Poslovni broj: 8 Gž Ob-20/2023-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Ž.O. iz S. OIB: ….. koga zastupa punomoćnik M.P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice T.P.O. iz S., OIB: ….., koju zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A.S. i I.M.P., S., radi razvoda braka, uz sudjelovanje mlt. djece I.O., OIB: ……. i mlt. N.O., OIB:…., oboje iz S., koje zastupa poseban skrbnik P.V. iz Centra za posebno skrbništvo Z., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-130/2022-35 od 10. ožujka 2023., u sjednici održanoj 19. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ž.O. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-130/2022-35 od 10. ožujka 2023. u dijelu pod toč. II./, III./, IV./ i V./ izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ž.O. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P Ob-130/2022-35 od 10. ožujka 2023. u dijelu pod toč. 1. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I./ Razvodi se brak između tužiteljice T.P.O., OIB ……… i tuženika Ž.O., OIB ……, a koji brak je sklopljen dana 28.10.2000.g. u S…., a upisan u Maticu vjenčanih matičnog područja S…za godinu 2000. pod rednim brojem 267.

II./ Mlt. I.O., OIB ……. i mlt. N.O., OIB …. stanovati će sa majkom T.P.O., OIB….., a roditelji će roditeljsku skrb ostvarivati zajednički, ravnopravno i sporazumno.

III./ Nalaže se tuženiku Ž.O., OIB …….. da za uzdržavanje mlt. I.O., OIB ……. plaća mjesečno iznos od 132,72 eura / 1.000,00 kn (slovima: stotridesetdvaeuraisedamdesetdvacenta/tisućukuna) počev od dana 1. kolovoza 2022.g. pa nadalje, a za mlt. N.O., OIB …. plaća mjesečno iznos od 132,72 eura / 1.000,00 kn (slovima: stotridesetdvaeuraisedamdesetdvacenta/tisućukuna) počev od dana 1. kolovoza 2022.g. pa nadalje s tim da dospjele iznose plati odjednom, a buduće dospijevajuće koncem mjeseca za tekući mjesec, a sve to zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve na račun majke T.P.O., OIB ………. IBAN HR….. otvoren u OTP banci.

IV./ Određuju se osobni odnosi mlt. I.O., OIB …….I mlt. N.O., OIB ……. sa ocem Ž.O., OIB …… na način da otac ima pravo ostvarivati osobne odnose sa mlt. djecom dva puta tjedno u trajanju od tri sata, ovisno o radnim obvezama i dogovoru roditelja, svaki drugi vikend od petka u 18:00 sati do nedjelje u 16:00 sati, polovicu svih školskih praznika, a vjerske blagdane i državne praznike će provoditi naizmjence kod oba roditelja, s tim da je otac dužan mlt. djecu preuzeti na adresi majke, te ih nakon proteka vremena vratiti majci na njezinu adresu.

V./ Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"1. Određuje se privremena mjera koja glasi:

I./ Mlt. I.O. OIB …….i mlt. N.O., OIB ……. privremeno će stanovati sa majkom T.P.O., OIB …….

II./ Nalaže se tuženiku Ž.O., OIB …… da za uzdržavanje mlt. I.O., OIB ……plaća mjesečno iznos od 132,72 eura / 1.000,00 kn (slovima: stotridesetdvaeuraisedamdesetdvacenta/tisućukuna) počev od dana 10. ožujka 2023.g. pa nadalje, a za mlt. N.O., OIB ….. plaća mjesečno iznos od 132,72 eura / 1.000,00 kn (slovima: stotridesetdvaeuraisedamdesetdvacenta/tisućukuna) počev od dana 10. ožujka 2023.g. pa nadalje s dospijećem koncem mjeseca za tekući mjesec, a sve to zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve na račun majke T.P.O., OIB ……. IBAN HR……… otvoren u OTP banci.

III./ Određuju se osobni odnosi mlt. I.O., OIB …… i mlt. N.O., OIB …. sa ocem Ž.O., OIB ……. na način da otac ima pravo ostvarivati osobne odnose sa mlt. djecom dva puta tjedno u trajanju od tri sata, ovisno o radnim obvezama i dogovoru roditelja, svaki drugi vikend od petka u 18:00 sati do nedjelje u 16:00 sati, polovicu svih školskih praznika, a vjerske blagdane i državne praznike će provoditi naizmjence kod oba roditelja, s tim da je otac dužan mlt. djecu preuzeti na adresi majke, te ih nakon proteka vremena vratiti majci na njezinu adresu.

IV./ Ova privremena mjera ima pravni učinak do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili drugačije odluke suda.

V./ Uložena žalba ne odgađa izvršenje ove privremene mjere.

2. Odbacuje se dio tužbe tužitelja za donošenje odluke o izmjeni prezimena tužene."

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II./ - V./ izreke i sadržajno u dijelu rješenja pod toč. 1. izreke žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi navodi da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir i uvažio dokazne prijedloge tužitelja koji upućuju na nebrigu tuženice za malodobnu djecu te činjenicu kako je tužitelj vodio i vodi isključivo zdravstvenu, pedagošku i materijalnu brigu za djecu. Tužitelj tijekom postupka dokazuje kako tuženica nije adekvatan roditelj i zanemaruje djecu i njihove interese, ali suprotno navodima iz obrazloženja pobijane presude to ne argumentira kaznenim prijavama i iskazanim nezadovoljstvom radom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, već dokazima da svoje interese stavlja ispred odnosa i brige za malodobnu djecu. Navedeno za posljedicu ima njihov lošiji uspjeh u školi, a predstavlja veliku brigu za tužitelja. Na navedene okolnosti tužitelj je dostavio dokaze. Naime, ljubavna veza sa oženjenim muškarcem nikako se ne može smatrati primjerenim ponašanjem žene kojoj su na brigu povjerena djeca, kao i vrijeme i način na koji se takva veza može održavati da se uskladi s roditeljskim obvezama. Navedeno Zavod i prvostupanjski sud pogrešno ocjenjuju kao nemogućnost tužitelja da odvoji partnersku od roditeljske uloge. Četrnaest jedinica iz četiri predmeta i ukor koje ima najmlađi sin se nikako ne može kvalificirati pod, kako to tuženica navodi "…uobičajene probleme u ponašanju u skladu sa dobi i ne smatra ih problematičnima…". Takva izjava je sama po sebi problematična i upućuje na slabi autoritet tuženice vezano za školske obveze djece. Instrukcije iz matematike ne plaća tuženica, već isto rješava tužitelj. Dakle, prvostupanjski sud je neopravdano odbio provesti u postupku predložene dokaze tužitelja, radi čega se činjenično stanje nalazi nepotpuno utvrđenim. Zaključke da ne postoji neadekvatna briga tuženice kao roditelja prvostupanjski sud ne temelji na nikakvim konkretnim razlozima ili dokazanim utvrđenjima već isključivo paušalnim navodima u vidu postojanja nejasnog niza faktora utjecaja. Navedeno ima za posljedicu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, dok je sama izreka odluke nerazumljiva i proturječna ostatku presude. Tuženica u postupku navodi niz netočnih navoda, osim negiranja vanbračne veze, navela je da ima prosjek plaće 8.000,00 kn, da bi na glavnoj raspravi suprotno tome izjavila da ima osobni dohodak u visini 3.800,00 kn. Prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud ne pribavlja podatke od poslodavca i Porezne uprave o nekretninama i prihodima kojima se treba ostvarivati roditeljska skrb tuženice nad djecom, niti sukladno čl. 416. Obiteljskog zakona utvrđuje način na koji je svaki od roditelja ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa. U odnosu na rad Zavoda tužitelj je podnio predstavku prema socijalnoj radnici koja je vodila slučaj 27. rujna 2022. na koju nije dobio odgovor. Radi toga je zatražio slanje inspekcije od strane Ministarstva rada i socijalne skrbi u Centar i zatražio očitovanje i reviziju postupka koji se vodi u Centru. Žalbu podnosi i protiv rješenja o privremenoj mjeri iz istih, prethodno navedenih razloga. Niti odluka o parničnom trošku nije ispravna, pa slijedom navedenog predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i rješenje preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška ili presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žalbenim navodima da prvostupanjski sud nije uvažio dokazne prijedloge tužitelja, tužitelj ukazuje na počinjenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 220. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19. i 80/22.; dalje ZPP) kojom je odredbom u st. 1. propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke te da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (st. 2.). Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu kada je odbio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka, a na koji način se poslužio svojim ovlaštenjem iz odredbe čl. 220. ZPP te u konkretnom slučaju utvrdio odlučne činjenice u pogledu kojih i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije bilo potrebno izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka tj. osobe koja je u emotivnoj vezi sa tuženicom odnosno njegove supruge.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da je izreka pobijane presude i rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude i rješenja, presuda i rješenje imaju razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Prvostupanjski sud je donio odluku kojom je razveo brak između tužitelja i tuženice, zatim odlučio da će malodobni I. i N. O. stanovati sa majkom, a roditelji da će roditeljsku skrb ostvarivati zajednički, ravnopravno i sporazumno. Nadalje, obvezao je oca malodobne djece da plaća mjesečno iznos od po 132,72 EUR (1.000,00 kn) na ime uzdržavanja počev od 1. kolovoza 2022., kao i odredio osobne odnose malodobne djece s ocem na način kako je to precizirano u toč. IV./ izreke prvostupanjske presude. Tako donesenu odluku prvostupanjski sud obrazlaže utvrđenjem da je u interesu malodobne djece da stanuju s majkom budući da su ista izrazila takvo mišljenje te da isto proizlazi iz mišljenja i prijedloga o roditeljskoj skrbi Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 4. siječnja 2023. Osim toga, da iz mišljenja i prijedloga o roditeljskoj skrbi slijedi da je provođenjem mjere utvrđeno da je tužitelj teže dostupan za savjetovanje i vođenje, te se kod istog uočava teže razdvajanje roditeljske od partnerske uloge. Odluka o zajedničkoj roditeljskoj skrbi utemeljena je na odredbi čl. 104. u svezi čl. 91. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje ObZ), dok se odluka o reguliranim osobnim odnosima oca s malodobnom djecom temelji na odredbi čl. 119. ObZ. Konačno, odluka o uzdržavanju malodobne djece utemeljena je na odredbi čl. 288. ObZ te je prvostupanjski sud kod odlučivanja o visini uzdržavanja uzeo u obzir kriterije koje propisuju odredbe čl. 311., 313. i 314. ObZ, pa kako je visina uzdržavanja manja od minimalnog novčanog iznosa koji je propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", broj 37/22.) koja je na snazi od 1. travnja 2022. za roditelja koji nema nikakvih primanja, te kako je utvrdio da je posljednja uplata na ime uzdržavanja na račun tuženice izvršena 8. srpnja 2022., obvezao je oca malodobne djece na uzdržavanje počev od 1. kolovoza 2022. Što se tiče odluke o određivanju privremene mjere prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 529. ObZ kojom se privremeno, do pravomoćnosti presude, reguliraju odnosi između stranaka i malodobne djece te osigurava plaćanje uzdržavanja za malodobnu djecu, a sve jer je ista nužna radi uređenja sveobuhvatnih odnosa između roditelja i malodobne djece.

10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Navesti je da bračni drugovi nisu sastavili plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji sadrži sporazum o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visini uzdržavanja djeteta, već je odluku o tim pitanjima donio sud u postupku radi razvoda braka pokrenutog tužbom koju su podnijela oba bračna druga radi čega je prvostupanjski sud donio odluku kojom je pravilno parnice spojio radi zajedničkog raspravljanja.

12. U ovoj fazi postupka nije prijeporna prvostupanjska presuda u pogledu odluke o razvodu braka tužitelja i tuženice.

12.1. Ostalo je sporno s kojim će roditeljem djeca stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djece i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visina uzdržavanja djece budući da tužitelj zahtjeva da malodobni N. i I.O. nastave živjeti s njim, da se naloži majci djece da doprinosi za uzdržavanje istih i odrede osobni odnosi malodobne djece s majkom.

13. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja odlučio da djeca I. i N.O. nastave stanovati sa majkom te se neosnovanim nalaze žalbeni navodi kako sud prvog stupnja tako donesenu odluku ne temelji na nikakvim konkretnim razlozima ili dokaznim utvrđenjima budući da je prvostupanjski sud izveo dokaze saslušanjem stranaka, izvršio je uvid u izvješće i mišljenje o roditeljskoj skrbi koje je sačinjeno temeljem činjenica prikupljenih u razgovoru sa supružnicima i psihologijske obrade istih, kao i temeljem razgovora s malodobnom djecom i uvida u cjelokupnu dokumentaciju sa kojom je Područni ured S… raspolagao za njihovu obitelj. Naime, pred istim Centrom bila je određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu u odnosu na malodobnog I. i N.O. s ciljem pružanja podrške roditeljima radi prevladavanja osobnih poteškoća i uspostavljanja suradnje u roditeljskoj ulozi te zaštite djece od izlaganja narušenim odnosima roditelja (l.s. 10).

13.1. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja imao u vidu mišljenje Stručnog tima Zavoda za socijalni rad, Područnog ureda S…, ali je omogućeno i djeci da izraze svoje mišljenje sukladno odredbi čl. 416. ObZ te su isti iskazali da im odgovara živjeti s majkom, a oca viđati kao i do sada. Kada se tome doda činjenica da tužitelj i tuženica ne žive u zajednici života još od 2016. i da su njihova djeca I. i N. nastavili živjeti s majkom te da tužitelj, koji je redovito obilazio djecu u njihovom domaćinstvu s tuženicom, nije iskazivao nezadovoljstvo nastavkom života djece s istom niti istoj spočitavao nebrigu, te činjenica da niti iz mišljenja Stručnog tima, a niti izjave djece ne slijedi zaključak da majka ne vodi dovoljno dobru roditeljsku skrb i brigu, ovaj sud ocjenjuje da suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

13.2. Naime, u izvješću i mišljenju o roditeljskoj skrbi je zabilježeno da se kod malodobne djece primjećuje uredan razvoj bez značajnijih poteškoća na planu emocionalnog i socijalnog komuniciranja. Kod majke da je primjetan autoritativan odgojni stil uz slabiji autoritet vezan za školske obveze malodobne djece, dok se kod oca primjećuje autoritaran odgojni stil, međutim navedeno ne znači da tuženica ne vodi brigu o malodobnoj djeci odnosno da njezina briga nije adekvatna.

13.3. Žalbeni navodi kojima tužitelj upućuje na nebrigu tuženice za malodobnu djecu isticanjem neprimjerenog ponašanja tuženice u svezi njezine zasnovane emotivne veze što da za posljedicu ima njihov lošiji uspjeh u školi ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda te je tužitelju ukazati da isti, zajedno sa tuženicom, ima pravo i dužnost ostvarivati roditeljsku skrb što svakako uključuje njegovo pravo i dužnost da ostvaruje potrebe malodobne djece, između ostalih, i potrebe koje iziskuje njihovo obrazovanje.

14. Prvostupanjska odluka o načinu ostvarivanja odnosa djece i oca nije dovedena u pitanje žalbenim navodima tužitelja s time što je u svezi s time navesti da je riječ o djeci koja nisu niske kronološke dobi već da je I. postao u međuvremenu punoljetan 12. travnja 2023., a N. navršio 17 godina 10. travnja 2023. i da iz njihovih navoda slijedi da ne verbaliziraju otpor prema kontaktima te ne iskazuju negativne emocije, da su samostalni u smislu postizanja dogovora s ocem o druženjima i da su iskazali želju za dosadašnjim načinom odvijanja susreta.

15. Žalbeni navodi kojima tužitelj dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u dijelu odluke o uzdržavanju malodobne djece nisu osnovani budući da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe čl. 288. ObZ odnosno čl. 311., čl. 313. i čl. 314. istog Zakona.

16. Činjenica da prvostupanjski sud nije pribavio podatke od poslodavca i Porezne uprave o nekretninama i prihodima kojima se treba ostvarivati roditeljska skrb tuženice nad djecom nisu odlučni za donošenje ove drugostupanjske odluke, ovo kada se pođe od činjenice da je prvostupanjski sud prihvatio visinu uzdržavanja koji je tražila majka, a koji iznos je i manji od minimalnog iznosa propisanog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koja je na snazi od 1. travnja 2022. za dob starijeg i mlađeg sina stranaka.

17. Osim toga žalbeni navodi u svezi određene visine uzdržavanja niti ne dovode u pitanje utvrđenje da visina ukupnih troškova života malodobnih sinova stranaka ne bi opravdavala iznos koji je naloženo tužitelju da doprinosi, a niti da je riječ o iznosu čijim izdvajanjem bi bila ugrožena njegova egzistencija tako da je sud prvog stupnja, pravilno odredio obvezu tužitelja da doprinositi za uzdržavanje I. i N. u iznosu od po 1.000,00 kn mjesečno.

18. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud obvezao tužitelja da obvezu uzdržavanja plati i u pogledu neplaćenih iznosa uzdržavanja za oboje malodobne djece počev od 1. kolovoza 2022. pa nadalje, budući da je utvrđenim našao da tužitelj, zbog narušenih odnosa sa tuženicom, nije htio plaćati na ime uzdržavanja ništa, što žalba konkretnim navodima niti ne dovodi u pitanje.

19. Odredbom čl. 104. st. 1. ObZ propisano je da roditelji imaju prava i dužnosti ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, pa kako pitanje ostvarivanja roditeljske skrbi nije bilo sporno u prvostupanjskom postupku između stranaka, a mišljenje Stručnog tima je da roditelji ostvaraju zajedničku skrb nad mldb. djecom, te kako odlukom suda prvog stupnja nije drugačije određeno, to će stranke roditeljsku skrb ostvarivati zajednički, ravnopravno i sporazumno, kao i do sada.

20. Slijedom svega iznesenog valjalo je, po čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja pod toč. II./, III./ i IV./ izreke, kao i u dijelu pod toč. V./ izreke u pogledu odluke o troškovima postupka koja je pravilno utemeljena na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ, kako je to odlučeno u izreci drugostupanjske presude.

21. Žalbeni navodi nisu s uspjehom doveli u pitanje niti odluku o privremenoj mjeri koja je na utvrđenom činjeničnom stanju pravilno utemeljena na odredbi čl. 529. st. 1. ObZ koja propisuje posebne postupke osiguranja radi određivanja privremene mjere: 1. o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i 2. privremene mjere radi uzdržavanja. U stavku 2. tog članka određeno je da se privremene mjere iz stavka 1. toga članka mogu odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, kao i za njegova trajanja, pa kako su i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispunjenje pretpostavke za donošenje privremene mjere to je primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu i u tom dijelu odnosno potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu pod toč. 1. izreke, kako je to odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

22. U nepobijanom dijelu pod toč. I./ izreke presude te u dijelu pod toč. 2. izreke rješenja odluka suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

U Zadru 19. travnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

 

Sanja Prosenica