- 1 -              Rev 1130/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1130/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., D., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: … , Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: … , kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Osijeku, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-838/2019-2 od 7. siječnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-138/2019-5 od 30. rujna 2019., u sjednici održanoj 19. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačava se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-838/2019-2 od 7. siječnja 2020. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-138/2019-5 od 30. rujna 2019. i sudi:

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-138/2019-5 od 30. rujna 2019.

 

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška sastava žalbe.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju s osnove razlike plaće iznos od 24.991,46 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim u toč. 1/ izreke presude te joj je naloženo naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.250,00 kn.

 

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na zahtjev za isplatom razlike plaće za dolazak u policijsku postaju pola sata prije početka redovnog radnog vremena (iznos od 12.495,73 kn s pripadajućim zateznim kamatama), dok je prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev odbijen u dijelu koji se odnosi na vrijeme provedeno nakon završetka smjene u vozilu tuženice koji je prevozio tužitelja od mjesta rada do policijske postaje (iznos od 12.495,73 kn s pripadajućim zateznim kamatama) te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 684/2020-2 od 1. rujna 2020., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-838/2019-2 od 7. siječnja 2020. radi sljedećeg pravnog pitanja:

 

"Može li se vrijeme obvezne prisutnosti na radnom mjestu, provedeno u policijskoj postaji i nakon odlaska u postaju s graničnog prijelaza radi razduženja službe, priznati tužitelju kao redovan rad, odnosno kao "vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od propisanog radnog vremena" i time mu omogućiti ostvarenje svih dodataka na plaću (osim dodataka za prekovremeni rad) u smislu odredbe članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) radi gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, odnosno podredno da u navedenom dijelu ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

 

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za vrijeme provedeno nakon završetka smjene u vozilu tuženice koji je prevozio tužitelja od mjesta rada do policijske postaje radi razduženja službe.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da je tužitelj zaposlen kod tuženice u policijskoj Upravi Osječko-baranjskoj, Policijskoj upravi D., Graničnom prijelazu E.,

 

- da je na radnom mjestu tužitelja rad bio organiziran u turnusima od po 12 sati,

 

- da je tužitelj morao doći u Policijsku postaju D. pola sata ranije radi primopredaje službe i zaduživanja nakon čega bi bio prevezen na granični prijelaz E., a nakon završetka smjene, ponovno bi se morao vratiti u policijsku postaju D. radi razduženja te je na opisani način imao obvezu dodatnih sat vremena biti na raspolaganju tuženici.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je na temelju odredbi čl. 41. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, i 71/16, dalje: KU) ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti. U tom smislu prvostupanjski sud poziva se i na i zaključak br.10/44 sa sjednice Komisije za tumačenje primjene Kolektivnog ugovora od 13. lipnja 2013. koja je zaključila da "se uvećanje plaće za rad u turnusu odnosi na sve sate rada koje službenik i namještenik odradi u turnusu tijekom mjeseca". Dakle, tužitelju za sve sate rada, odnosno obveznog dolaska na posao i izvan radnog vremena (od 7-19, tj. od 19-7 sati) pripada plaća za rad u turnusu i svi dodaci na plaću prema Kolektivnom ugovoru, osim dodatka za prekovremeni rad i rad noću, a koji su predviđeni KU.

 

10. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim u dijelu koji se odnosi na vrijeme koje je tužitelj proveo nakon završetka smjene u vozilu tuženice, koji je prevozio tužitelja od mjesta rada do policijske postaje radi razduženja službe. Drugostupanjski sud pri tome zaključuje da tužitelju za vrijeme provedeno u prijevoznim sredstvima ne pripada naknada plaće, već eventualno naknada troškova prijevoza te iz navedenog razloga odbija tužbeni zahtjev u navedenom dijelu.

 

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

13. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena, proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno ima li tužitelj pravo na isplatu razlike plaće za vrijeme provedeno nakon završetka smjene, kada mu je organiziran prijevoz od mjesta rada do policijske postaje radi razduženja službe.

 

14. Tužitelj se u reviziji poziva na više odluka ovog suda u kojima je izraženo pravno shvaćanje koje je suprotno od onog iz pobijane odluke te navodi kako se radno vrijeme tijekom kojega je tužitelj prisutan u policijskoj postaji radi primopredaje službe prije, odnosno nakon što je završio s obavljanjem poslova svoje smjene na graničnom prijelazu, ne može smatrati prekovremenim radom, ali mu se treba honorirati kao redovan rad preko formalno propisanog radnog vremena.

 

15. Osnovani su revizijski navodi tužitelja s obzirom na to da se tužiteljevo vrijeme provedeno u policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska s graničnog prijelaza radi zaduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, ali mu se to vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena treba vrednovati po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima (tako i ovaj sud u odlukama Revr 466/2007 od 5. rujna 2007. i Rev 1155/2021-2 od 30. studenog 2022.

 

16. Slijedom navedenog, pogrešno je pravno shvaćanje iz pobijane odluke kako tužitelju ne pripada naknada plaća za vrijeme provedeno u prijevoznom sredstvu nakon završetka smjene radi razduženja službe, s obzirom na to da je pravilnom primjenom čl. 44. st. 10. KU tužitelju po osnovi rada u turnusima potrebno navedeni rad priznati kao rad dulji od formalno propisanog radnog vremena.

 

17. Drugostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim za vrijeme provedeno na radu nakon završetka smjene, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti reviziju tužitelja, preinačiti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (iznos od 12.495,73 kn s pripadajućim zateznim kamatama), kao i u dijelu koji se odnosi na troškove postupka te odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. I. izreke presude).

 

18. S obzirom na to da je žalba tuženice odbijena kao neosnovana, odbijen je i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe te je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

 

19. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu nije prihvaćen jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice, a sve u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP te je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

 

Zagreb, 19. travnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.