Poslovni broj: 8 Kž-94/2023-6

 

 

Poslovni broj: 8 Kž-94/2023-6

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljana Kolenko, predsjednice vijeća, te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi s čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17.,118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO) podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: 40 K-268/2022-9 od 16. prosinca 2022., na javnoj sjednici održanoj 19. travnja 2023. u prisutnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Miljenka Babića,

 

 

r i j e š i o  j e

 

              Prihvaća se žalba ODO-a, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Općinski sud u Osijeku, presudom od 16. prosinca 2022., na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08 – valja primijetiti da sud prvoga stupnja nije naveo brojeve Narodnih novina 70/17, 126/19 i 80/22 a koje su važile u vrijeme donošenja pobijane presude) oslobodio je optužbe optuženog M. P., zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi s čl. 139. st. 2. KZ/11 (sud prvog stupnja propustio je navesti "Narodne novine" broj: 83/21.).

 

1.1.              Na temelju čl. 148. st. 6. u svezi  s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženik M. P. oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

2.              Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.              Odgovor na žalbu podnosi optuženik M. P. putem branitelja J. J., odvjetnika s prijedlogom da se žalba ODO-a odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-98/2023-3 od 7. veljače 2023. vratio ovome sudu drugog stupnja.

 

5.              U skladu s čl. 475. st. 1. ZKP/08 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Miljenka Babića, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08 održana u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika i branitelja.

 

6.              Žalba je osnovana.

 

7.              Državni odvjetnik je u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, time što je izreka pobijane presude proturječna njezinim razlozima, dok su razlozi o odlučnim činjenicama koji se navode u njezinom obrazloženju nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

 

Tako žalitelj prije svega pravilno uočava da iz izreke pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud oslobađa optuženika optužbe na temelju odredbe iz čl. 453. st. 3. ZKP/08 - nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se optužuje.

 

Međutim, u toč. 8. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud izražava stav da se polazeći od sadržaja činjeničnog opisa ne može govoriti o postojanju svih elemenata kaznenog djela prijetnje, a na temelju čega se može zaključiti kako smatra da djelo za koje se optuženik optužuje nije kazneno djelo, čime sadržajno upire na temelj za oslobađajuću presudu propisan u čl. 453. toč. 1. ZKP/08.

 

Navedeno je u izravnom proturječju sa izrekom pobijane presude u kojoj se kao temelj za oslobađajuću odluku navodi odredba iz čl. 453. toč. 3. ZKPP/08 – nije dokazano da bi optuženik počinio djelo za koje se optužuje, kao i sa toč. 9. njezinog obrazloženja u kojoj prvostupanjski sud utvrđuje da ne postoji niti jedan relevantan dokaz koji bi upućivao na činjenicu da bi optuženik počinio kazneno djelo na način, u vrijeme i na mjestu kako mu se to optužbom stavlja na teret, zbog čega ga, imajući u vidu načelo in dubio pro reo, na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 oslobađa optužbe.

 

Iz svega prethodno izloženog doista nije jasno je li prvostupanjski sud oslobodio optuženika optužbe zbog toga što djelo za koje se optužuje nije kazneno djelo (čl. 453. t. 1. ZKP/08) ili pak stoga što nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje je optužen (čl. 453. t. 3. ZKP/08), a zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

 

8.              Nadalje, postupajući sukladno odredbi iz čl. 487. st. 4. ZKP/08, ovaj žalbeni sud primjećuje da je državni odvjetnik u pravu i kada u žalbi smatra da se činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, za sada, ukazuje kao pogrešno.

 

8.1.              Tako prvostupanjski sud, kada razmatra pitanje ozbiljnosti prijetnje, prihvaća obranu optuženika te utvrđuje da on žrtvama stvarno nije namjeravao počiniti nikakvo zlo i da je inkriminirane izjave dao u stanju afekta,  a na temelju čega u povezanosti s time da su žrtve kao privilegirani svjedoci odbili svjedočiti u ovom kaznenom predmetu, te nisu bile zainteresirane za kazneni progon protiv optuženika, zbog čega nije bilo moguće utvrditi odlučnu činjenicu - da li je inkriminirano ponašanje optuženika kod njih izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti ili nesigurnosti, zaključuje na nije dokazano postojanje svih bitnih obilježja kaznenog djela prijetnje.

             

Međutim, takav rezon prvostupanjskog suda se, za sada, ukazuje kao pogrešan.

 

Naime, iz prethodno navedenog proizlazi da sud prvog stupnja pitanje ozbiljnosti prijetnje pogrešno prosuđuje prema subjektivnom kriteriju, pri čemu glede pitanja ozbiljnosti prijetnje odlučnom smatra činjenicu je li je počinitelj izraženu prijetnju doista namjeravao i ostvariti.

 

Sasvim suprotno tome, polazeći od sadržaja i smisla zakonskog opisa kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi s st. 2. KZ/11, valja primijetiti da se ozbiljnost prijetnje ne procjenjuje prama subjektivnom mjerilu - je li se osoba kojoj je prijetnja upućena prestrašila ili uznemirila, već prema objektivnom kriteriju, a što znači da se ozbiljnom prijetnjom smatra svaka ona prijetnja koja je prema svom sadržaju i načinu iznošenja bila takva da bi kod prosječnog čovjeka odnosno kod većine ljudi izazvala prestrašenost ili uznemirenost, tako da, a suprotno stajalištu suda prvog stupnja, za postojanje ozbiljnosti prijetnje nije odlučno je li se osoba kojoj je prijetnja upućena uslijed toga prestrašila ili uznemirila, već je li sadržaj i način iznošenja prijetnje bio objektivno podoban za izazivanje straha ili uznemirenosti kod osobe kojoj je upućen prema navedenom objektivnom kriteriju.

 

S time u svezi valja dodatno primijetit da osnovni oblik kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a iz čega je jasno vidljivo da se za postojanje ovog kaznenog djela nije odlučno je li se osoba kojoj je prijetnja upućena dosita prestrašila ili uznemirila. Isto tako, a imajući na umu sve prethodno navedeno, valja primijetiti da je smisao prijetnje stavljanje drugome u izgled nekog zla da bi ga se ustrašilo ili uznemirilo (iz čega proizlazi da je zaštitni objekt osobna sigurnost kao psihički uvjet osjećaja osobne slobode), tako da se stav prvostupanjskog suda prema kojem se o postojanju kaznenog djela prijetnje može govoriti samo ukoliko se iz sadržaja prijetećih riječi može zaključiti da počinitelj prijetnju dosita namjerava neposredno i izvršiti ukazuje kao potpuno promašen.

 

8.2.               Imajući uz sve navedeno dodatno u vidu da u konkretnom slučaju postoje materijalni dokazi (snimke zaslona mobitela žrtava) koji upućuju na zaključak da je optuženik žrtvama slao inkriminirane tekstualne poruke, sa jasnim i određenim izričajima, koji po stavu ovog žalbenog suda ne ostavljaju nikakvu dvojbu o njihovom značenju (na ovom mjestu valja primijetiti kako sud prvog stupnja pogrešno smatra da inkriminirane prijetnje nisu dostatno konkretizirane), to se činjenično stanje, kako ga je prvostupanjski sud utvrdio u pobijanoj presudi, za sada, ukazuje kao pogrešno.

 

9.              Slijedom svega izloženog valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, te sukladno ovlaštenju iz čl. 483. st. 1. ZKP/08 ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da je u smislu odredbe iz čl. 484. st. 1. ZKP/08 naloženo da se nova rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

 

10.              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, ponovno provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze, te potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno odredbi iz čl. 459. ZKP/08.

 

U Varaždinu 19. travnja 2023.

 

 

                      Predsjednica vijeća

                                                                                      Ljiljana Kolenko, v.r.