Ppž-6237/2022

                             

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.S., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okr. A.S., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje prometne policije Zadar od 20. svibnja 2022., Klasa: 211-07/22-3/9973, u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I.              U povodu žalbe okr. A.S., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela te odluci o kazni na način da se postupanje okr. A.S., činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga, pravno označava kao prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) pa se na temelju tog zakonskog propisa, okr. A.S. izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eur-a  (tisuću tristodvadeset)[1] / 9.945,54 kuna (devet tisuća devetsto četrdesetpet kuna i pedesetčetiri lipa), koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II.              Odbija se prigovor okr. A.S. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

 

III.     Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okr. A.S. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 eur-a (petnaest)[2] /113,02 kuna (sto trinaest kuna i dvije lipe) u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. A.S. je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavak 1. i 3. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.             

 

1.1.              Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije na području Republike Hrvatske u trajanju od 3 mjeseca.

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. A.S. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor nije osnovan.             

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

6.              Okrivljenik u prigovoru moli ističe da do sada nije kažnjavan, da mu je novčana kazna previsoka te da često dolazi u Republiku Hrvatsku radi čega moli da mu se ne izriče zabrana upravljanja motornim vozilom B kategorije.

 

6.1.              Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i uslijed podnesenog prigovora.

 

6.2.              Prije svega ističe se, da je u povodu prigovora, a ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je pobijanim prekršajnim nalogom, postupanje okrivljenika, činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga, pravno označeno kao prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.).

 

6.3.               Međutim, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 114/22.), koji je u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog prekršajnog naloga blaži za počinitelja, budući da za predmetni prekršaj propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne.

 

6.4.              Naime, prema članku 32. tog Zakona o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupanje za koje je okrivljenik proglašen krivim predstavlja ostvarenje prekršaja iz članka 53. stavak 1. i 3. Zakona, za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eur-a, a što je protuvrijednost 9.945,54 do 19.966,46 kuna, dok je za prekršaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna.

 

6.5.               Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

 

6.5.1.              Budući da je prekršaj za koji je okr. A.S. proglašen krivim, počinjen 14. svibnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.). te budući da je danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (1. siječnja 2023.) stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

6.5.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja iz izreke pobijane presude, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

6.6.              Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

6.7.              Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eur-a ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

6.8.              Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac procijenio i predvidio da se za taj prekršaj može izreći, osim novčane, i kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a osobito visoko prekoračenje brzine kretanja do 66 km/h više o dopuštene u naseljenom mjestu te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se svrha kažnjavanja ne bi mogla postići blažom kaznom.

 

6.9.              U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma.

 

7.               Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.

 

7.1.              Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od 3 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle, u zakonom propisanom minimalnom trajanju, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoko prekoračenje dopuštene brzine kretanja kroz naseljeno mjesto za 66 km/h, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

7.2.              Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu prethodno navedeno, okolnosti koje se ističu u prigovoru u odnosu na odluku o prekršajnopravnim sankcijama nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri. Osim toga, navedene okolnosti okrivljenik nije ničim dokumentirao, a što je bio dužan sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona.

 

7.3.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenika.

 

8.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 15 eur-a predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika niti osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

 

9.              Slijedom navedenog, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona (točka I. izreke) i članka 205. Prekršajnog zakona (točka II. izreke) odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

U Zagrebu, 19. travnja 2023.

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                        Kristina Gašparac Orlić, v.r.

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zadarskoj, Postaji prometne policije Zadar u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.