Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
1 Broj: Ppž-10672/2021
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J.S., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 25. kolovoza 2021., broj: 4. Pp J- 1249/2019, u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. J.S., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te odluci o kazni na način da se postupanje okr. J.S., činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, pravno označava kao prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.) pa se na temelju tog zakonskog propisa, okr. J.S. izriče novčana kazna u iznosu od 20,00 (dvadeset)[1] eur-a / 150,69 (stopedeset kuna i šezdesetdevet lipa) kuna, koju je dužna platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Odbija se žalba okr. J.S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okr. J.S. je dužna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 eur-a (petnaest)1 eur-a / 113,02 (sto trinaest kuna i dvije lipe) kuna, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 25. kolovoza 2021., broj: 4. Pp J – 1249/2019, proglašena je krivom okr. J.S. da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinila prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je, izrečena novčana kazna u iznosu 193,00 kuna, što je protuvrijednost 50 DEM, odnosno 25,50 eur-a, koju je dužna platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv te presude, okr. J.S. osobno je pravodobno podnijela žalbu ne naznačujući žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica ističe da nije točno da je vikala i govorila pogrdne riječi Ć.H., već da susjed Ć.H. stalno nju uznemirava i radi joj dodatne stresove, da ne može spavati od njegove buke po noći.
5.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
5.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom pokloni vjeru iskazu svjedoka oštećenog Ć.H., obzirom da je isti iskazivao uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njegovom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te je iskazivo o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret pa je tako iskazao „…dana 04.09.2019. …u 13,25 sati, kada sam prolazio prema svom stanu i tada mi je J. rekla – vikala, vrijeđala pogrdnim riječima „đubre staro“ potom me pljunula govoreći da će uvijek pljuvati, ja sam samo šutio i nisam uzvraćao, ni riječima, ni pljuvanjem…“, a provedenim suočenjem između okrivljenice i oštećenog isti je potvrdio vjerodostojnost svog iskaza.
5.3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj za koji se tereti.
5.4. Žalbenim navodima okrivljenice nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega žalba okrivljenice zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i uslijed podnesene žalbe budući da sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Prvenstveno se ističe, da je u povodu žalbe, a ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je pobijanom presudom, postupanje okrivljenice, činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, pravno označeno kao prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.).
6.2. Međutim, nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/22.), koji je u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude blaži za počinitelja, budući da za predmetni prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu.
6.3. Naime, prema članku 10. tog Zakona o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupanje za koje je okrivljenica proglašena krivom predstavlja ostvarenje prekršaja iz članka 13. Zakona, za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 20,00 do 100,00 eur-a, a što je protuvrijednost 150,69 do 753,45 kuna, dok je za prekršaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenica proglašena krivom propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM, što je protuvrijednost domaće valute od 188,50 kuna do 754,00 kuna, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,26 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eur-e Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.
6.4. Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.
6.4.1. Budući da je prekršaj za koji je okr. J.S. proglašena krivom, počinjen 4. rujna 2019., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), te budući da je danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (1. siječnja 2023.) stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.
6.4.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja iz izreke pobijane presude, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
6.5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna u iznosu od 20,00 eur-a primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona te ista predstavlja novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 20,00 do 100,00 eur-a.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 15 eur-a predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice niti osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.
8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r. Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu i tužitelja.
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.