- 1 -              Rev 403/2022-5

 

 

 

 

 

Broj: Rev 403/2022-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L., OIB … iz R., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u R., protiv I. tuženice Republike Hrvatske, OIB … koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel i II. tuženika zavoda… OIB … iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-308/2019-4 od 21. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-13/2017-12 od 21. prosinca 2018., u sjednici održanoj 19. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-308/2019-4 od 21. svibnja 2020.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na isplatu mjesečnog iznosa od 10.000,00 kuna za razdoblje od 2. siječnja 2004. pa nadalje s pripadajućim zateznim kamatama (točka I.1. izreke) te tužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje I. tuženiku platiti II. tuženiku propisane mjesečne doprinose za mirovinsko osiguranje tužitelja od 5.000,00 kuna mjesečno za razdoblje od 2. siječnja 2004. pa nadalje s pripadajućim zateznim kamatama (točka I.2. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

 

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd-602/2021-4 od 15. rujna 2021. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv presude suda drugoga stupnja zbog pravnih pitanja koja glase:

 

              1. „Može li rješenje kojim se državni službenik stavlja na raspolaganje na temelju čl. 118. t. i) Zakona o državnim službenicima i namještenicima (“Narodne novine“ 27/01) istodobno sadržavati rješenje o prestanku službe koje se donosi na temelju čl. 114. istog Zakona“?

 

              2. „Mora li javnopravno tijelo nakon donošenja rješenja o stavljanju državnog službenika na raspolaganje, donijeti i rješenje kojim državnom službeniku prestaje služba“?

 

              3. „Je li u službeničkim odnosima za prestanak radnog odnosa koji je posljedica prethodnog stavljanja na raspolaganje dovoljan upis prestanka radnog odnosa u radnoj knjižici samo na temelju rješenja kojim se državni službenik stavlja na raspolaganje ili je neophodno da za upis prestanka radnog odnosa u radnoj knjižici postoji i rješenje o prestanku radnog odnosa“?

 

4. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju ovoga suda protiv presude suda drugoga stupnja podnio reviziju u smislu odredaba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) naznačivši pravna pitanja zbog kojih mu je dopušteno podnošenje revizije i zatraživši na njih odgovor. Predložio je da ovaj sud odgovori potvrdno i preinači drugostupanjsku odluku na način da se tužbeni zahtjev prihvati, odnosno da se ukine pobijana odluka i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije.

 

5. I. tuženica se u odgovoru na reviziju istoj protivi i predlaže je odbiti u cijelosti.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. U nižestupanjskim postupcima sudovi su polazili od nespornih činjenica da je tužitelj bio djelatnik agencije Republike Hrvatske (dalje: agencija) i da je u trenutku preustroja toga tijela obavljao poslove radnog mjesta VSS osobnog zvanja nadzornik sve do donošenja rješenja POA-e klasa: P1060-UP0501, Urbroj: 539-20-01710-02/38736 od 29. kolovoza 2003. koje je bilo posljedica preustroja i kojim je s 1. rujnom 2003. stavljen na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske (točka 1. izreke rješenja), kojim je određeno da ima pravo ostati u službi do isteka otkaznog roka od 4 mjeseca (točka 2. rješenja), kojim je određenu da mu prestaje državna služba prvog dana po isteku roka raspolaganja 2. siječnja 2004. (točka 3. izreke) te je određeno da ima pravo na plaću i sva druga prava iz Zakona o državnim službenicima i namještenicima do dana prestanka službe (točka 4. izreke). Nadalje su polazili od opet nespornih činjenica da je tužitelj iskoristio sva pravna sredstva predviđena Zakonom o Općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 103/96 i 47/09, dalje: ZUP) i Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZUS) kojima nije uspio pa je navedeno rješenje postalo konačno i pravomoćno. Nižestupanjski sudovi su polazili i od činjenice da je tužitelj podnio prijedlog za obnovu postupka koji je odbačen i koja je odluka postala pravomoćna te da je radi zaštite svojih ustavnih prava podnio tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske koje su odbijene odlukama toga suda broj U-IIIB/2745/2018 od 17. siječnja 2019. i U-III/3775/2018 od 31 siječnja 2019. te zahtjev Europskom sudu za ljudska prava koji je odlukom toga suda broj 24660/07 od 10. rujna 2013. odbačen.

 

8.1. Na temelju takvih činjenica sud drugoga stupnja je zaključio o neosnovanosti tvrdnji tužitelja da mu državna služba nije mogla prestati na temelju rješenja agencije jer da je trebalo biti doneseno novo rješenje o prestanku službe. To iz razloga što je točkom 3. pravomoćnog i konačnog rješenja agencije jasno određeno da tužitelju prestaje državna služba s danom 2. siječnja 2004. što je u skladu s odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ br. 27/01, dalje ZDSN). 

 

9. Radi odgovora na postavljena pravna pitanja prvenstveno valja polaziti od odredbi ZDSN-a kojima je reguliran radnopravni položaj državnih službenika u situacijama ukidanja državnog tijela, njihovo raspoređivanje na radna mjesta, stavljanje na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske, određivanje otkaznog roka i prestanak državne službe.

 

9.1. Prema odredbi čl. 103. st. 1. ZDSN-a u situacijama ukidanja državnog tijela službenike ukinutoga državnog tijela preuzima ono državno tijelo koje preuzima i obavljanje poslova ukinutog tijela. U ovom konkretnom slučaju agencija je preuzela obavljanje poslova ukinutoga državnog tijela Službe za zaštitu ustavnog poretka te su zaposlenici Službe za zaštitu ustavnog poretka postali zaposlenici POA-e (čl. 90. st. 2. ZSS-a) pa je tako i tužitelj postao zaposlenik agencije od dana primjene ZSS-a, odnosno 1. travnja 2002. (čl. 99. ZSS-a). Prema činjeničnom stanju tužitelj je do 1. lipnja 2003. obavljao poslove radnog mjesta operativnog službenika od kojeg je datuma u primjeni novi ustroj agencije kojim je na drugačiji način uređen sustav tih radnih mjesta pri čemu je i broj istih smanjen, pa je nadležno tijelo zaključilo da tužitelj ne ispunjava uvjete toga radnog mjesta slijedom čega je postupilo prema odredbi čl. 104. st.1. ZDSN-a. Prema toj odredbi službenici koji ne budu raspoređeni u rokovima iz čl. 103. ZDSZ-a stavljaju se na raspolaganje vladi uz otkazni rok i otpremninu.

 

9.2. Prema odredbi čl. 118. st. 1. t. i. ZDSN-a službeniku prestaje državna služba po sili zakona istekom roka raspolaganja-prvoga dana po isteku roka te je sukladno odredbi čl. 114. istoga Zakona o prestanku državne službe potrebno donijeti rješenje u roku od osam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe. U konkretnom je slučaju takvo rješenje doneseno ali je sadržano u istom rješenju kojim je odlučeno o stavljanju tužitelja na raspolaganje. Revizijom i postavljenim pitanjima tužitelj zapravo upire na nemogućnost da se istim rješenjem (istodobno) odluči i o stavljanju na raspolaganje i o prestanku državne službe. Odredbe ZDSN-a u pogledu reguliranja predmetne situacije doista predviđaju donošenje rješenja o stavljanju na raspolaganje i rješenja o prestanku državne službe. Dakle, nedvojbeno jest da se u radnopravnom statusu državnog službenika moraju donijeti dvije odluke. Međutim, nomotehnički, ali i supstancijalno gledano ZDSN ne traži donošenje dva odvojena rješenja, već dvije odluke koje po ocjeni ovoga suda mogu biti sadržane u jednom rješenju te su kao takve podložne kontroli povodom pravnih lijekova. Time se naglašava i vremenski kontinuum koji treba postojati u odnosu na oba rješenja. To tim više što je odluka o prestanku državne službe posljedica isteka roka raspolaganja istekom kojega državna služba prestaje po sili zakona.

 

10. Slijedom navedenoga odgovor na prvo postavljeno pitanje bio bi potvrdan. Dakle, rješenje kojim se državni službenik stavlja na raspolaganje može prema odredbama ZDSN-a sadržavati i rješenje o prestanku državne službe.

 

11. U odnosu na drugo pitanje valja naznačiti slijedeće. Već je u točki 9.2. obrazloženja navedeno da u ovim situacijama trebaju biti donesena dva rješenja. Isto je tako zaključeno da se oba rješenja mogu obuhvatiti jednom odlukom pri čemu valja nadodati da se prvo mora odlučiti o stavljanju na raspolaganje uz otkazni rok, a potom o prestanku državne službe. Dakle, odgovor na drugo pitanje glasio bi da se nakon donošenja rješenja o stavljanju na raspolaganje državnog službenika mora donijeti i rješenje o prestanku državne službe što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

 

12. U odnosu na prva dva postavljena pitanja valja još i dodati slijedeće. Tužitelj je u odnosu na predmetnu odluku koja sadrži istodobno dva rješenja pokrenuo niz postupaka (upravnosudski, ustavnosudski i postupak pred Europskim sudom za ljudska prava) u kojima takvu odluku agencije nije uspio osporiti. Stoga je pobijana odluka koja polazi upravo od činjenice pravomoćnosti i konačnosti odluke agencije koja u sebi sadrži i rješenje o prestanku državne službe u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u ovoj odluci.

 

13. U odnosu na treće pitanje valja odgovoriti da je za upis prestanka radnog odnosa državnog službenika potrebno i rješenje o prestanku državne službe. Kako je ono doneseno te je postalo pravomoćno i konačno, tako odgovor na to pitanje ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

14. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu u odnosu na materijalnopravna pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

Zagreb, 19. travnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.