje ugovorne obveze, da je tuženik dužan ispuniti svoju obvezu i
platiti tužitelju preostali dug po predmetnom računu sa zateznim kamatama sukladno
odredbi članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO-a. Na temelju takve činjenične i pravne
osnove prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog.

9. Donošenjem pobijane presude nije učinjena niti jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa niti one na koje tuženik upućuje u žalbi.

10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. točke 11. ZPP-budući da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne
za donošenje pravilne i zakonite odluke i na temelju rezultata cjelokupnog postupka
odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju, a stečeno
uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da ima valjanu
osnovu (članak 8. ZPP-a) i u obrazloženju presude dao jasne i valjane razloge o svim
odlučnim činjenicama potrebnim za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu
na pravo tužitelja da zahtijeva plaćanje preostale cijene za isporučenu opremu i ti
razlozi nisu u proturječnosti s izvedenim dokazima. Osim toga, valja istaknuti da time
što sud utvrđenje činjenica i provedene dokaze nije tumačio u skladu sa stavom
tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

11. Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe članka 254. stavka

2. točke 6. ZPP-a na koju upire tuženik navodeći da mu je odbijanjem njegovih
dokaznih prijedloga onemogućeno raspravljanje pred sudom odnosno dokazivanje
njegovih tvrdnji. Prema odredbi članka 220. stavka 2. ZPP-a sud odlučuje o tome
koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Prema
odredbi članka 292. stavaka 3. i 4. ZPP-a izvođenje dokaza određuje sud rješenjem
u kojem će se naznačiti sporna činjenica o kojoj treba izvesti dokaz i dokazno
sredstvo; predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku sud će odbiti i u
rješenju naznačiti razlog odbijanja. Iz podataka u spisu i obrazloženja pobijane
presude proizlazi da je prvostupanjski sud postupio upravo na propisani način, te je
suprotno žalbenim navodima u obrazloženju naveo razlog zašto nije prihvatio
dokazne prijedloge tuženika (točke 22., 27. i 28. obrazloženja). Dakle, sud nije dužan
prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud
smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Time što nije prihvatio neki



Poslovni broj: 53 -1261/2022-3 4

dokazni prijedlog sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa to nije
počinio ni prvostupanjski sud kada je u ovom predmetu odbio odnosno kad nije
prihvatio dokazne prijedloge tuženika. Ovaj sud smatra da su pravilno odbijeni
dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanje zastupnice po zakonu tuženika i svjedoka jer
je sve bitne činjenice bilo moguće utvrditi iz izvedenih dokaza tijekom postupka,
prvenstveno isprava koje je tužitelj dostavio u spis (članak 492.a ZPP-a) i iskaza
saslušanih svjedoka koji su bili potkrijepljeni pisanim dokazima. Zbog navedenog nije
počinjena bitna povreda parničnog postupka jer odbijanjem tih dokaza prvostupanjski
sud nije onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom.

12. Nije počinjena niti relativno bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 1.
u vezi s člancima 8., 219. i 221.a ZPP-a. Prvenstveno valja istaknuti da
prvostupanjski sud pobijanu presudu nije donio pozivom na odredbu članka 221.a
ZPP-a budući da je iz izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio postojanje činjenica za
ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije povrijedio pravilo o
teretu dokazivanja. Tuženik pogrešno smatra da je s obzirom na činjenicu da je
tuženik osporio da se na radnim nalozima (iz kojih je sud utvrdio da je oprema
isporučena i ugrađena na objekt tuženika) nalazi potpis i pečat tuženika, na tužitelju
bio teret dokazivanja vjerodostojnosti tih isprava. Naime, radni nalozi sadrže potpis
osobe koja je potvrdila da je oprema isporučena i ugrađena kao što je potvrđeno i
pečatom tuženika. Taj potpis i žig tuženika odgovara potpisu i žigu sadržanom na
Ugovoru o isporuci robe i prigovoru tuženika, a prema odredbi članaka 7. i 221. ZPP
je onaj koji nešto tvrdi dužan to i dokazati. Prema tome, na tuženiku je bio teret
dokazivanja te činjenice, a prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik na tu
okolnost nije predložio adekvatne dokaze (odgovarajuće vještačenje). Prema tome,
suprotno navodima žalitelja pravilno je zaključio prvostupanjski sud da iz radnih
naloga i iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je isporučena i ugrađena u objekt
tuženika oprema navedena u tim nalozima, te da činjenica što je u radnim nalozima
naveden naziv tuženika „MAP ING d.o.o.“, a ne MEP ING d.o.o.“ upućuje na
očiglednu grešku u pisanju.

14. Također je neosnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud i u odnosu
na činjenicu je li isporučena oprema imala nedostatke pogrešno primijenio pravilo o
teretu dokazivanja. Suprotno shvaćanju tuženika, pravilno je zaključio prvostupanjski
sud da je sukladno odredbama članaka 403. i 404. ZPP-a tuženik bio dužan o
eventualnim nedostacima isporučene opreme i njezine ugradnje obavijestiti tužitelja,
te pritom točno navesti o kojim točno nedostacima se radilo i za te tvrdnje predložiti
odgovarajuće dokaze (članak 219. ZPP-a). Budući da tuženik nije određeno naveo
kada je i o kojim točno nedostacima obavijestio tužitelja, pravilno je prvostupanjski
sud zaključio da se dokazi (saslušanje stranke i svjedoka, koje je predlagao tuženik)
ne izvode da bi se za neku činjenicu prvi put saznalo na temelju izvedenog dokaza.
Ovdje valja napomenuti da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da je
glede nedostataka isporučene robe se obratio vještacima, te da je o nedostacima
e-mailom obavijestio tužitelja, međutim, dokaze o tome nije dostavio u spis. S
obzirom na navedeno, pogrešno je shvaćanje žalitelja da je tužitelj taj koji je trebao



Poslovni broj: 53 -1261/2022-3 5

dokazati da isporučena oprema i ugradnja opreme nisu imali nedostatke odnosno da je imala ugovorenu kvalitetu.

15. Prvostupanjski sud je za svoje stajalište o svakoj utvrđenoj odlučnoj
činjenici naveo jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud pa se zbog
nepotrebnog ponavljanja žalitelja upućuje na detaljno obrazloženje prvostupanjske
presude.

16. Prema tome, prvostupanjski sud je iz izvedenih dokaza (ovjerenih radnih
naloga po tuženiku) pravilno utvrdio da je tuženiku isporučena i ugrađena, kako
oprema iz pisanog ugovora tako i naknadno usmeno ugovorena, budući da je tuženik
potpisom i ovjerom žigom potvrdio preuzimanje i ugradnju opreme, pa je pravilno
primijenio materijalno pravo kada je pozivom na odredbu članka 376. ZOO-a
obvezao tuženika da ispuni svoju obvezu i plati tužitelju preostalu cijenu za
isporučenu i ugrađenu mu opremu kako preostali dug 30% iz pisanog ugovora, tako i
cijenu za dodatnu opremu budući da tuženik visinu cijene za tu opremu iskazanu u
računu nije osporavao i da nije vratio predmetni račun tužitelju.

17. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka

154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a tuženik u odnosu na taj dio odluke nije posebno
naveo zašto je osporava.

18. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a
tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u
pobijanom dijelu.

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao
neosnovan jer troškovi za sastav odgovora na tuženikovu žalbu nije bio potreban za
vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

20. Napominje se da su novčani iznosi u uvodu i izreci presude iskazani i u
valuti EUR, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o
uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj
57/22 i 88/22), članci 43. i 48.

Zagreb, 19. travnja 2023.

Predsjednik vijeća
Mirta Matić





Broj zapisa: 9-30857-d24f0

Kontrolni broj: 073d6-a1425-9fc65

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu