Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-48/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z., OIB: …, koga zastupaju članovi uprave T. M. P. i I. A., a njih punomoćnici, odvjetnici u O. D. B. & P. d.o.o. u Z., protiv ovršenice Ž. M. iz Z., OIB: …., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3029/2022-6 od 18. siječnja 2023., dana 19. travnja 2023.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja B. K. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3029/2022-6 od 18. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbacuje se prijedlog za ovrhu od 26. listopada 2022. dopunjen podneskom od 11. studenog 2022., kao nedopušten."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj, pobijajući ga zbog
apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
Zakona o parničnom postupku, bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešne
primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi ističe
kako je sud pogrešno zaključio da se u ovršnom postupku, kao izvanparničnom
postupku, primjenjuju odredbe o presuđenoj stvari, jer se u ovršnom postupku
odlučuje isključivo o procesnom određivanju ovrhe radi namirenja ovrhovoditelja, te
ovršni sud ne odlučuje o osnovanosti tražbine. Ovrhovoditelj zbog odbijanja ranijeg
ovršnog prijedloga nikako ne može biti prekludiran u podnošenju novog ovršnog
prijedloga radi naplate te iste tražbine. Osim toga, ističe kako se ne radi o
pravomoćno presuđenoj stvari jer ne postoji identitet činjeničnih supstrata
predmetnog ovršnog postupka i ovršnog postupka koji se vodio kod naslovnog suda
pod posl.br. Ovr-2027/2020. Naime, Županijski sud u Slavonskom Brodu je rješenjem
posl.br. Gž Ovr-283/2020-2 od 3. kolovoza 2020. ukinuo rješenje naslovnog suda
posl.br. Ovr-1029/2020-5 od 10. lipnja 2020. kojim je odbijen ovršni prijedlog

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-48/2023-2 - 2 -

ovrhovoditelja te je predmet vratio naslovnom sudu na ponovno suđenje, a isti je
potom ponovno odbio ovršni prijedlog rješenjem posl.br. Ovr-2027/2020-11 od 18.
kolovoza 2021., a koje je zatim potvrdio Županijski sud u Slavonskom Brodu
rješenjem posl.br. Gž Ovr-511/2021-2, s obrazloženjem da ovrhovoditelj nije dokazao
identitet ovršenika i tražbine iz razloga što u ugovoru o cesiji nije naveden OIB
ovršenika niti drugi podatak na temelju kojeg bi se pouzdano mogao utvrditi njegov
identitet, te iz razloga što se na temelju podataka u ugovoru o cesiji ne može utvrditi
istovjetnost tražbine. Činjenični supstrat ovog postupka različit je u odnosu na raniji
ovršni postupak posl.br. Ovr-2027/2020, a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi.
Navedeni stav potvrđuje Županijski sud u Dubrovniku u svojoj odluci posl.br. Gž-
1194/2021-2 i Županijski sud u Zadru u svojoj odluci posl.br. Gž-277/2021-2. Ukoliko
je sada podnesen uredan prijedlog, sud je o istom trebao odlučiti te se nije mogao
samo pozvati na raniju odluku, a svakako je prije donošenja odluke trebao utvrditi je li
ovršni prijedlog potpun, što je u konačnici propustio učiniti. Smatra kako nisu bili
ispunjeni uvjeti za odbacivanje prijedloga za ovrhu i da je sud počinio bitnu povredu
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku jer je
nepravilno primijenio odredbu čl. 333. st. 2. istog Zakona, a što je utjecalo na
donošenje zakonite i pravilne odluke. U konkretnom slučaju nikako se ne može raditi
o već pravomoćno presuđenoj stvari, čak i kada bi u ovršnom postupku kao
izvanparničnom postupku bilo mjesta primjeni čl. 333. Zakona o parničnom postupku,
s obzirom da se sukladno čl. 347. istog Zakona na rješenje ne primjenjuje ta odredba
kojom je reguliran institut pravomoćno presuđene stvari, te se poziva na odluku
Županijskog suda u Varaždinu pod posl. br. Gž Ovr-572/16-2. Sud uopće nije
razmotrio ovršni prijedlog ovrhovoditelja, čime mu je uskratio pravo na pristup sudu i
onemogućio mu da namiri svoju tražbinu. Sve da je raniji ovršni prijedlog
ovrhovoditelja bio neosnovan, to ga nikako ne sprječava da podnese novi ovršni
prijedlog jer bi u suprotnom to značilo trajnu nemogućnost namirenja njegove
tražbine. Ovrhovoditelj je dostavio Dodatak I. ugovoru o cesiji od 24. studenog

12015., iz kojeg slijedi da se činjenični supstrat predmetnog i ranijeg postupka
razlikuju budući da predmetni dodatak nije bio dostavljen u ranijem postupku.
Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti
prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po
službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. – u
daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj:
112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu: OZ) na
bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na
pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede
postupka nisu počinjene i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

5. Iz spisa predmeta slijedi da je ovrhovoditelj protiv ovršenice 26. listopada

2022. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine u iznosu od 30.566,76
kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na temelju pravomoćnog i

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-48/2023-2 - 3 -

ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Zagrebu
poslovni broj Ovrv-20274/04 od 27. rujna 2004. Navedeno potraživanje ovrhovoditelj
je preuzeo od HVB Splitske banke d.d. temeljem Ugovora o cesiji–prodaja
potraživanja broj SO29/2015 koji je ovjeren pred javnim bilježnikom 3. lipnja 2015.
pod brojem Ov-5162/2015 i Dodatka I Ugovoru o cesiji koji je ovjeren pred javnim
bilježnikom 24. studenog 2015. pod brojem Ov-9919/2015.

6. Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja sud prvog stupnja istoga je odbacio kao
nedopuštenog, s obrazloženjem da je rješenjem istog prvostupanjskog suda posl.
broj Ovr-2027/2020. od 18. kolovoza 2021., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog
suda u Slavonskom Brodu posl. broj Gž Ovr-511/2021 od 6. prosinca 2021., odbijen
prijedlog za ovrhu na temelju iste ovršne isprave, među istim strankama te radi
naplate iste novčane tražbine, sve pozivom na odredbu čl. 333. st. 2. ZPP u vezi s čl.

21. st. 1. OZ.

7. Stajalište suda prvog stupnja polazi od toga da se u ovom sporu radi o presuđenoj stvari prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Naime, u ovršnom postupku, kao posebnom postupku, primarni izvor
procesnog prava su upravo odredbe OZ, kao općeg ovršnog propisa. Međutim, OZ
ne uređuje sva pitanja ovršnog procesnog prava nego svojim izričitim odredbama
regulira samo one institute koji su specifični za ovršno procesno pravo. Dakle, OZ
modificira opće procesne institute (parničnog postupka), prilagođavajući ih prirodi
ovršnog postupka. Upravo zbog tog razloga čl. 21. st. 1. OZ propisano je opće pravilo
o supsidijarnoj primjeni parničnog procesnog prava, koje se u ovršnom postupku
primjenjuje na odgovarajući način, ako OZ nije drukčije određeno, pa tako i odredba
čl. 333. st. 2 ZPP, kojom je propisana presuđena stvar kao procesna zapreka za
pokretanje novog postupka (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj
Rev-1677/09 od 18. veljače 2010.).

9. Prema odredbi čl. 333. st. 2. ZPP prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka
po službenoj dužnost pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je
parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno
odlučeno, odbacit će tužbu.

10. Da bi se ostvario pravni sadržaj te postupovne odredbe, potrebno je da je o
zahtjevu tužbe već pravomoćno odlučeno između istih stranaka tj. potrebno je utvrditi
subjektivni i objektivni identitet spora, odnosno prijedloga za ovrhu.

11. Nedvojbeno je da su u ovom ovršnom postupku, kao i u ovršnom postupku koji se vodio pod posl. brojem Ovr-2027/2020, ovrhovoditelj B. K. d.o.o., a ovršenica Ž. M., tako da se nedvojbeno radi o subjektivnom identitetu tih dvaju ovršnih postupaka.

12. Objektivni identitet pretpostavlja identični činjenični i pravni zahtjev.

13. U ovršnom predmetu koji se vodio pod posl. broj Ovr-2027/2020 pravomoćno
je odbijen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, radi namirenja iste tražbine koja je
predmet i ovog ovršnog postupka (30.566,76 kn sa zakonskom zateznom kamatom),

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-48/2023-2 - 4 -

pa dakle, postoji i objektivni identitet. U odnosu na žalbene navode kako je u tom
postupku prijedlog za ovrhu odbijen zato što ovrhovoditelj nije dostavio ispravu iz
koje bi se jasno mogla utvrditi istovjetnost prenesene tražbine i identitet ovršenika,
treba reći kako navodi iz kojih razloga je prijedlog za ovrhu odbijen nisu od značaja,
obzirom da se radi o pravomoćnoj sudskoj odluci koju ovršni sud nije ovlašten
preispitivati.

14. Dakle, imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje pravilan je zaključak
prvostupanjskog suda da postoji subjektivni identitet spora, jer su u oba ovršna
postupka sudjelovale iste stranke i objektivni identitet spora, jer je u oba postupka
istaknut sadržajno isti prijedlog za ovrhu, temeljen na istoj činjeničnoj i pravnoj
osnovi.

15. Stoga je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja kojim je odbacio
prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja kao nedopušten po ocjeni ovog suda pravilno
primijenio materijalno pravo tj. odredbu čl. 333. st. 2. ZPP, slijedom čega je trebalo
žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko
rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ, odnosno odlučiti kao u
izreci ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 19. travnja 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov