1               Poslovni broj: Usž-796/22-3

Poslovni broj: Usž-796/22-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                        P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliske i Mire Kovačić članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice J. M. iz Z., koju zastupa opunomoćenik G. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi poništavanja rješenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2332/21-7 od 19. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2332/21-7 od 19. siječnja 2022.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe klasa: UP/II 140-10/21-02/03362371282,urbroj:341-99-11/2-21-4948 od 6. srpnja 2021. i zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

2.               Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa: UP/I 140-10/21-02/03362371282, urbroj: 341-25-11/2-21-76396 od 28. svibnja 2021., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se razdoblje od 1. prosinca 1998. do 30. travnja 1999. utvrdi u mirovinski staž s osnove produženog osiguranja.

3.              Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je dana 27. travnja 1999. podnijela zahtjev za prestanak prava na produženo osiguranje, ali da nije navela datum 30. studenog 2018., već da je imala pravo na produženo osiguranje do travnja 1999. Ističe kako nije sporno da doprinosi u razdoblju od prosinca 1998. do travnja 1999. nisu plaćeni budući da za iste nije niti dobila uplatnice, a imajući u vidu odluku poslodavca smatra da se u predmetnom slučaju radilo o tuđoj grešci, budući da je morala biti prijavljena na produženo osiguranje do travnja 1999. godine. Ponovno ukazuje na okolnost da je potpisala bjanko zahtjev stoga u trenutku potpisivanja nije mogla znati da će biti uneseni krvi podaci. Također smatra da okolnost da je zaprimila rješenje od 5. svibnja 1999. ne podrazumijeva da je isto zakonito i pravilno, bez obzira na činjenicu što se na isto nije žalila. Navodi da sada ima „rupu“ u stažu i da je došlo do povrede zakona na njezinu štetu. Predlaže Sudu da prihvati žalbu, te preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev.

4.              Tuženik je u odgovoru na žalbu naveo da je suprotno navodima tužiteljice prvostupanjska presuda sačinjena sukladno članku 60. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima i dostatno obrazložena te sadrži očitovanje o bitnim razlozima na kojima sud temelji odluku pozivajući se pri tome na mjerodavne propise iz mirovinskog osiguranja, citirane u obrazloženju presude. Ističe da se neosnovano tužiteljica poziva na činjenicu da nije mogla znati kakve će posljedice za utvrđeno svojstvo osiguranika imati rješenje od 5. svibnja 1999. kojim joj je utvrđen prestanak svojstva osiguranika po produženom osiguranju s danom 30. studenog 1998. jer da nepoznavanje prava ne ispričava, a osim toga tužiteljica pravo na pravne lijekove protiv navedenog rješenja nikada nije konzumirala. Predlaže da se odbije žalba i potvrdi prvostupanjska presuda.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.-dalje ZUS), ovaj Sud ne nalazi da postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.               Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski je sud nakon izvršenog uvida u spis tuženika i održane rasprave, činjenično stanje pravilno utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku vođenom u povodu zahtjeva tužiteljice za utvrđivanje mirovinskog staža na temelju produženog osiguranja za razdoblje od 1. prosinca 1998. do 30. travnja 1999., te je razmatrajući odlučna činjenična i pravna pitanja, za svoju odluku dao valjane razloge, pri čemu je ocijenio i sve navode tužbe, koje tužiteljica u bitnom ponovno iznosi u ovoj žalbi.     

8.               Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljici, nakon prestanka obveznog osiguranja odobreno pravo na produženo osiguranju do treće godine djetetova života od 30. travnja 1997. do 29. travnja 1999. te da je tužiteljica stekla svojstvo osiguranika s osnove produženog osiguranja  30. travnja 1997.,  a da je s danom 30. studenog 1998. utvrđen prestanak svojstva osiguranika rješenjem Područne službe Z., klasa: 140-14-99-01-03362371282, urbroj: UP/I-341-25-05/2-99-028718 od 5. svibnja 1999., donesenim na zahtjev tužiteljice od 27. travnja 1999. i prijave o prestanku produženog osiguranja (obrazac M-P2). Navedeno rješenje tužiteljica nije osporavala. Uvidom u Matičnu evidenciju HZMO-a utvrđeno je da su uplaćeni doprinosi s osnove produženog osiguranja od 30. travnja 1997. do 30. studenog 1998., a što tužiteljica ne osporava.

9.               Imajući u vidu navedeno činjenično stanje, i činjenicu da kod produženog osiguranja koje je dobrovoljno mirovinsko osiguranje sukladno mjerodavnoj odredbi članka 153. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (Narodne novine, 26/83., 5/86., 42/87., 34/89., 57/89., 40/90., 9/91., 26/93., 96/93., 44/94. i 59/96.), koja je bila na snazi u vrijeme za koje se priznanje staža traži, plaćanje doprinosa odlučno da se vrijeme u produženom osiguranju računa kao staž osiguranja, u upravnom postupku je utvrđeno da se razdoblje od 1. prosinca 1998. do 29. travnja 1999., u koje vrijeme tužiteljica nije imala svojstvo osiguranika niti je uplatila doprinose ne može utvrditi u staž osiguranja. Pri tome se upravno tijelo pozvalo na odredbu članka 110. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine,157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19. –dalje ZOMO-a).

10.               Prvostupanjski je sud, polazeći od navoda tužiteljice da joj je pogrešno utvrđen prestanak svojstva osiguranika s danom 30. studenog 1998. jer da je podnijela zahtjev, ali bez navođenja datuma i činjenicu da se radi o pravomoćno okončanom postupku, zahtjev tužiteljice razmatrao kroz moguću obnovu postupka prestanka svojstva osiguranika okončanog rješenjem od 5. svibnja 1999.

11. Imajući u vidu odredbe o obnovi 134. i 139. ZOMO-a tako i odredbe 123. i 124. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, 47/09. i 110/21.-dalje ZUP) Sud je valjano i potpuno obrazložio da, zbog okolnosti koje tužiteljica iznosi i vremena podnošenja, nema uvjeta odlučivanju u postupku obnove, a time ni mogućnosti utjecati na utvrđenje o prestanku svojstva osiguranika  po osnovi produženog osiguranja.

12.                S obzirom na navedeno nema niti uvjeta da se udovolji zahtjevu tužiteljice za utvrđenje staža u traženom razdoblju.

13.               Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nalazi da je o tužbenom zahtjevu odlučeno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnom stanju, uz pravilnu primjenu materijalnog prava i bez povreda pravila postupka. Stoga je temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

14.               S obzirom da je odbijen tužbeni zahtjev pravilno je prvostupanjski sud odbio i zahtjev tužiteljice za naknadu troška sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 19. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča-Vuković, v.r.