Poslovni broj 14 Gž Zk-263/2022-2

                                                                                                               

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj 14 Gž Zk-263/2022-2

 

 

 

   
U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Vesne Težak-Škrbina suca izvjestitelja i člana vijeća te Jasminke Pavković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. P., dipl.iur., protiv tuženika V. G. iz S., OIB: …, radi brisanja upisa odnosno ispravka pogrešnog upisa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5958/2019-17 od 24. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika V. G. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5958/2019-17 od 24. ožujka 2022.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se brisanje prava vlasništva s imena tuženika V. G. na nekretnini označenoj kao kč. br. 2647/21 u zk. ul. 22858 k. o. S., površine 55 m2 i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provođenja rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj RZ-166/2015 od 17.7.2019.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik V. G. u kojoj opisno ističe sve zakonom predviđene žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije osnovana.  

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravkom upisa u zemljišnoj knjizi provedenog na osnovu rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj RZ-166/2015 od 17.7.2019. donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku (pokrenutog na prijedlog ovdje tuženika) na način da se na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provođenja tog rješenja tj. briše upis prava vlasništva s imena tuženika i upiše to pravo u korist tužitelja.

 

5. Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

6. Nije počinjena niti povreda zakona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju opisno ukazuje žalitelj. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude je razumljiva, presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

7. Suprotno paušalno iznesenim žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja je, nakon pravilno provedenog postupka, valjanom ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite odluke o predmetu spora. Žalbenim navodima kojima osporava točnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza koja nema uporišta u stanju spisa odnosno rezultatima provedenog dokaznog postupka. Stoga ti žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost bitnih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

8.Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine i to temeljem odluke donesene u pojedinačnom ispravnom postupku poslovni broj RZ-166/2015 od 17.7.2019., dok je do tada kao vlasnik bio uknjižen tužitelj,

- da je prije vođenja navedenog zemljišnoknjižnog postupka tuženik u upravnom postupku  podnio zahtjev za utvrđivanje građevne čestice koji zahtjev je prihvaćen te je tužiteljeva služba donijela rješenje od 11.8.2014. kojom je formirana građevna čestica za izgrađene zgrade na toj čestici tako da se formira od kč. br. 2647/17 (po katastarskoj oznaci kč. br. 3355/7) površine 373 m2 i od kč. br. 2647/3 (po katastarskoj oznaci kč. br. 3168) površine 55 m2, sve k. o. S.,

- da je prilikom uviđaja održanog 6.6.2019. u navedenom pojedinačnom ispravnom postupku koji, uz pomoć vještaka geodetske struke, utvrđeno da predmetna kč. br. 2647/21 u katastru nosi oznaku kč. br. 3168/2 te da je nastala 2014. parcelacijom bivše čestice kč. br. 2647/3, a temeljem navedenog rješenja o utvrđenju građevne čestice,

- da se u navedenom pojedinačnom ispravnom postupku tuženik pozivao na posjedovanje predmetne nekretnine u razdoblju „duljem od 20 godina“ na koje okolnosti su svjedoci izjavili da tuženik predmetno zemljište koristi od kraja 80-ih godina prošlog stoljeća,

- da je u  zemljišnoknjižnom postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem  Z-6544/15 proveden prijavni list od 20.4.2015. i rješenje Ureda za katastar Split od 24.4.2015. te je bivša kč. br. 2647/3 cijepana na način da je nastala, između ostalog, predmetna kč. br. 2647/21 u pogledu koje je proveden i upis postojanja dijela pomoćne zgrade u površini od 16 m2 te da se tuženik suglasio s parcelacijskim elaboratom i da je potpisao izvješće o utvrđivanju međa.

 

9. Na temelju navedenih činjenica, sud prvog stupnja zaključuje da od 1988. (iskaz svjedoka M. L. u predmetu poslovni broj RZ-166/2015) do 2015. kad je ovdje tuženik pokrenuo navedeni pojedinačni ispravni postupak, posjed tuženika na predmetnoj nekretnini nije protekao zakonski rok od 40 godina koji je potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 2., 3. i 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP).

 

10. Sud prvog stupnja, naime, utvrđuje da se poštenje tuženika predmnijeva, pa da u slučaju kada je posjednik samo pošten (ali ne i zakonit), kao što je to ovdje slučaj, budući da se radi o nekretnini koja pripada jedinici lokalne samouprave, to bi taj posjed trebao trajati najmanje 40 godina da bi posjednik stekao vlasništvo u smislu navedenih zakonskih odredaba .

 

11. Navedena činjenično pravna utvrđenja prvostupanjskog suda su prema ocjeni ovog suda pravilna.

 

12. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Prema stavku 2. tog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog posjedovanja, prema stavku 3. tog članka kojem je posjed barem pošten, protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja dok će prema odredbi stavka 4. tog članka samostalni posjednik nekretnine, u vlasništvu, između ostalih, jedinica lokalne samouprave, o kakvom se slučaju u ovoj parnici radi, dosjelošću steći pravo vlasništva ukoliko mu je samostalan posjed trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. tog članka.

 

13. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st. 2.), dok je pošten posjed ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (stavak 3.). Prema stavku 5. tog članka posjed se smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno, dakle poštenje posjeda se pretpostavlja.

 

14. Između stranaka u ovoj parnici nije bila sporna činjenica da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine u razdoblju od 1988. do dana pokretanja navedenog pojedinačnog ispravnog postupka 2015. Kako se poštenje posjeda pretpostavlja, a tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao suprotno, to je pravilno sud utvrdio da je tuženikov posjed u tom razdoblju bio pošten.

 

15. Taj posjed, uz  kvalitetu poštenja u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZVDSP, međutim, nema kvalitetu i zakonitog posjeda u smislu odredbe čl. 18. st. 1. ZVDSP kao što to posredno ukazuje prvostupanjski sud. Naime, tuženik nije niti u navedenom pojedinačnom ispravnom postupku, a niti u ovom postupku tvrdio, a niti dokazao da ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. Stoga sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je posjed tuženika u konkretnom slučaju (samo) pošten.

 

16. S obzirom na iznesene činjenice koje su u provedenom postupku utvrđene, za  konkretan slučaj mjerodavna je odredba čl. 159. st. 4. ZVDSP u vezi sa stavkom 2. i 3. tog članka prema kojoj je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno da posjed traje najmanje 40 godina.

 

17. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev za ispravkom spornog pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženika je osnovan. Pogrešan upis se u konkretnom slučaju sastoji u činjenici da tuženik u trenutku tog upisa (rješenje poslovni broj RZ-166/2015 od 17.7.2019.) nije dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine budući njegov posjed koji je bio pošten nije trajao zakonom propisano vrijeme (40 godina) koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva na tom zakonskom osnovu. Pravo vlasništva je iz iznesenih razloga stoga pripadalo tužitelju koji je prije spornog upisa i bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

 

18. Na navode žalbe kojima žalitelj tvrdi da tužitelj tek u ovom parničnom postupku prigovara „kvalifikaciji“ njegovog posjeda te da bi on predložio saslušanje i drugih svjedoka na okolnost posjeda predmetnih nekretnina od strane njegovog prednika  od kojeg je kupio predmetnu nekretninu koji da je bio u posjedu predmetne nekretnine od 1970., treba odgovoriti da se radi o novoj činjenici koju tuženik navodi tek u žalbi. Temeljem čl. 352. ZPP nove činjenice, međutim, nije dopušteno iznositi u žalbi osim ako se one odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a o kakvom se slučaju u ovoj parnici ne radi.

 

19. Žalitelju je za napomenuti da u postupku koji je pokrenut tužbom za ispravak u smislu odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19, – dalje: ZZK), o kakvoj se parnici u konkretnom slučaju radi, raspravlja se o osnovanosti tužbenog zahtjeva za ispravkom upisa u zemljišnoj knjizi. U takvoj parnici sud prvog stupnja je ocjenom svih izvedenih dokaza dužan utvrditi jesu li ispunjene sve materijalnopravne pretpostavke za uknjižbu upisanog prava u spornom zemljišnoknjižnom postupku. U tom parničnom postupku sud je dužan provesti (a tužitelj predložiti) sve dokaze koji su nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno tvrdnju tužitelja da mu pripada određeno knjižno pravo, odnosno da to pravo ne pripada protivnoj parničnoj stranci ukoliko je to pravo u njezinu korist upisano, kao što je to ovdje slučaj. Jednako tako, tuženik je u takvoj vrsti parnice dužan predložiti sve dokaze kojima pobija navode i dokaze tužitelja (čl. 219. st. 1. ZPP) te dokazati svoju tvrdnju da sporno stvarno pravo pripada upravo njemu. Sud u takvoj vrsti parnice donosi odluku na temelju svih provedenih dokaza nužnih za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja u pogledu postojanja određenoga knjižnog prava, njegovog nositelja, sadržaja i opsega. 

20. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi a niti povrede zakona na koje je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika je trebalo kao neosnovanu odbiti i pobijanu presudu potvrditi.

 

U Velikoj Gorici 19. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                                Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                              Nikola Ramušćak, v.r.