Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 64 Gž-274/2021-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 64 Gž-274/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari prvotužitelja J.-S. D., Poduzeće za trgovinu i transport, S., Federacija BiH, OIB: …, i drugotužitelja S. J. iz S., S., OIB: …, oboje zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u K., protiv tuženika V. P. iz …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. H., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi prvotužitelja i drugotužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-35/2020-94 od 18. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-35/2020-94 od 18. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev drugotužitelja S. J. odbijen za iznos od 80.000,00 kn/10.617,82 eura[1] sa zateznim kamatama koje teku od 9. srpnja 2003. do isplate te u kojem je zahtjev drugotužitelja S. J. za nadoknadu troškova postupka odbijen u iznosu od 1.513,87 eura/11.406,26 kn, kao i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, i u tom dijelu sudi:
„Nalaže se tuženiku isplatiti drugotužitelju S. J. iznos od 10.617,82 eura/80.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 80.000,00 kn teku od 9. srpnja 2003. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja od 1. siječnja 2023. pa do isplate, teče na iznos od 10.617,82 eura, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 24.677,50 kn/3.275,27 eura.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi drugotužitelju S. J. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.513,87 eura/11.406,26 kn, u roku od 15 dana.“
II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba drugotužitelja S. J. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-35/2020-94 od 18. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužbeni zahtjev drugotužitelja S. J. za isplatu zateznih kamata tekućih na dosuđeni iznos glavnice odbijen za razdoblje od 14. travnja 1997. do 8. srpnja 2003. te u dijelu u kojem je zahtjev drugotužitelja S. J. za nadoknadu troškova postupka odbijen preko iznosa od 1.513,87 eura/11.406,26 kn.
III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi drugotužitelju S. J. troškove žalbe u iznosu od 103,69 eura/781,25 kn, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se kao djelomično osnovana žalba tužitelja i preinačuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-35/2020-94 od 18. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te se u tom dijelu odlučuje:
„Utvrđuje se prekid postupka u odnosu na I. tužitelja J.-S. d.j.l. Poduzeće za trgovinu i transport, S., Federacija BiH, OIB ...“
II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-35/2020-94 od 18. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev drugotužitelja S. J. da se naloži tuženiku platiti drugotužitelju iznos od 80.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.4.1997. do isplate po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate te je odbijen zahtjev drugotužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka. Rješenjem suda prvog stupnja prekinut je postupak u odnosu na prvotužitelja J.-S. d.j.l. Poduzeće za trgovinu i transport, S., Federacija BiH, OIB: … (točka I. izreke) te je odlučeno da će se postupak u odnosu na prvotužitelja nastaviti kad stečajni upravitelj stečajne mase, odnosno pravni sljednik prvotužitelja preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine (točka II. izreke).
2. Presudu i rješenje suda prvog stupnja pobijaju žalbom tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud uvaži žalbu protiv rješenja te pobijano rješenje ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak te da žalbu protiv presude uvaži te pobijanu presudu u cijelosti preinači i tužbeni zahtjev drugotužitelja usvoji u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka drugotužitelja S. J. u skladu s troškovnikom, uvećanim za troškove žalbe, a podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba protiv presude i rješenja je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete isplatom iznosa od 88.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama uzrokovanu kaznenim djelom protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona.
5. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno da je presudom Općinskog suda u Pregradi, poslovni broj K-7/01 od 31. ožujka 2003., u ovom postupku, tuženik P. V. proglašen krivim što je točno neutvrđenog dana u vremenskom razdoblju od 9.12.1996. do 3.3.1997. u H. n. S. u namjeri pribavljanja nepripadne materijalne koristi neistinito predočio vlasniku poduzeća J.-S. d.j.l. J. S. da će drvenu bukovu građu, po narudžbenici broj 24 od 9.12.1996. platiti u roku od 10 dana po preuzimanju, pa kako mu je ovaj povjerovao u dva navrata mu je isporučio naručenu drvnu građu koju je ovaj preuzeo dana 3. 3. i dana 4. 4. 1997., prema fakturama broj 1/97 od 27. 2. 1997. u ukupnom iznosu od 11.022,23 DEM i broj 2/97 od 25. 3.1997. u ukupnom iznosu od 11.197,26 DEM, ali isporučenu robu nije platio, čime je oštetio u ovom postupku drugotužitelja S. J. za iznos od 22.219,49 DEM u protuvrijednosti 88.000,00 kn, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 1. i 4. KZ-a pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja se neće izvršiti ako u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, a oštećenik J. S. je sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom upućen u parnicu (čl. 132. st. 2. KZ).
6. Sud prvog stupnja je ocijenivši prigovor nedostatka aktivne legitimacije drugotužitelja S. J. osnovanim, odbio njegov tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan.
7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu sadržajno ukazuje žalitelj u žalbi. Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni. Sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
8. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1., u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju povredu također sadržajno upire žalitelj u žalbi. Naime, sud može iskaze stranke ili svjedoka ocijeniti istinitim ili neistinitim, odnosno u suštini više ili manje uvjerljivim ili logičnim, gledano pojedinačno ili u cjelini s ostalim dokazima, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje, a za odluku o predmetu spora bitno, činjenično i pravno shvaćanje, a na koji je način sud prvog stupnja, i postupio.
9. Slijedom navedenog, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP).
10. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio osnovanim u odnosu na drugotužitelja S. J. u bitnom uz obrazloženje kako drugotužitelj nije bio stranka u obvezno-pravnom odnosu u vezi kojeg je istaknuto potraživanje u predmetnoj tužbi.
11. Prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinitelja parnični sud je vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik oglašen krivim.
12. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju postoji vezanost parničnog postupka kako za odlučne činjenice koje predstavljaju bitna obilježja predmetnog kaznenog djela, tako i za postojanje pravne kvalifikacije.
13. Dakle, tuženikova obveza ispunjenja imovinskopravnog zahtjeva drugotužitelja S. J. za naknadu štete temelji na kaznenoj odgovornosti za kazneno djelo protiv imovine – prijevare, opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, na temelju kojega je nastao predmetni imovinskopravni zahtjev za naknadu štete koja je nastala za iznos od 22.219,49 DEM u protuvrijednosti od 88.000,00 kn, utvrđena u kaznenom postupku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pregradi, poslovni broj K-7/01 od 31. ožujka 2003., koja je potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Zlataru, poslovni br. Kž-126703 od 9. srpnja 2003. (u tom smislu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda, Rev 100/09-2 od 3. veljače 2015.).
14. Tuženik stoga odgovara drugotužitelju S. J. za naknadu štete po pravilima o izvanugovornoj (deliktnoj) subjektivnoj (kulpoznoj) odgovornosti na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).
15. Budući da je u tijeku kaznenog postupka utvrđena visina i opseg štete koju je prouzrokovao tuženik te kako je upravo uzrokovana šteta bitno obilježje kaznenog djela protiv imovine – prijevare iz odredbe čl. 224. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, to je valjalo djelomičnim uvažavanjem žalbe preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja od 10.617,82 eura/80.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 9. srpnja 2003. do isplate (čl. 277. st. 1. ZOO, čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, br. 35/05, čl. 2. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, br. 114/2022, i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obvezni odnosima, Narodne novine br, 156/2022), od kada je utvrđena visina i opseg štete (9. srpnja 2003. kao dana pravomoćnosti kaznene presude) te odbijanjem žalbe, kao djelomično neosnovane, potvrditi pobijanu presudu u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih od 14. travnja 1997. do 8. srpnja 2003.
16. S obzirom na to da je odluka suda prvog stupnja djelomično preinačena, to je i uspjeh parničnih stranaka u ovom sporu izmijenjen, pa je valjalo uvažavanjem žalbe odbiti zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 24.677,50 kn/3.275,27 eura (čl. 154. st. 5. ZPP), a drugotužitelju dosuditi troškove postupka u smislu odredaba čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP, a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje Tarifa).
17. Drugotužitelju dosuđeni troškovi sastava tužbe 165,90 eura/1.250,00 kn (Tbr. 7/1 Tarife), troškovi zastupanja na ročištima za glavnu raspravu koja su bila održana 4. siječnja 2005., 24. siječnja 2006., 15. ožujka 2006., 16. siječnja 2007., 7. ožujka 2007., 10. lipnja 2011., 4. srpnja 2014., 16. svibnja 2019., 4. prosinaca 2019., 14. veljače 2020., 1. rujna 2020., 12. studenoga 2020., za svako po 165,90 eura/1.250,00 kn (Tbr. 9/1 Tarife), zastupanja na ročištima koja su bila održana 27. siječnja 2010., 30. lipnja 2010. i 22. rujna 2015. za svako po 82,95 eura/625,00 kn (Tbr. 9/2 Tarife) te za troškove žalbe ukupno 622,14 eura/4.687,51 kn, a što ukupno iznosi 3.027,74 eura/22.812,51 kn. Drugotužitelju pripada pravo na nadoknadu troškova postupka u iznosu od 1.513,87 eura/11.406,26 kn (u odnosu na prvotužitelja nastupio je prekid postupka), dok je preko tog iznosa zahtjev drugotužitelja, neosnovan.
18. Polazeći od utvrđenja da je na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Reg-19-001745 od 4.12.2019., prvotužitelj J.-S. d.j.l. Poduzeće za trgovinu i transport, S. brisan iz sudskog registra po službenoj dužnosti, dakle da je prestao postojati kao pravna osoba, da prema odredbi čl. 4 Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, br. 111/93, 34/99, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11,111/12, 68/13, 110/15 i 40/19), odnosno čl. 70. st. 2 Zakona o privrednim društvima (Službene novine Federacije BiH broj 237/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08, 7/09 i 75/13), upis brisanja pravne osobe u sudski registar nadležnog trgovačkog suda ima konstitutivni učinak za prestanak pravne osobe, sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 212. st. 1. toč. 4 ZPP, prekinuo postupak u odnosu na prvotužitelja J.-S. d.j.l. Poduzeće za trgovinu i transport, S. S obzirom na to da je u pogledu pobijane točke I. izreke sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je pozivom na odredbu čl. 212. st. 1. toč. 4. ZPP, donio konstitutivnu umjesto deklaratornu odluku o prekidu postupka, a s obzirom na to da je prekid postupka nastupio po sili zakona prestankom postojanja pravne osobe (upisom brisanja pravne osobe u sudski registar nadležnog trgovačkog suda), a kako to osnovano proizlazi iz navoda žalbe, to je valjalo, na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a u vezi s čl. 381. ZPP, rješenje suda prvog stupnja, u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, preinačiti. Odluka o nastavljanju postupka pravilno je utemeljena na odredbi čl. 215. st. 1. ZPP, slijedom čega je rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, valjalo potvrditi (čl. 380. toč. 2. ZPP).
19. Tužitelju su priznati troškovi žalbe u iznosu od 103,69 eura/781,25 kn (Tbr. 10/1 Tarife) koji su dosuđeni prema uspjehu žalitelja u žalbenom postupku.
U Zagrebu 19. travnja 2023.
Predsjednik vijeća
Robert Jambor, v.r.
[1] Fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7,53450 kuna.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.