Poslovni broj: Gž-1617/2022-3

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1617/2022-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Denis Pancirov Parcen članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica A. C., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Grada Z., Z., OIB ..., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 36-P-5356/2020-19 od 14. lipnja 2022., u sjednici održanoj 19. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 36-P-5356/2020-19 od 14. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I.I. izreke, tako da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da ostavinsku imovinu pok. D. Š. iz Z., rođenog ... godine, a umrlog ... godine, umirovljenika, državljanina Republike Hrvatske, a koja se sastoji od prava korištenja grobnog mjesta na groblju M., odjel ..., polje 50 razred I, broj groba 54, nasljeđuje temeljem zakona B. Š., Z., OIB ..., unuk u cijelosti."

 

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom I.II. izreke, presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 36-P-5356/2020-19 od 14. lipnja 2022. tako da sada glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.150,00 kuna, u roku od 15 dana."

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da ostavinsku imovinu pok. D. Š. iz Z., rođenog ... godine a umrlog ... godine, umirovljenika, državljanina Republike Hrvatske, a koja se sastoji od prava korištenja grobnog mjesta na groblju M., odjel ..., polje 50 razred I, broj groba 54, nasljeđuje temeljem zakona B. Š., Z., OIB ..., unuk u cijelosti, kao što je odbijen i zahtjev da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana (točka I.I. i I.II. izreke).

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj je zatražio troškove postupka.

 

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

 

2.2. Žalba je osnovana.

 

3. Tužitelj u žalbi ističe da je u prvostupanjskom postupku ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a obrazlažući to tvrdnjom da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da se zbog toga ne može ispitati.

 

3.1. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina meritorna pravilnost i zakonitost. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi i razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi jer se iz njih bez dvojbe može razabrati kakav zaključak i iz kojeg dokaza je prvostupanjski sud izvodio o postojanju ili nepostojanju odlučnih činjenica, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Međutim, drugo je pitanje je li prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da ostavinsku imovinu pok. D. Š. iz Z., rođenog ..., a umrlog ..., a koja se sastoji od prava korištenja grobnog mjesta na groblju M., odjel ..., polje 50 razred I, broj groba 54, nasljeđuje temeljem zakona tužitelj, unuk za cijelo.

 

5. Iz stanja spisa i pobijane odluke utvrđeno je sljedeće:

 

- da iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-397/66 od 16. siječnja 2012. javnog bilježnika A. J. iz Z., proizlazi kako se ostavinska imovina iza pok. D. Š. iz Z., rođ. ..., umrlog ..., umirovljenika, državljanina Republike Hrvatske, sastoji od nekretnine – prava korištenja grobnog mjesta na groblju M. u Z. odjel ... polje 50 razred I broj groba 54 (u grobnom očevidniku ostavitelj da je naveden kao D. Š.), i da ta imovina u cijelosti prelazi u vlasništvo Grada Z., te da će Uprava groblja M. u Z. po pravomoćnosti tog rješenja izvršiti prijenos prava korištenja grobnog mjesta na Grad Z.,

- da iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi kako su u ostavinskom postupku provedenom iza pok. D. Š. poduzete odgovarajuće radnje te je između ostalog, objavljen oglas u službenom listu Republike Hrvatske „Narodnim novinama“, broj 81 od 14. srpnja 2011. i na oglasnoj ploči nadležnog Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a sve u skladu s člankom 127., 219. i 153. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – u daljnjem tekstu: ZN), kojim se pozivaju svi oni koji polažu pravo na nasljedstvo da se prijave nadležnom javnom bilježniku u roku od šest mjeseci, pa kako se po proteku naznačenog roka nitko nije prijavio, primjenom odredaba članka 253. stavka 1. ZN-a, i članka 230. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 52/71., 47/78. i 56/00.), donijeto je citirano rješenje o nasljeđivanju,

- da iz zaključka o prijenosu prava korištenja grobnog mjesta Grada Z. Klasa: 406-01/16-03/117 Ur.broj: 251-03-02-16-2 od 13. listopada 2016., proizlazi kako tuženik Grad Z. prenosi na društvo Z. H. d.o.o., pravo korištenja spornog grobnog mjesta, na groblju M., odjel ... polje 50 razred I, broj groba 54, na kojem je kao na ošasnoj imovini stekao isključivo pravo korištenja, na temelju navedenog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika A. J. iz Z. poslovni broj O-397/66 od 16. siječnja 2012. donesenog iza smrti pok. D. Š.,

- da je u tom zaključku navedeno da će Z. H. d.o.o., koristiti naknadu ostvarenu za grobno mjesto iz točke 1. ovoga zaključka isključivo za održavanje grobnih mjesta, a Grad Z. da je u obvezi održavati i plaćati grobnu naknadu,

- da je u istom zaključku navedeno da će se objaviti u Službenom glasniku Grada Z.,

- da iz računa gradskog groblja od 2. svibnja 2018. proizlazi kako je Z. H d.o.o., dostavila tužitelju račun za plaćanje grobne naknade za sporno grobno mjesto,

- da tužitelj plaća grobnu naknadu od 1972.,

- da tužitelj nije bio pozvan kao nasljednik u navedenom ostavinskog postupku, pa tako nije ni sudjelovao u tom postupku.

 

5.1. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski je sud smatrao da je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da tuženik više nije nositelj prava korištenja spornog grobnog mjesta iz razloga što je to svoje pravo prenio na trgovačko društvo Z. H., Z., a tužitelj navedeni prijenos prava korištenja da nije osporio ni u ovom postupku, a niti u nekom posebnom drugom postupku, zbog čega je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja. 

 

6. Navedeni zaključak prvostupanjskog sud o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja ne može prihvatiti ovaj žalbeni sud iz razloga što je žalbenim navodima doveden u sumnju.

 

61. Naime, osnovano tužitelj tvrdi da je u ovom slučaju podnio deklaratornu tužbu za koju ima pravni interes primjenjujući odredbu članka 232. stavka 2. ZN-a, kojom je propisano, što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju, i da on to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

 

6.2. Kako iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog spisa proizlazi da tužitelj nije sudjelovao u ostavinskom postupku, a što nedvojbeno proizlazi i iz priloženog ostavinskog spisa poslovni broj O-397/66 javnog bilježnika A. J. iz Z., kao što proizlazi da nije bio ni pozvan na ostavinsku raspravu, pa kako iz spisu dostavljenih izvoda iz matice umrlih, matice vjenčanih i matice rođenih proizlazi da je tužitelj unuk pok. D. Š., jer je dijete njegovog sina B. Š., to osnovano tužitelj tvrdi da je zakonski nasljednik prvog nasljednog reda ostavitelja pok. D. Š., a što sve ni tuženik tijekom postupka nije osporio.

 

6.3. Osnovano dalje, tužitelj tvrdi da tužitelj predmetnom tužbom prema citiranoj odredbi članka 232. stavka 2. ZN-a, može ono što je utvrđeno rješenjem o nasljeđivanju pobijati jedino putem parnice s osobom u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava, a to je u ovom slučaju tuženik Grad Z., bez obzira što je on prenio pravo korištenja spornog grobnog mjesta na trgovačko društvo Z. H. d.o.o., jer ovo društvo time ne bi bilo pasivno legitimirano u odnosu na tužiteljevo traženje, već je to upravo tuženik.

 

6.4. Stoga, nije pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio kao osnovan  prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika jer rješenje o nasljeđivanje glasi na tuženika i u njegovu korist je utvrđena ostavinska imovine pok. D. Š., pa je on u ovom slučaju pasivno legitimiran, a ne društvo na koje je prenio pravo korištenja te imovine, što se ponovno navodi i što osnovano tvrdi tužitelj.

 

6.5. Za istaknuti je, da je aktivna legitimacija stranke ovlaštenje stranke za vođenje konkretne parnice, pa ta legitimacija predstavlja odraz konkretnog pravnog odnosa stranke prema predmetu konkretnog spora. U ovom je slučaju tužitelj dokazao svoju aktivnu legitimaciju, kao što je kod dokazivanja pasivne procesne legitimacije tuženika dokazao da ima pravni interes pokrenuti ovu parnicu protiv tuženika jer za to postoje građanskopravne pretpostavke iz citiranih odredbi ZN-a u svezi s odredbom članka 187. stavka 1. ZPP-a.

 

6.6. Dakle, tužitelj je ovom parnicom dokazao istinitost svojih navoda da je on nasljednik iza smrti svog djeda pok. D. Š. i da je kao njegov unuk, nasljednik njegove imovine, a to je u ovom slučaju prethodno opisanog grobnog mjesta. Iz navedenog, slijedi zaključak da je dokazao neistinitost onoga što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, pa se ovom odlukom obara predmnjeva istinitosti onog što je u tom rješenju utvrđeno, zbog čega prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu odluku kojom je odbio zahtjev tužitelja iz razloga što ga treba prihvatiti.

 

7. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari to je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka, pa kako je tužitelj uspio u cijelosti u ovoj parnici pripada mu trošak na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbama članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa).

 

7.1. Tužitelj je zastupan po punomoćnici u osobi odvjetnice, pa mu pripada trošak postupka prema vrijednosti predmeta spora (10.000,01 kuna) za sastavljanje tužbe prema Tbr. 7. točki 1. Tarife 100 bodova, za zastupanje na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi (9. lipnja 2021. i 10. svibnja 2022.) prema Tbr. 9. točki 1. Tarife po 100 bodova, za zastupanje na jedno ročište na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (7. svibnja 2021.) prema Tbr. 9. točki 2. Tarife 50 bodova i za sastavljanje jednog obrazloženog podneska od 9. rujna 2021. prema Tbr. 8. točki 1. Tarife 100 bodova, odnosno 4.500,00 kuna, kojem iznosu valja dodati trošak drugostupanjskog postupka prema Tbr. 10. točki 1. Tarife u iznosu od 1.250,00 kuna, kojem iznosu valja dodati iznos od 400,00 kuna plaćen na ime sudske pristojbe, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 6.150,00 kuna, a koji je iznos tuženik u obvezi naknaditi tužitelju.

 

8. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 380. točke 3. ZPP-a, uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Splitu 19. travnja 2021.