1

                            Polovni broj 10 Gž-143/2023-2

 

            

  Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

    Zadar, Borelli 9                                                                   

Poslovni broj 10. Gž-143/2023-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

                           

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Željka Đerđa, člana vijeća i suca izvjestitelja i Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. B., OIB: ., iz V., …, zastupane po punomoćniku D. V., odvjetniku iz V., …, protiv tuženika B. K. d.o.o., OIB: ., Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Z. B., odvjetniku u O. d. B. & P. d.o.o. u Z., …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika B. K. d.o.o. protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-146/2021 od 4. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. travnja 2023.,

 

r i j e š i o     j e

 

I.              Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-146/2021 od 4. siječnja 2023. u točkama I. i III. izreke i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

 

II.              O troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

 

                                                                     Obrazloženje

 

1.              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              „I Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice L. B., OIB: …, iz V., …, te se proglašava nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Ovr-1680/17 od 20. lipnja 2017.g. za iznos od 24.606,98 eura / 185.401,29 kuna1.

 

              II Odbija se zahtjev tužiteljice L. B., OIB: ., iz V., …, za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Ovr-1680/17 od 20. lipnja 2017.g. za iznos od 7.797,17 eura /58.747,78 kuna1.

 

              III Nalaže se tuženiku B. K. d.o.o., OIB: …, Z., …, da tužiteljici L. B., OIB: ., iz V., …, naknadi trošak postupka u iznosu od 3.920,29 eura / 29.537,40 kuna1, u roku od 15 dana.“

 

2.              Protiv citirane presude, u točkama I. i III. izreke, žalbu je izjavio tuženik B. K. d.o.o. pobijajući je iz svih žalbenih razloga u bitnom ukazujući da iz obrazloženja pobijane presude nije jasno na koji način je sud došao do zaključka na kojem temelji presudu, posebice jer uzima kao stručan i uvjerljiv nalaz vještaka B., a zatim zanemaruje da je u utvrđenom iznosu duga na dan 10. listopada 2012. vještak već uračunao naknadno uplaćene iznose 19. listopada 2011. i 10. listopada 2012., a što ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu zastare potraživanja, te ukazuje da je ugovor o kreditu otkazan 15. studenog 2010., kada su dospjele na naplatu sve kamate koje više nemaju karakter povremenih potraživanja, pa time iste više nisu povremena potraživanja iz članka 372. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima i na njih se više ne primjenjuje zastarni rok od 3 godine. Ističe da vještak ne razlikuje da li je otplata kredita ugovorena u ratama ili anuitetima, a niti nalazu prileži dokumentacija temeljem koje je isti izrađen pa se objektivno isti ne može provjeriti, te nije jasno, ako se uzme ispravan navod vještaka da je tužitelj zaključno sa 19. listopada 2011., uplatio 2.645,36 eur redovnih kamata, a utvrđen je dug po tom osnovu 12.842,00 eur, kako je moguće da nema evidentiranog duga po toj osnovi, a također je nejasno zašto sud smatra zastarjelim potraživanje od 5.819,85 eur, a istovremeno se u nalazu i mišljenju utvrđuje dug po toj osnovi od 11.348,11 eur. Smatra da je nejasan vještak i u pogledu potraživanja žalitelja po osnovi troškova, pa takav nalaz sud nije mogao prihvatiti jer je isti nejasan, nepotpun i kontradiktoran. Predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i to u fazu prethodnog postupka da bi se moglo odrediti novo financijsko vještačenje po drugom sudskom vještaku. 

 

3.              Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.              Žalba je osnovana.

 

5.              U pravu je tuženik B. K. d.o.o. da je prilikom donošenja presude, u pobijanom dijelu točke I. i III. izreke, prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točke 11. (u odnosu na odluku o troškovima postupka koje je uvijek rješenje u svezi članka 381.) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19.), jer je izreka presude u pobijanom dijelu suprotna sama sebi i obrazloženju, a u obrazloženju nisu dani valjani razlozi, a oni dati su međusobno kontradiktorni te u suprotnosti sa sadržajem spisa, pa se presuda u tom dijelu ne može valjano ispitati.

 

6.              Prije svega treba reći da je predmet ovog postupka bilo utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Ovr-1680/17 od 20. lipnja 2017., a koju parnicu je navodno pokrenuo M. B., prednik sada tužiteljice L. B., po uputi ovršnog suda.

 

7.              U pobijanoj presudi, osim konstatacije u točki 3., da je pročitan spis Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Ovr-1680/17, odnosno utvrđenja u točki 4.1. da je taj spis promijenio poslovni broj u Ovr-211/19, te Ovr-639/20,  prvostupanjski sud ne obrazlaže što je čitanjem utvrdio, niti je taj ovršni spis (barem u preslici) priložen, a uzimajući da ovom spisu nema rješenja, kojim je ranije tužitelj upućen u parnicu, niti barem rješenja o ovrsi, odnosno prijedloga za ovrhu iz kojega bi se moglo utvrditi što je to točno predmet ovrhe iz kojeg postupka je nastao ovaj spor, na što je tijekom postupka, pa i sada u žalbi ukazivao tuženik B. K. d.o.o., nije jasno i ne može se provjeriti da li je, kako se to tvrdi u žalbi, prvostupanjski sud točkom I. i II. izreke u cijelosti, odnosno u punom iznosu, odlučio o predmetu ovrhe u ovršnom postupku Ovr-639/20 (ranije Ovr-1680/17, odnosno Ovr-211/19).

 

8.              Naime, prvostupanjski sud u točki I. izreke djelomično usvaja tužbeni zahtjev i proglašava nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem broj Ovr-1680/17 za iznos od 24.606,98 eura (185.401,29 kn), dok u točki II. izreke odbija tužbeni zahtjev na utvrđenje iste ovrhe nedopuštenom za iznos od 7.797,17 eura (58.747,78 kn).

 

9.              U tužbi se navodi da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik B. K. d.o.o. ovršnim prijedlogom tražio namirenje duga od 32.561,73 eura i 2.313,53 kn, a u kojem dijelu se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom.

 

10.              Dakle, u pravu je tuženik B. K. d.o.o., kada u žalbi ističe da postoji nesklad između onoga navedenog u tužbi, te izreci presude jer je prvostupanjski sud, točkom I. i II. izreke odlučio o novčanom iznosu ovrhe 32.404,15 eura (24.606,98 eura u točki I. izreke i 7.797,17 eura u točki II. izreke) iako se u tužbi navodi iznos od 32.561,73 eura i 2.313,53 kn, pa kada je iznos u tužbi različit od onoga presuđenoga, a spisu nije priložen ovršni spis, niti barem rješenje o ovrsi, nije jasno o kojem je to dijelu ovrhe sud odlučio, pa se stoga doista presuda u pobijanom dijelu ne može ispitati.

 

11.              Nadalje, u pravu je tuženik B. K. d.o.o. kada u žalbi tvrdi, a na što je ukazivao i tijekom postupka u prigovorima, da nije jasno na temelju čega je imenovani vještak T. Bo. temeljio svoj nalaz i mišljenje, jer je predmet spora utvrđenje ovrhe određene rješenjem broj Ovr-1680/17 nedopuštenom, pa je isti trebao nalaz i mišljenje bazirati na potraživanje koje je istaknuto u prijedlogu za ovrhu, odnosno da li je isto, obzirom na žalbene razloge u ovršnom postupku, a zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu, i u kojem dijelu ispunjeno, kako do dana raskida Ugovora o kreditu 15. listopada 2010. (dug po glavnici, redovnoj kamati i eventualno zateznoj kamati), tako i na dan podnošenja ovršnog prijedloga, odnosno obračuna u prijedlogu i to kako glavnice tako i zateznih kamata, jer redovnih kamata nakon 15. listopada 2010. odnosno raskida Ugovora više nije bilo, a uzimajući da je prednik tužiteljice L. B. nakon raskida Ugovora (20. listopada 2011. i 10. listopada 2012.) uplatio dodatno 11.041,81 eura, a iz nalaza vještaka, pa niti iz njegovih dopuna i iskaza na ročištima, nije razvidno da li je isti uopće izvršio uvid i u ovršni spis, odnosno svu potrebnu dokumentaciju za donošenje valjanog nalaza, pa je stoga nejasno i zašto je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika B. K. d.o.o. za provođenje drugog kontrolnog vještačenja po drugom vještaku, obzirom da ovaj na njegove prigovore, iako je bilo više dopuna, nije dao valjano razjašnjenje.

 

12.              Nejasno i konfuzno također prvostupanjski sud u točki 7.1. obrazloženja pobijane presude obrazlaže osnovanost prigovora zastare potraživanja po osnovu kamata (redovnih i zateznih) u ukupnom iznosu od 13.703,52 eura, pozivajući se na izvadak iz poslovnih knjiga koji nije priložen spisu, a koje nije obrazloženo niti u nalazu vještaka, dakle iz ovakvog obrazloženja ne može se uopće utvrditi o kojim kamatama se radi, te za koji period bi iste kamate bile zaračunate, pa stoga se ne može valjano utvrditi niti da li je pravilno na iste primijenjena odredba članka 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05. i 41/08.).

 

13.              Posljedično svemu naprijed navedenom, a uzimajući da odluka o troškovima postupka zavisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, niti odluka o troškovima postupka (točka III. izreke) ne može se valjano ispitati.

 

14.              S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je, temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika B. K. d.o.o. uvažiti, presudu suda prvog stupnja, u točkama I. i III. izreke, ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

 

15.              U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ukazanu bitnu povredu te će obnoviti provedene dokaze, provesti i kontrolno vještačenje po prijedlogu tuženika B. K. d.o.o. radi utvrđenja redoslijeda otplate duga (glavnice i kamata) do otkaza Ugovora, te naknadnim uplatama nakon otkaza, te utvrditi da li je i u kojem dijelu ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Ovr-1680/17 od 20. lipnja 2017. nedopuštena te svoju odluku valjano obrazložiti.

 

16.              O troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

 

17.              U preostalom, a nepobijanom dijelu, točka II. izreke presude suda prvog stupnja ostaje nepromijenjena.

 

18.              Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

                                                                      U Zadru 19. travnja 2023.

 

 

                                                                                                        Predsjednica vijeća

 

Franka Zenić, v.r.