- 1 -              I Kž Us 41/2020-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž Us 41/2020-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12. i 56/15.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te optuženika M. P., V. M., N. M. i L. P. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu od 17. srpnja 2019. broj K-Us-1/16., u sjednici održanoj 19. travnja 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog V. M., branitelja optuženog V. M., odvjetnika S. Š., te branitelja optuženog N. M., odvjetnika B. M.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, optuženog M. P., optuženog V. M., optuženog N. M. i optuženog L. P. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu optuženi M. P., optuženi V. M., optuženi N. M. i optuženi L. P. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 2. KZ/11.

 

1.1. Na temelju članka 328. stavka 2. KZ/11. optuženicima M. P. i V. M. su utvrđene kazne zatvora i to optuženom M. P. u trajanju jedne godine i tri mjeseca, a optuženom V. M. u trajanju jedne godine. Potom su tim optuženicima, na temelju članka 53. stavka 1. KZ/11., uzete kao utvrđene kazne zatvora na koje su osuđeni pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku  broj K-485/15 od 18. rujna 2015. i presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Kž-80/16-4 od 10. svibnja 2016. i to optuženom M. P. kazna zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca, a optuženom V. M. kazna zatvora u trajanju jedne godine, nakon čega su, uz primjenu članka 53. stavka 1. i članka 51. KZ/11., osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora i to optuženi M. P. u trajanju dvije godine i dva mjeseca, a optuženi V. M. u trajanju jedne godine i osam mjeseci.

 

1.2. Na temelju članka 328. stavka 2. KZ/11., optuženi N. M. i optuženi L. P. osuđeni su na kazne zatvora u trajanju po osam mjeseci svaki.

 

1.3. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženicima je u izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode i to optuženom M. P. vrijeme provedeno u istražnom zatoru od 28. svibnja 2015. do 18. rujna 2015. te vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru u Saveznoj Republici Njemačkoj od 8. lipnja 2018. do 19. srpnja 2018., kao i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora određene pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku  broj K-485/15 od 18. rujna 2015. i presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Kž-80/16-4 od 10. svibnja 2016., i to od 20. srpnja 2018. do 17. svibnja 2019.; optuženom V. M. vrijeme provedeno u istražnom zatoru od 28. svibnja 2015. do 18. rujna 2015. te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora određene pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku  broj K-485/15 od 18. rujna 2015. i presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Kž-80/16-4 od 10. svibnja 2016. i to od 18. studenog 2016.  do 28. srpnja 2017., kao i optuženicima N. M. i L. P. vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. lipnja 2015. do 2. rujna 2015.

 

1.4. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog M. P., optuženog V. M. i optuženog L. P. oduzeti su predmeti koji su im poslužili pri počinjenju kaznenog djela iz članka 328. stavka 2. KZ/11., a koji predmeti su za svakog optuženika pojedinačno i detaljno opisani u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 79. stavka 4. KZ/11. određeno je da svi ti predmeti postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

 

1.5. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2 točkama 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.-17.) optuženici su obvezani naknaditi troškove postupka i to optuženi M. P. i optuženi V. M. u ukupnom iznosu od po 3.965,91 kuna svaki, od čega se iznos od po 2.465,91 kuna svakome odnosi na ime naknade troškova za svjedoke i telekomunikacijsko vještačenje; optuženi N. M. u ukupnom iznosu od 5.465,91 kuna, od čega se iznos od 2.465,91 kuna odnosi na ime naknade troškova za svjedoke i telekomunikacijsko vještačenje, a iznos od 1.500,00 kuna na ime naknade branitelju po službenoj dužnosti, a optuženi L. P. u ukupnom iznosu od 5.315,91 kuna od čega se iznos od 2.465,91 kuna odnosi na ime naknade troškova za svjedoke i telekomunikacijsko vještačenje, a iznos od 1.350,00 kuna na ime naknade branitelju po službenoj dužnosti, s tim što je svim optuženicima iznos od po 1.500,00 kuna određen na ime naknade sudskog paušala. U skladu s odredbom članka 148. stavka 4. ZKP/08.-17. odlučeno je da će se o dijelu troškova postupka koji se odnose na naknadu branitelju po službenoj dužnosti za optuženog M. P. odlučiti naknadno, kada podaci o tim troškovima budu poznati.

 

2. Žalbu su protiv navedene presude podnijeli Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i svi optuženici.

 

2.1. USKOK se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i svim optuženicima izreknu kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju.

 

2.2. Optuženi M. P. se žali po branitelju, odvjetniku D. D., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.3. Optuženi V. M. se žali po braniteljima, odvjetnici A. B. i odvjetniku K. K., (dva podneska), zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim vijećem, podredno da mu se izrekne uvjetna osuda odnosno kazna zatvora u kraćem trajanju ili da ga se oslobodi od kaznene odgovornosti. Ujedno traži da ga se zajedno s njegovim braniteljima obavijesti o održavanju sjednice vijeća.

 

2.4. Optuženi N. M. se žali po branitelju, odvjetniku B. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da ga se u nedostatku dokaza oslobodi optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Također, traži da se o sjednici vijeća obavijesti njegovog branitelja.

 

2.5. Optuženi L. P. se žali po branitelju, odvjetniku J. Č., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. Predlaže da se pobijana presuda u odnosu na njega ukine te u tom dijelu predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.-17., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik te optuženici i njihovi branitelji koji su to zahtijevali. Sjednici vijeća su prisustvovali optuženi V. M., branitelj optuženog V. M., odvjetnik S. Š., i branitelj optuženog N. M., odvjetnik B. M.. Nisu pristupili zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, optuženi N. M. te braniteljica optuženog V. M., odvjetnica A. B., iako su,prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješteni, pa je sjednica, u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.-22.), održana u njihovoj odsutnosti.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka:

 

7. Optuženi M. P. u žalbi tvrdi da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude zbog čega da je počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 11. (pravilno bi bilo: članka 468. stavka 1. točke 11.) ZKP/08.-17., međutim, takve tvrdnje u žalbi ničim ne argumentira niti konkretizira u čemu bi se navedena postupovna povreda sastojala.

 

8. Nerazumljivost izreke pobijane presude se prema tvrdnjama optuženog V. M. ogleda u tome što iz činjeničnog opisa ne proizlaze zakonska obilježja terećenog kaznenog djela odnosno da bi optuženici imali namjeru okoristiti se na štetu pošte upravo počinjenjem kaznenog djela razbojništva. Smatra da opisane radnje optuženika, same po sebi, ne predstavljaju opis bilo kakvog kaznenog djela, a kamoli djela za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna kako je to propisano člankom 328. KZ/11., posebice što iz opisa djela nije vidljivo niti da su nađena sredstva koja su podobna za uporabu sile ili prijetnje prema drugim osobama.

 

9. Nasuprot istaknutim žalbenim prigovorima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da iz činjeničnog opisa djela proizlaze sva bitna obilježja kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 2. KZ/11. Naime, optuženici su proglašeni krivima što su "prvooptuženik M. P. zajedno sa za sada nepoznatom osobom imena ili nadimka S. stvorili plan da se okorištavaju na štetu financijskih institucija na području D., a radi realizacije tog plana povezao u zajedničko djelovanje drugooptuženika V. M., trećeoptuženika N. M., četvrtooptuženika L. P. te još dvije nepoznate sobe od kojih je jedna policijski službenik granične policije, nakon čega su u nakani neosnovanog okorištenja postigli plan da se okoriste na štetu H. p. d.d. - S. p. D. u V. u. ..., u kojem cilju je svaki od počinitelja prema točno dogovorenim uputama i zadacima i s tim u vezi radi međusobnih dogovaranja i davanja uputa te izvršenja djela" poduzimao određene radnje, koje su u nastavku činjeničnog opisa detaljno i precizno navedene.

 

10. Dakle, iz tako opisanih protupravnih radnji za koje se optuženici terete da su ih u inkriminiranom razdoblju poduzeli sasvim jasno proizlazi da je riječ o zločinačkom udruženju koje čine najmanje tri osobe, a koje su se udružile sa zajedničkim ciljem počinjenja jednog ili više kaznenih djela razbojništva, pri čemu je svaki od članova tog udruženja poduzeo radnju koja nije kazneno djelo razbojništva, ali za koju je znao da u bitnome doprinosi ostvarenju cilja zločinačkog udruženja. Time su u cijelosti opisana bitna obilježja kaznenog djela iz članka 328. stavka 2. KZ/11.

 

11. Optuženi L. P. u dijelu žalbe zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, upirući na proturječnost izreke presude, ističe da je u činjeničnom opisu najprije navedeno da su plan pljačke stvorili optuženi M. P. i nepoznata osoba imenom S., dok je u nastavku činjeničnog opisa navedeno da su kronološki tijek sačinili optuženici, bez sudjelovanja S.. No, i takvi žalbeni prigovori su neopravdani. Naime, osim dijela činjeničnog opisa u kojem su detaljno opisane radnje koje je svaki od optuženika bilo pojedinačno, bilo zajedno s drugim optuženicima poduzeo, iščitavanjem preostalog dijela činjeničnog opisa sasvim jasno proizlazi da je svaki od počinitelja nabavio posebne mobilne telefonske aparate i pozivne brojeve telefona kao i sačinio žalbom apostrofirani "kronološki tijek operacije" s točnom podjelom uloga i načina skrivanja i podjele novca, kao i troškova "operacije". Dakle, evidentno je riječ o radnjama poduzetima ne samo od osoba protiv kojih se ovaj kazneni postupak vodi nego i od svih ostalih, drugih, za sada nepoznatih, članova zločinačkog udruženja pa tako i od osobe imena ili nadimka S..

 

12. Optuženi V. M. u nastavku žalbe također tvrdi da i nalozi kojima su posebne dokazne radnje određene ne sadrže adekvatno obrazloženje iz kojeg bi bila razvidna opasnost i nužnost njihove primjene, zbog čega da bi takve radnje posljedično predstavljale povredu članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovor" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija) odnosno nezakonite dokaze.

 

13. Međutim, niti u navedenom nije u pravu.

 

14. Razmatrajući sadržaj svih naloga sudaca istrage koji su prethodili određivanju posebnih dokaznih radnji prema tada osumnjičenima M. P., V. M. i L. P., ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u konkretnom slučaju na zadovoljavajući način ispunjeni svi uvjeti propisani člankom 332. stavkom 1. ZKP/08.-17., dakle, da ti nalozi sadrže sve zakonom propisane sastavnice koje su pretpostavka zakonitosti tako pribavljenih dokaza. Naime, u tim se nalozima navodi iz kojih razloga Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću, predlaže provođenje posebnih dokaznih radnji, potom se iznosi analiza rezultata do tada provedenih izvida odnosno prikupljenih podatka iz kojih proizlaze osnove sumnje da su osobe prema kojima se predlaže provođenje posebnih dokaznih radnji sudjelovale u izvršenju točno određenih djela koje ulaze u katalog kaznenih djela iz članka 334. ZKP/08.-17. te razlozi određivanja provođenja posebnih dokaznih radnji, uz konkretizaciju odnosno navođenje detalja i specifičnih činjenica koje se odnose na pojedine osobe i njihovu kriminalnu aktivnost. Osim toga, u obrazloženju naloga je također jasno navedeno da sudac istrage nalazi da se protiv osumnjičenika izvidi ne bi mogli provesti na drugi način ili da bi njihovo provođenje bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, obrazlažući to proizlazi upravo iz prikrivenih modaliteta počinjenja predmetnih kaznenih djela.

 

14.1. Prema tome, nalozi sudaca istrage o primjeni posebnih dokaznih radnji sadrže sve potrebne podatke i dostatna obrazloženja svih zakonom propisanih sastavnica koji su pretpostavka zakonitosti pribavljanja dokaza pa stoga dokazi do kojih se došlo na temelju tih naloga nisu nezakoniti dokazi, kako to pogrešno tvrdi optuženi V. M..

 

15. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi optuženog V. M. kojima, pobijajući zakonitost prvostupanjske odluke, ističe da su dokazi u vidu tajno snimljenih razgovora koji su preslušavani u ovom kaznenom predmetu prvotno korišteni u postupku u kojem je ovaj optuženik već pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. Naime, nema procesne zapreke da se rezultati posebnih dokaznih radnji koriste u više različitih postupaka koji se vode protiv osobe kojoj su provođenjem tih radnji bila privremeno ograničena određena ustavna prava, a time niti da se na rezultatima tako neposredno izvedenih dokaza temelji prvostupanjska odluka.

 

16. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženi V. M. nalazi i u "lakonskom i površnom" odbijanju niza dokaznih prijedloga obrane, pri čemu ističe i da je na raspravi održanoj 16. svibnja 2019. zajedno s ostalim optuženicima predložio da se kao dokaz provede ispitivanje svjedoka T. G. te A. V., koji prijedlog je prvostupanjski sud odbio, a o čemu u obrazloženju pobijane presude nije ništa rekao, kao i da se provede dopuna pretrage računala oduzetog od optuženog M. P., a koji prijedlog je također odbijen "bez adekvatnog obrazloženja".

 

17. Iz zapisnika s rasprave održane 16. svibnja 2019. proizlazi da je branitelj optuženog M. P. nakon iznošenja obrane optuženog M. P. doista predložio da se provede informatičko vještačenje privremeno oduzetog računala i „sticka“ optuženog M. P., kao i da se u svojstvu svjedoka ispitaju A. V. i T. G.. U nastavku rasprave, nakon iznošenja obrana ostalih optuženika, pozvani po predsjedniku vijeća da se očituju u vezi dokaznih prijedloga iznesenih na toj raspravi po branitelju optuženog M. P., optuženi M. P., braniteljica optuženog V. M., optuženi V. M., branitelj optuženog N. M., optuženi N. M., branitelj optuženog L. P. i optuženi L. P. ponaosob su naveli da se pridružuju tim dokaznim prijedlozima. Potom je na prijedlog optuženog L. P. te braniteljice optuženog V. M., uz suglasnost ostalih stranaka, rasprava odgođena. Na idućoj raspravi koja je održana 12. srpnja 2019. predsjednik vijeća je ukratko iznio dotadašnji tijek raspravljanja nakon čega je dokazni postupak završen te su stranke iznijele završne govore. Iz iznesenog tijeka rasprave te izvršenim uvidom u zapisnike s održanih rasprava evidentno  proizlazi da prvostupanjski sud tijekom rasprave nije odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispitaju T. G. i A. V., kako se to tvrdi u žalbi optuženika, nego da je o tom dokaznom prijedlogu jednostavno propustio odlučiti.

 

18. Međutim, takav propust u postupanju prvostupanjskog suda ne čini pobijanu presudu nezakonitom. Naime, za ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.-17., potrebno je da je neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje procesnih zakonskih odredaba utjecalo ili je moglo utjecati na presudu, a što ovdje nije slučaj. Također, navedenim propustom nije ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17., na koju iznesenim žalbenim prigovorima smjera optuženi V. M., jer se presuda, unatoč tome, može ispitati. Stoga, imajući pritom na umu dostatne, jasne i valjane razloge za odbijanje ostalih dokaznih prijedloga obrane (provođenje dopune pretrage računala i USB „memory sticka“ privremeno oduzetih od optuženog M. P. te provođenje informatičkog vještačenja tih predmeta), iznesene u obrazloženju pobijane presude, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, niti navedenim žalbenim tvrdnjama nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.

 

19. Upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17. koja se sastoji u tome što o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava pročitanih na raspravi i samih tih isprava, optuženi V. M. u žalbi tvrdi da nije potpisao ni jednu potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, a koji su pronađeni u stanu kojim se on navodno koristio niti je uopće prisustvovao pretrazi tog prostora, odnosno da ne postoji dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je upravo on bio korisnik ili vlasnik prostora u kojemu su pronađeni oduzeti predmeti pa da je, slijedom navedenog, utvrđenje prvostupanjskog suda o ulozi ovog optuženika u zločinačkom udruženju protivan sadržaju isprava koje su pročitane u dokaznom postupku. U tom pravcu optuženik u žalbi također ističe da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u potpunosti ignorirao dio obrane optuženog M. P., a iz koje proizlazi da mu je optuženi V. M. pomogao čistiti skladište u kojem su se nalazili predmeti koji su pronađeni u stanu kojim se optuženi V. M. navodno koristio.

 

19.1. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17. koja se sastoji u izostanku razloga o odlučnim činjenicama, ovaj optuženik nalazi i u dijelu obrazloženja pobijane presude u kojem prvostupanjski sud iznoseći sadržaj tajno snimljene komunikacije između ovog optuženika i optuženog M. P. govori o ulozi optuženog V. M. kao pripadniku zločinačke organizacije. Naime, smatra da prvostupanjski sud nije obrazložio na koji je način utvrdio da se optuženi V. M. služio mobilnim uređajem pozivnog broja koji je naveden u rezultatima posebnih dokaznih radnji niti kako je utvrdio da je osoba koja je tajno snimljena upravo optuženi V. M.. Također tvrdi da u pobijanoj presudi nije obrazloženo koji su to dijelovi razgovora i na koji način povezani s predmetima pronađenima kod optuženog V. M., a odnose se na pripremu i dogovore za realizaciju plana zločinačkog udruženja radi činjenja kaznenog djela razbojništva, kao i da nije navedeno kako je i na temelju kojeg naloga suca istrage i protiv koje osobe određena mjera tajnog snimanja kako bi se ti dokazi mogli smatrati zakonitim dokazima u ovom postupku te iz kojih razloga i kojim povodom je odobreno tajno snimanje.

 

20. Iz sadržaja tako iznesenih žalbenih prigovora evidentno je da optuženi V. M. u biti osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud utemeljuje zaključke o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, o čemu će više biti riječi kod obrazlaganja žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

20.1. No, ovdje svakako treba ukazati da se ovaj optuženik tijekom cijelog postupka, kako u istrazi tako i tijekom rasprave, branio šutnjom. Upravo iz tog razloga prvostupanjski sud nije smatrao spornom činjenicu korištenja stana od strane optuženog V. M. u kojem su pronađeni oprema odnosno predmeti koji su potrebni i podobni za izvršenje djela za čije je nabavljanje optuženi V. M. proglašen krivim. Ta je činjenica – tko je vlasnik odnosno korisnik prostora u kojem su pronađeni ti predmeti - sada po prvi puta osporena u žalbi optuženika pa stoga prvostupanjski sud nije niti bio u obvezi, u smislu članka 459. stavka 5. ZKP/08.-17., iznositi dodatne razloge o tome zašto upravo te pronađene predmete povezuje s optuženim V. M., kako se to nastoji prikazati u žalbi ovog optuženika.

 

20.2. Međutim, neovisno o navedenom, u odnosu na žalbene tvrdnje ovog optuženika da nije prisustvovao pretrazi prostora kao i da nije potpisao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, treba istaći sljedeće. Iz stanja spisa predmeta je vidljivo da je optuženi V. M. 29. svibnja 2015. u 12,30 sati osobno potpisao pouku o pravima okrivljenika Službe kriminalističke policije, PU dubrovačko-neretvanske, Ministarstva unutarnjih poslova, od 29. svibnja 2015. broj 511-03-04/7-K-94-15 (list 129 spisa predmeta) te nalog suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku od 29. svibnja 2015. broj Kir-t-114/15 (list 133 spisa predmeta). Optuženi V. M. potpisao je i prvu stranicu zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija od 29. svibnja 2015. provedenoj u obiteljskoj kući na adresi P. ...., C., i to u dijelu zapisnika kojim se potvrđuje da je optuženom V. M., na temelju članka 243. stavka 1. ZKP/08.-17., predan nalog za pretragu 29. svibnja 2015. u 12,30 sati. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi činjenica da je optuženi V. M. bio neposredno prisutan pretrazi navedenog prostora pa okolnost da je odbio potpisati potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, kao i staviti svoj potpis na posljednju stranicu zapisnika o pretrazi ne dovodi u pitanje njegovu prisutnost na pretrazi pa tako niti utvrđenje prvostupanjskog suda da su predmeti koji su pronađeni u tom prostoru doista njegovi. Prema tome, o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava, kako se to žalbom nastoji prikazati pa nije ostvaren niti taj oblik bitne postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17.

 

21. Neosnovani su i žalbeni prigovori optuženog V. M. kojima, upirući na povredu prava na obranu, u žalbi tvrdi da je rješenje o provođenju istrage zaprimio tek zajedno s nalogom za provođenje toksikološkog vještačenja, zbog čega smatra da se istraživanje vršilo protivno odredbama ZKP/08.-17. Naime, kod tako iznesenih žalbenih prigovora, optuženik u potpunosti zanemaruje činjenicu da, ukoliko bi se doista i radilo o određenim propustima u postupanju ovlaštenog tužitelja, oni ne bi predstavljali povrede do kojih je došlo vezano uz samo suđenje, dakle, pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude, a to čini jedan od bitnih i temeljnih uvjeta koji mora biti ispunjen da bi se radilo o ostvarenju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.-17.

 

22. I na koncu, ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točkom 1. ZKP/08.-22., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka druga povreda odredaba kaznenog postupka, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te povredu kaznenog zakona:

 

23. Prije ocjene osnovanosti žalbenih prigovora svih optuženika koji se odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da su, osim brojnih dokumenata pronađenih u prijenosnom računalu i „memory sticku“ optuženog M. P., u ovom kaznenom postupku za odlučivanje o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika od velike, pa i ključne važnosti, bili audio-video snimka koja se nalazila u mobilnom uređaju optuženog M. P., predmeti koji su pronađeni u stanu kojim se koristio optuženi V. M., kao i rezultati telekomunikacijskog vještačenja zajedno s rezultatima provođenja posebnih dokaznih radnji. Kod iznošenja prigovora u odnosu na tu žalbenu osnovu, svaki od optuženika u svojim žalbama pobija vjerodostojnost pojedinih od navedenih dokaza za koje smatra da se odnose na dokazanost njegove krivnje, zanemarujući pritom kvantitetu i kvalitetu preostale dokazne građe.

 

24. Tako, u odnosu na spomenutu audio-video snimku, koja prema ocjeni prvostupanjskog suda izravno povezuje optuženog N. M. sa zločinačkim udruženjem jer upućuje na poduzimanje radnji od strane optuženog N. M. koje nisu kazneno djelo, ali za koje je znao da doprinosi ostvarenju cilja zločinačkog udruženja, optuženi N. M. u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud samo "po boji glasa", bez provođenja adekvatnog vještačenja, zaključio da se na snimci čuje glas optuženika kad viče "debeli, debeli", pri čemu je pogrešno zaključio da je snimka nastala tako što je kamera kojom se snimalo bila pričvršćena za vozilo u kretanju ili je držana u ruci osobe koja se kretala u vozilu, jer da se u unutrašnjosti pošte ne može prolaziti vozilom, kao i da u postupku ničim nije utvrđeno da bi snimka nastala snimanjem kamerom.

 

25. Također, u nastojanju da dovede u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je on sačinio snimku unutrašnjosti pošte i predao je optuženom M. P., optuženi N. M. u žalbi ističe da se iz sadržaja snimke, pa i u slučaju da se radi o njegovom glasu, ne može zaključiti da ju je upravo on sačinio, posebice s obzirom na to da je optuženi M. P., koji u obrani tvrdi da je on sačinio predmetnu snimku, kao policijski službenik mogao ulaziti u poštu bez bilo kakvih problema. Isto tako ističe da, kada bi i bilo točno da je on sačinio predmetnu snimku, tada svakako ne bi šetao po pošti i vikao "debeli, debeli" i na taj način skretao pozornost na sebe, ali i da se mogao sasvim slučajno naći u blizini osobe koja je navedenu snimku sačinila.

 

26. Međutim, takvi žalbeni prigovori su, po ocjeni drugostupanjskog suda, bez uspjeha.

 

26.1. Naime, pregledom predmetne snimke je vidljivo da osoba koja snima ulazi u prizemlje zgrade pošte i to prolaskom kroz vrata koja očito koriste samo zaposlenici pošte. Naime, riječ o ulazu koji je neposredno povezan sa "stražnjim" prostorijama pošte pa tako i sortirnicom, a u kojima nedvojbeno nije dopušteno kretanje i zadržavanje trećim, nezaposlenim osobama. Pri tome, evidentno je da osoba koja snima odmah pri ulasku u zgradu, prilikom otvaranja vrata, nekoga pozdravlja govoreći "debeli, debeli" te se bez ikakvog zastajkivanja nastavlja nesmetano kretati i prolaziti i kroz druge prostorije pošte, ne predstavljajući se pritom ostalim zaposlenicima pošte koji su se tamo zatekli.

 

26.2. Prema tome, imajući u vidu navedeno, očito je da je osoba koja je sačinila snimku zaposlenik pošte koji se u zgradi pošte nesmetano kreće pa čak i u "stražnjim" prostorijama, pri čemu je njezina prisutnost očekivana i svakodnevna. Time je u cijelosti dovedena u pitanje istinitost obrane optuženog M. P. kojom tvrdi da je upravo on sačinio predmetnu snimku.

 

27. Sve navedeno, pritom imajući na umu i iskaz svjedoka T. K., zaštitara u H. pošti – S. p. u D., iz kojeg proizlazi da mu se osoba samo optuženi N. M. obraćao nazivom "debeli", kao i neupitni telefonski kontakt koji je optuženi N. P. imao ne samo s optuženim M. P., nego i s optuženim L. P., kako je to vidljivo iz rezultata telekomunikacijskog vještačenja, dovodi do jedinog mogućeg zaključka da je upravo optuženi N. M., a ne netko drugi, osoba koja je sačinila tu snimku, nakon čega ju je i predao optuženom M. P..

 

28. Optuženi L. P., u dijelu žalbe u kojem se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prije svega ističe da se u ovom kaznenom postupku tereti da je za svrhe izvršenja kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, nabavio poseban mobitel, pripremio posebnu motorističku kacigu, pribavio još jednu kameru za snimanje okoliša zgrade pošte kojom ništa nije snimano te zajedno s ostalim optuženicima 6. svibnja 2015. sačinio „kronološki tijek operacije“.

 

29. Pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja, optuženi L. P. u žalbi, tvrdnjom da je proglašen krivim za raspolaganje stvarima koje ni po čemu nisu nedozvoljene i protupravne niti ih je moguće distancirati od uobičajenih stvari, za svaku od pobrojanih inkriminiranih radnji osporava osnovanost zaključka prvostupanjskog suda da su te radnje poduzimane uz znanje o postojanju zločinačkog udruženja kao i uz svijest da njihovim poduzimanjem doprinosi ostvarenju cilja takvog udruženja.

 

29.1. U tom pravcu tvrdi da je promašeno povezivanje motorističke kacige s izvršenjem kaznenog djela jer da je on korisnik motocikla i postoji zakonska obveza za nošenje kacige, a da je ta kaciga kupljena puno prije inkriminiranog razdoblja (31. listopada 2013.). Također, ističe da je pogrešna tvrdnja da su mobiteli pribavljeni za izvršenje djela jer da je imao dva pretplatnička broja koje je koristio kako prije, tako i nakon izvršenja kaznenog djela. Nadalje, ističe da tvrdnja o cilju i svrsi nabave spomenute kamere predstavlja puko nagađanje prvostupanjskog suda, lišeno bilo kakve analize i logičkog prosuđivanja te mehaničko prihvaćanje interpretacije USKOK-a kao vlastite, kao i da je nelogično da se optuženi M. P., ukoliko je razgovor o nabavi te kamere vođen između njega i optuženog M. P. bio tajne naravi, pojavljuje u tijeku kupnje kamere na vratima trgovine. Konačno, smatra proizvoljnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je dokument naziva "kronološki tijek operacije" napisan 6. svibnja 2015., a koji je pronađen u prijenosnom računalu optuženog M. P., rezultat razrađenog plana i djelovanja svih optuženika, osobito s obzirom na činjenicu da izrazi koji se koriste u tom dokumentu ne upućuju na nešto što je već dogovoreno, nego na nešto što predstavlja pojedinačni plan jedne osobe, pri čemu su tajno snimljeni razgovori između optuženog M. P. i optuženog L. P. vođeni u razdoblju od 6. do 20. svibnja 2015., dakle, nakon što je navedeni dokument nastao.

 

30. Kod ocjene osnovanosti iznesenih žalbenih tvrdnji se prije i povrh svega treba osvrnuti na sadržaj tajno snimljene komunikacije koju je optuženi M. P. ostvarivao s optuženim L. P. od 6. do 20. svibnja 2015., a koja je preslušana u tijeku provedenog dokaznog postupka te vrlo vjerno iznesena u obrazloženju pobijane presude. Naime, iz rezultata posebnih dokaznih radnji proizlazi da optuženi L. P. 18. svibnja 2015. javlja optuženom M. P. da nije uspio ništa naći, nakon čega mu optuženi M. P. 19. svibnja 2015. govori da od treće osobe koja im može pomoći nešto uzme na odgodu i da im to instalira, podsjećajući ga čime se ta osoba bavi. Potom optuženi M. P. 20. svibnja 2015. pojašnjava optuženom L. P. da treba otići do te treće osobe i reći mu da bi postavio na određeni način i kućište i sve i da ga pita što se može napraviti te da će se trebati staviti već pet, šest dana ranije i biti „stand by“, nakon čega mu naglašava da sada obavezno mora to snimanje podesiti, ako bi se moglo, da se gleda kao kod kuće. U kasnije vođenom razgovoru istog dana optuženi M. P. moli optuženog L. P. da vidi s tom trećom osobom što se može te dodaje da se može ići na varijantu, može se postaviti, ali da ide na to da može snimati dulje vrijeme nekako. Potom istog dana optuženi L. P. javlja optuženom M. P. da je sve riješeno, da ima punjač, da je našao za mobitel ono što mu treba za 300,00 kuna, da može dosta trajati te da dodatni punjač košta oko 100,00 kuna.

 

31. Stoga, kada se ovako izneseni sadržaji tajno snimanih razgovora povežu s iskazom svjedoka D. L. iz kojeg proizlazi da je optuženi L. P. od njega u svibnju 2105. kupio polovnu kameru za 300,00 kuna, kao i s rezultatima telekomunikacijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je optuženi L. P. ostvarivao komunikaciju i s optuženim M. P. i s optuženim V. M., očito je da tvrdnja iz obrane optuženog L. P., kojom poriče kupnju navedene kamere, nema potkrjepu u navedenim dokazima pa je prvostupanjski sud s pravom zaključio da je optuženi L. P. kupio tu kameru i na taj način svjesno poduzeo radnju koja nije kazneno djelo, ali za koju je znao da doprinosi ostvarenju cilja zločinačkog udruženja. Kraj takvog se stanja stvari i za ostale inkriminirane radnje, sam po sebi, nameće zaključak da su i one poduzete uz znanje i prihvaćanje plana zločinačkog udruženja, kao i sa spremnošću za izvršenje svoje uloge u tom udruženju.

 

32. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi V. M. u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud zaključak o značajnijoj ulozi optuženika u zločinačkom udruženju pogrešno utemeljio na utvrđenju da su pretragom doma i drugih prostora kojima se koristio pronađeni predmeti navedeni u izreci prvostupanjske odluke. S tim u vezi ponavlja već ranije u ovoj odluci iznesene žalbene prigovore da nije potpisao niti jednu potvrdu o oduzimanju tih predmeta niti da je prisustvovao pretrazi stana, kao i da ne postoje dokazi da je uopće bio korisnik ili vlasnik stana ili na bilo koji drugi način povezan s prostorom u kojem su oduzeti predmeti pronađeni. U istom cilju, dovođenja u pitanje zaključka prvostupanjskog suda o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, u odnosu na rezultate posebnih dokaznih radnji ističe da u pobijanoj presudi nisu izneseni razlozi za utvrđenje da se optuženik koristio mobitelom pozivnog broja 091/510-3236 odnosno da je osoba koja je tajno snimljena baš on, kao i da nije navedeno niti na temelju kojeg naloga suca istrage i protiv koje osobe te iz kojih razloga su te posebne dokazne radnje određene.

 

33. Međutim, niti ovi istaknuti žalbeni navodi nisu osnovani.

 

34. Naime, pored činjenice da je optuženi V. M., protivno žalbenim tvrdnjama, nedvojbeno bio prisutan pretrazi prostora u kojem su pronađeni u izreci pobijane presude navedeni predmeti, koja činjenica je osporena tek u žalbenom postupku, o čemu je već bilo riječi u prethodnim dijelovima ove odluke, treba reći da optuženik tijekom provođenja dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom ničim nije osporavao niti činjenicu da je upravo on osoba čiji se glas čuje na preslušanim odnosno reproduciranim razgovorima.

 

34.1. Štoviše, iz zapisnika s rasprave održane 7. studenog 2015., jasno proizlazi da optuženi V. M., po izvršenoj reprodukciji tajno snimljenih razgovora i SMS poruka koje je obavio optuženi M. P. s tajno nadziranog mobitela IMEI broja 35809075523416 pa tako i onih vođenih s optuženim V. M. upravo putem mobitela pozivnog broja 091/510-3236 (17. travnja 2015. u 8:34:15 sati, 27. travnja 2015. u 22:11:09, 28. travnja 2015. u 14:34:11 sati, 8. svibnja 2015. u 20:37:03 sati, 12. svibnja 2015. u 15:53:15 sati te 22:04:28 sati, 16. svibnja 2015. u 8:49:04 sati te 14:42:14 sati, 17. svibnja 2015. u 17:23:48 sati te 23. svibnja 2015. u 10:44:50 sati i 20:01:40 sati), osim primjedaba iznesenih zbog loše kvalitete i slabe razumljivosti odnosno nerazgovjetnosti preslušanih razgovora, nije iznosio prigovore da se ne radi o njemu i njegovom glasu niti da se ne radi o broju telefona kojim se on u to vrijeme koristio.

 

35. Slijedom svega navedenog, pritom imajući na umu da spisu predmeta prileže nalozi suca istrage kojima su određene posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu protiv svih optuženika pa tako i protiv optuženog V. M. i to upravo za mobilni telefonski uređaj pozivnog broja 091/510-3236, a čija zakonitost je u ovoj odluci već ranije bila razmatrana, zajedno s rezultatima telekomunikacijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je optuženi V. M., osim s optuženim M. P. komunicirao i s ostalim optuženicima, i za ovaj drugostupanjski sud u dokaznom materijalu nema dvojbe da je i optuženi V. M., znajući da time doprinosi ostvarenju cilja zločinačkog udruženja, zajedno s optuženim M. P. nabavio službenu policijsku odoru i značku HVO-a, plastične vezice, tri vunene potkape, četiri para rukavica, dvije ručne radio stanice, registarske pločice srpskih i crnogorskih nacionalnih oznaka, kliješta za pajser te druge predmete potrebne za izvršenje djela, a koji su kao takvi pobrojani i u izreci pobijane presude. Uostalom, i sam optuženi M. P. u obrani tvrdi da su ti predmeti pronađeni "kod M.", dakle, u prostoru kojim se upravo optuženi V. M. koristio, objašnjavajući pritom da je riječ o predmetima koji su se prethodno nalazili u skladištu kojim se on koristio.

 

36. Kraj takvog stanja stvari, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje žalbenim prigovorima optuženog V. M. da iz pobijane presude nije vidljivo koji dijelovi razgovora su i na koji način povezani s pronađenim predmetima, a odnose se na pripremu i dogovaranje za realizaciju plana zločinačkog udruženja radi počinjenja kaznenih djela razbojništva. Uostalom, i po ocjeni ovog suda, upravo okolnost telefonske komunikacije između optuženika čiji sadržaj je trećoj osobi većinom nejasan i nedorečen, a za optuženike u cijelosti jasan i razumljiv, upućuje na nedvojben zaključak da se razgovor vodi vezano uz poduzimanje nezakonitih radnji, kako to s pravom primjećuje prvostupanjski sud.

 

37. Prigovarajući pravilnosti i potpunosti činjeničnih utvrđenja, optuženi M. P. ponavljajući navode iz obrane o nezakonitim postupanjima osoba koje su mu bile nadređene, a na temelju čijih "konstrukcija" je došlo do vođenja ovog kaznenog postupka u cilju prikrivanja kompromitirajućih dokaza, u žalbi ističe da je tijekom postupka bilo predloženo da se u svojstvu svjedoka ispitaju upravo te osobe, ali i druge osobe koje bi potvrdile takve njegove navode, no, da je taj dokazni prijedlog, kao i prijedlog da se provede vještačenje računala u kojem su bili pohranjeni kompromitirajući dokumenti i dokazi koje terete spomenute nadređene osobe, odbijen.

 

38. Međutim, prvostupanjski sud je s pravom kao nevažne i odugovlačeće odbio dokazne prijedloge obrane da se na navedene okolnosti provedu dopuna pretrage prijenosnog računala i „memory sticka“ privremeno oduzetih od optuženog M. P. te informatičko vještačenje tih predmeta. Naime, imajući na umu iskaze na prijedlog obrane u tijeku postupka ispitanih svjedoka, policijskih službenika L. D. i D. P., koji su sudjelovali u pretrazi navedenih računala i „memory sticka“, a iz kojih proizlazi da nije bilo nikakvih manipulacija prilikom provođenja dokazne radnje pretrage u smislu da je propušteno evidentirati neki sadržaj ili da je određeni sadržaj bio mijenjan ili brisan, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da činjenica koju bi izvođenjem tih dokaza trebalo utvrditi nije važna za odlučivanje te da ne postoji povezanost između činjenice koju se tim dokazom želi utvrditi i odlučnih činjenica odnosno da izvođenje tih dokaza (ispitivanje predloženih svjedoka i informatičko vještačenje), s obzirom na utvrđenost odlučnih činjenica kroz druge provedene dokaze, ne bi dovelo do drugačijeg utvrđenja činjeničnog stanja.

 

39. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je s pravom kritički pristupivši ocjeni obrana svih optuženika kroz pomnu analizu dokazne građe, uzimajući u obzir potkrijepljenost navoda u drugim dokazima, obrane svih optuženika ocijenio neuvjerljivima i usmjerenim na otklanjanje kaznene odgovornosti za inkriminirano kazneno djelo.

 

40. Budući da optuženici M. P., V. M., N. M. i L. P. žalbenim prigovorima nisu doveli u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja, kao niti izvedene zaključke prvostupanjskog suda, njihove žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane. Samim time, ni žalbe optuženika M. P., V. M. i L. P. zbog povrede kaznenog zakona, koju izvode iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (tzv. posredna povreda kaznenog zakona), također nisu osnovane.

 

41. Isto tako, niti ispitivanjem pobijane presude, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.-22., nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

U odnosu na odluku o kazni:

 

42. U žalbi zbog odluke o kazni USKOK tvrdi da se izrečenom kaznom neće postići ciljevi specijalne prevencije niti utjecati na druge da ne čine ovakva i slična kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Smatra da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne precijenio olakotne okolnosti, a da nije utvrdio sve otegotne okolnosti, prije svega društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela. U odnosu na optuženog M. P. ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu da je optuženi M. P. inkriminirano djelo počinio u vrijeme kada je bio policijski službenik, koji je takvim postupanjem narušio ugled policije te stvorio negativnu percepciju javnosti o ljudima zaposlenima u policiji, kao i da je znanje i vještine koje je stekao kao policijski službenik iskoristio za pri pripremu počinjenja kaznenog djela razbojništva. U odnosu na ostale optuženike ističe da prvostupanjski sud nije kao otegotnu okolnost ocijenio njihovu spremnost da uporabom oružja i sile sebi osiguraju lagodan život na štetu života odnosno zdravlja drugih ljudi, pokazavši pritom izrazitu upornost pa i bezobzirnost, istovremeno nošeni motivom stjecanja protuzakonite imovinske koristi.

 

43. Optuženi M. P. uvodno u žalbi ističe da se žali i zbog "odluke o kazni, uvjetnoj osudi", premda tu žalbenu osnovu u sadržaju žalbe ničim ne obrazlaže, dok optuženi L. P. žalbu, iako to izrijekom ne ističe, podnosi i zbog odluke o kazni s obzirom na to da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08.-17., u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

 

44. U dijelu žalbe zbog odluke o kazni optuženi V. M. tvrdi da je kazna odmjerena prestrogo jer da je prvostupanjski sud propustio u dovoljnoj mjeri cijeniti okolnosti djela. U tom smislu ističe da niti jedan optuženik nije ranije osuđivan odnosno da se ne radi o profesionalnim kriminalcima, da nema dokaza da bi se radilo o nivou udruživanja koje bi imalo za cilj vršenje više teških kaznenih djela te da odluka da se stvarno izvrši kazneno djelo nije ozbiljno i praktično dosegla potreban nivo organizacije, odlučnosti i drskosti da bi se krenulo u samo izvršenje, već da je sve ostalo samo na idejama optuženog M. P. koji je očito zapao u određene financijske neprilike. Smatra da bi se izricanjem uvjetne osude odnosno nižom kaznom zatvora postigla svrha kažnjavanja.

 

45. Optuženi N. M. u dijelu žalbe zbog odluke o kazni ističe da mu je prvostupanjski sud kao otegotnom cijenio činjenicu da je bio djelatnik pošte i djelovao kao "insider", pri čemu je u cijelosti zanemario obranu optuženog M. P. da je upravo on sačinio snimku unutrašnjosti pošte.

 

46. Razmatrajući ovako suprotstavljena stajališta stranaka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud na strani svih optuženika pravilno utvrdio i adekvatno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne. Tako je svim optuženicima, s pravom, olakotnom cijenio činjenicu njihove dosadašnje neosuđivanosti, dok je pravilno otegotnom okolnosti optuženom M. P. cijenio činjenicu što je jedno vrijeme bio bijegu i na taj način usporio tijek vođenja ovog kaznenog postupka, a optuženom N. M. činjenicu što je sudjelovao u počinjenju kaznenog djela na mjestu gdje je bio višegodišnji zaposlenik i bez čijeg doprinosa se kazneno djelo ne bi niti moglo realizirati.

 

47. Ispravno vrednujući sve ranije izložene okolnosti, ali i okolnosti te težinu djela za koja su optuženici oglašeni krivima te vodeći računa o ulogama i značaju svakog od optuženika kao člana zločinačkog udruženja u izvršenju predmetnog kaznenog djela, pravilno je prvostupanjski sud optuženicima M. P. i V. M. prvotno utvrdio odgovarajuće pojedinačne kazne zatvora, a nakon toga, uz primjenu odredbe članka 53. KZ/11., izrekao u svemu ispravne jedinstvene kazne zatvora, i to optuženom M. P. u trajanju dvije godine i dva mjeseca, a optuženom V. M. u trajanju jedne godine i osam mjeseci, dok je optuženike N. M. i L. P. prvostupanjski sud, s pravom, osudio na kazne zatvora od po osam mjeseci svakog.

 

48. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da će upravo tako odmjerenim kaznama zatvora postići sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja te na taj način izraziti odgovarajući prijekor društva prema ovakvim ponašanjima. Isto tako, upravo ovakve kazne pravedne su i potrebne kako bi optuženici shvatili krajnju neprihvatljivost i nedopustivost vlastitih ponašanja, a ujedno upozorili i drugi građani da se klone činjenja takvih i sličnih kaznenih djela.

 

49. Stoga, žalbe USKOK-a i svih optuženika zbog odluke o kazni nisu osnovane jer su u žalbama istaknute okolnosti u pravoj mjeri našle izričaj u, po prvostupanjskom sudu, odmjerenim kaznama pa nema mjesta utvrđivanju pojedinačnih blažih, ali ni strožih kazni zatvora, kao niti odmjeravanju blažih ili strožih jedinstvenih kazni zatvora.

 

50. Nisu osnovane niti žalbe optuženika M. P., V. M. i L. P. zbog odluke o oduzimanju predmeta koja su, u skladu s odredbom čl. 478. ZKP/08.-17., sadržane u njihovim žalbama zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, prvostupanjski sud je na temelju ispravno utvrđenih činjenica pravilno i na zakonu utemeljeno, u skladu s odredbom članka 79. KZ/11., od optuženika oduzeo sve predmete koji su im poslužili pri počinjenju inkriminiranog kaznenog djela.

 

 

51. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08.-22., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 19. travnja 2023.