Poslovni broj Gž-1099/2022-4

 

 

 

 

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku u K., protiv tuženice K. P. iz A., B., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda N. S. I. i I. M. - P. iz Z., radi poništenja ugovora, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj            Ps-12/2020 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.  

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Ps-12/2020 od 31. ožujka 2022. u točkama I. i II. izreke te u točki III. izreke u odnosu na tužitelja.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo poništenje Darovnog ugovora od 17. svibnja 2018., sklopljenog između tužitelja kao darovatelja i tuženice kao daroprimatelja, na kojem ugovoru je potpis tužitelja ovjeren 17. svibnja 2018. kod javnog bilježnika M. A.-Ž. T. u K. pod brojem OV-4847/2018, te kojim je traženo da se naloži Zemljišno knjižnom odjelu K. da po pravomoćnosti ove presude izvrši u zemljišnim knjigama brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženice te izvrši uknjižba prava vlasništva tužitelja na detaljno opisanom dvosobnom stanu površine 54,78 m2, na prvom katu stambene zgrade, izgrađene na kčbr. ... iz zk.ul. ... k.o. K. I., te je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

 

2. Točkom II. izreke presude (pravilno je o prijedlogu za osiguranje trebalo odlučiti rješenjem), odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere kojom bi se tuženici zabranilo da otuđi i optereti naprijed opisani stan te da se odredi zabilježba ove privremene mjere koja bi trajala do okončanja parničnog postupka.

 

              3. U točki III. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka dok je u točki IV. izreke utvrđeno da je ročište od 22. srpnja 2021. kao nepotrebno odgođeno.

 

4. Protiv navedene prvostupanjske odluke žalbu podnosi tužitelj, pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te tuženicu obveže na snašanje troškova postupka uključujući i trošak žalbe podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

              7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje Darovnog ugovora od     17. svibnja 2018. kojeg je kao darovatelj zaključio s tuženicom kao daroprimateljem, predmet kojeg darovanja je dvosobni stan u K.

 

              7.1. Kao razlog pobojnosti toga ugovora tužitelj je isticao zabludu u pobudi kod besplatnog ugovora iz članka 281. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje u tekstu ZOO), uz tvrdnje da je dovedenu zabludu od strane tuženice koja je rekla da navedeni ugovor neće predati da uknjižbu. Kasnije je činjenično tužitelj tvrdio da bi bio prisiljen i uvjetovan od strane tuženice zaključiti Darovni ugovor od 17. svibnja 208. ukazujući na taj način na manu volje prema članku 279. ZOO-a. Pored toga tužitelj je istaknuo da bi ovaj ugovor bio ništetan tvrdeći da se radi o prividnom ugovoru koji sukladno članku 285. stavak 1. ZOO-a ne proizvodi pravne učinke.     

 

8. U provedenom postupku je utvrđeno da su tužitelj i tuženica od početka 2016. bili u ljubavnoj vezi, da su od početka 2017. živjeli zajedno u izvanbračnoj zajednici u stanu tuženice u B., da je tuženica tužitelju dala novčani iznos od 60.000,00 EUR-a svoje vlastite ušteđevine u svrhu kupnje stana u K., da je dogovor stranaka bio da će se stan uknjižiti na ime tuženice, da je tužitelj kao kupac zaključio sa prodavateljem Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 9. listopada 2017. za kupnju stana u K. pobliže označenog u izreci presude, da je suprotno dogovoru stranaka tužitelj uknjižio svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu, da je na traženje tuženice tužitelj dao i potpisao ispravu nazvanu „Specijalna punomoć“ od 13. svibnja 2018. (dalje Punomoć) kojom potvrđuje da je predmetni stan kupljen novcem tuženice koju ovlašćuje da slobodno raspolaže kupljenim stanom, da navedena isprava nije bila podobna za upis vlasništva tuženice na stanu radi čega su stranke sklopile sporni Darovni ugovor od 17. svibnja 2018. (dalje Darovni ugovor) u cilju prijenosa prava vlasništva predmetnog stana u K. na ime tuženice, da je u drugoj polovini 2019. došlo do poremećaj odnosa stranaka te da je njihova izvanbračna zajednica prestala krajem 2019., da je tužiteljica Darovni ugovor predala na uknjižbu te uknjižila svoje pravo vlasništva 19. svibnja 2020., nakon čega je tužitelj 28. svibnja 2020. ustao predmetnom tužbom radi poništenja Darovnog ugovora. 

 

9. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, prvenstveno iskaza parničnih stranaka, dovodeći ih u vezu s utvrđenjima koja proizlaze iz isprava u spisu, sud prvog stupnja prihvaća iskaz tuženice u pogledu spornih činjenica među strankama i oprečnih verzija stranaka vezanih za njihov odnos i dogovor oko predmetnog stana.

 

9.1. U tom pravcu prvostupanjski sud zaključuje da je prilikom sklapanja Darovnog ugovora postojala stvarna namjera i volja parničnih stranaka da se izvrši prijenos vlasništva nekretnine s imena tužitelja na ime tuženice jer je i prije kupnje stana postojao dogovor između stranaka da će stan glasiti na ime tuženice budući da je ista dala svoju vlastitu imovinu - ušteđevinu od 60.000,00 EUR-a za kupnju stana, uvažavajući pritom da tužitelj nije imao svoja novčana sredstva za kupnju stana zbog loših imovinskih prilika tužitelja kao oca petero djece iz ranijih bračnih i izvanbračni veza, opterećenog zakonskim obvezama uzdržavanja u fazi loših poslovnih prilika i slabe zarade tužitelja kao obrtnika, što je i sam tužitelj potvrdio. Sud je dalje zaključio da tuženica nije postavljala tužitelju bilo kakve uvjete niti ga dovela u zabludu, budući da je potpisom Punomoći tužitelj potvrdio činjenicu da je stan kupljen novcem tuženice i da nema nikakvih potraživanja prema tuženici u pogledu stana. Prvostupanjski sud otklanja kao neosnovane i ničim dokazane tvrdnje tužitelja o tome da je bio uvjetovan ili prisiljen od strane tuženice za sklapanje spornog Darovnog ugovora. Osim što ne nalazi da postoje istaknuti razlozi za pravnu nevaljanost Darovnog ugovora, sud prvog stupnja smatra da je, prije svega, tužitelj sa zakašnjenjem podnio tužbu radi poništenja ugovora utvrđujući da, sve i da se radilo o bilo kakvoj prisili i uvjetovanju od strane tuženice, a što nije utvrđeno, tužitelj je propustio rok od godinu dana propisan odredbom članka 335. stavak 1. ZOO-a za podnošenja tužbe. Pritom sud računa taj rok od dana sklapanja Darovnog ugovora uz obrazloženje da je već u tom trenutku tužitelj znao za razloge pobojnosti.

 

9.2. Stoga prvostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim te ga odbija kao neosnovanog jednako kao i prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere nalazeći da za prihvaćanje istog nisu ispunjeni potrebni zakonski uvjeti te odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tužitelj u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

 

11. Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja propustio navesti koji su dokazi provedeni tijekom prvostupanjskog postupka. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je sud, osim ocjene stranačkih iskaza, izvršio uvid u isprave priložene spisu.

 

11.1. Na temelju tako provedenih dokaza, u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, u obrazloženju presude prvostupanjski je sud utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena u žalbi tužitelja istaknuta relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a.

 

11.2. Protivno žalbenim navodima, svi tužiteljevi dokazni prijedlozi postavljeni do zaključenja prethodnog postupka (uvid u nesporne isprave i saslušanje stranaka) sud prvog stupnja je proveo, analizirao i pravilno ocijenio, poklanjajući vjeru iskazu tuženice budući da tvrdnje iz svoga stranačkog iskaza tužitelj ničime nije dokazao. U pogledu jedinog dodatnog dokaznog prijedloga – saslušanje svjedoka V. V., tužitelj nije dostavio adresu toga svjedoka na što se obvezao na ročištu  4. veljače 2021. pa je i na taj način propustio priliku potkrijepiti svoje tvrdnje. 

 

12. Bez osnova tužitelj u žalbi osporava pravni zaključak prvostupanjskog suda vezan za propuštanje roka za traženje pravne zaštite poništajem pobojnog ugovora. Tužitelj u žalbi ističe da je svoj potpis na Darovnom ugovoru ovjerio           17. svibnja 2018. a tuženica da je ugovor na uknjižbu predala tek nakon dvije godine, dana 18. svibnja 2020., nakon čega da je tužitelj odmah ustao tužbom 28. svibnja 2020., pa da do tada nisu protekli niti subjektivni niti objektivni rok iz članka 335.  ZOO-a, a u slučaju da su protekli tužbu da je trebalo odbaciti.

 

12.1. Odredba članka 335. ZOO-a propisuje da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti odnosno od prestanka prisile (stavak 1.), a u svakom slučaju to prava prestaje istekom tri godine od dana sklapanja ugovora (stavak 2.).

 

12.2. Pravilna je ocjena prvostupanjskog sud da se taj rok u konkretnom slučaju ima računati od dana zaključenja osporavanog Darovnog ugovora od          17. svibnja 2018., jer je u tom trenutku tužitelj imao saznanja o razlozima pobojnosti (zabluda i prisila) u slučaju da su ti razlozi postojali. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da tužitelj nije dokazao postojanje razloga za poništenje ovog pravnog posla na koje se pozivao - zabludu u pobudi kod besplatnog ugovora iz članka 281. ZOO-a niti prisilu iz članka 279. ZOO-a. Stoga je pri takvom utvrđenju, prvenstveno zbog propuštanja prekluzivnog roka iz članka 335. stavak 1. ZOO-a a potom i radi nedokazanosti razloga za poništenje spornog Darovnog ugovora, tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan. 

 

13. Osim toga, tužitelj ničime nije dokazao svoje činjenične navode da bi se radilo o prividnom pravnom poslu (članak 285. stavak 1. ZOO-a) kao što se tužitelj činjenično nije pozivao niti je sud po službenoj dužnosti utvrdio postojanje drugih razloga za utvrđenje ništavosti ugovora prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a u vezi u vezi s člankom 327. ZOO-a.

 

14. Odluka suda kojom je odbijen prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere posebno se ne dovodi u pitanje žalbom tužitelja a donesena je pravilnim utvrđenjem da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 346. Ovršnog zakona  („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.  i 114/22.) .

 

              15. Utoliko je neosnovana žalba tužitelja u pogledu odluke o troškovima postupka u dijelu odluke koji se odnosi na njega (tuženica nije podnijela žalbu) jer tužitelj nije uspio u sporu pa nema pravo na naknadu troškova.

 

16. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

17. Prvostupanjske odluke (rješenja) iz točke III. izreke u odnosu na tuženicu te iz točke IV. izreke, kao neopobijane ostaju neizmijenjene.

 

 

U Rijeci 19. travnja 2023.

 

 

      Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.