1               Poslovni broj: Kž-205/2022-7

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Sandre Galjar kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Antonije Bagarić kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1091/2021-34 od 12. svibnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 19. travnja 2023.,  u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru L. K. i branitelja optuženika u zamjeni J. Š., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti optuženog B. Š.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) oslobodio je optuženog B. Š. optužbe zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11. 

 

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-a, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika  padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

 

 

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Optuženik je podnio odgovor na žalbu s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

5. Budući je branitelj optuženika u odgovoru na žalbu zatražio da ga se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, ista je održana u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru L. K. i branitelja optuženika u zamjeni J. Š., odvjetnika iz Z., te temeljem čl. 475. st. 3. ZKP-a u odsutnosti optuženog B. Š. za koga je dostava obavijesti vraćena s napomenom da je obaviješten i da pošiljku nije podigao, a nije izvijestio sud o promjeni adrese boravišta. Zamjenica ŽDO u Bjelovaru ostala je u cijelosti kod navoda žalbe na prvostupanjsku presudu te je i branitelj optuženika u zamjeni iznio najvažnije dijelove odgovora na žalbu

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7.  Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza, te dovodeći isto u vezu s obranom optuženika, pravilno zaključio da nije sa sigurnošću dokazano da bi optuženik ostvario sva bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela prijetnje.

 

8. Optuženika se tereti da je tijekom liječničkog pregleda u Klinici za psihijatriju pred dežurnom liječnicom psihijatricom P. M. izrekao riječi prijetnje da treba isprebijati i usmrtiti ... „ P., J., A. H., Đ.…“, a o čemu su obaviješteni imenovani dužnosnici, kao i nadležno osoblje Hrvatskog sabora, pa da je time ozbiljno prijetio da će usmrtiti i teško tjelesno ozlijediti veći broj osoba.

 

9. Prije svega, neosnovani su žalbeni navodi da liječnica pred kojom je optuženik navodno izgovorio ove prijetnje nema pravo na blagodat nesvjedočenja kao privilegirani svjedok u smislu čl. 285. st. 1. toč. 5.  ZKP-a, a koja odredba izričito propisuje da su oslobođeni obveze svjedočenja, između ostalih liječnici, „…o onome što su u obavljanju svog zanimanja saznali od okrivljenika…“.  Kako je nesporno svjedokinja dr. P. M. bila liječnica optuženika koja mu je pružala liječničku pomoć, posebno što se radi o liječnici psihijatrici, pri čemu mora postojati načelo povjerenja između liječnika i pacijenta, zbog čega i postoji ova odredba o oslobođenju od obveze svjedočenja, pravilno je upozorena na ovo svoje pravo koje je svjedokinja i koristila i nije željela iskazivati kao svjedok. Stoga su promašeni žalbeni navodi da bi se isto odnosilo samo na činjenice koje se odnose na zdravstveno stanje pacijenta, iako bi se čak i u tom slučaju vrlo teško razlučilo što se

 

 

 

odnosi na zdravstveno stanje pacijenta, a što su neke druge okolnosti budući se radi o osobi koja je imala određene probleme s duševnim zdravljem.

 

10. S obzirom da je jedini svjedok navodnih prijetnji optuženika liječnica dr. P. M., koja je koristila blagodat nesvjedočenja, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za ispitivanje svjedoka dr. S. J. kao nevažnog za odlučivanje, budući isti nije neposredno kontaktirao s optuženikom niti bio nazočan njegovom pregledu, kao i za dopunskim ispitivanjem psihijatrijskog vještaka dr. I. M. čijim se dopunskim vještačenjem ne bi utvrdile nikakve odlučne činjenice. 

 

11. Iz provedenog dokaznog postupka, iskaza ispitane svjedokinje M. V. i dokumentacije koja je priložena u spisu, a kako je to utvrdio i prvostupanjski sud, nesporno je utvrđeno da je u inkriminirano vrijeme optuženik zatražio pomoć kod liječnika psihijatra zbog pogoršanog psihičkog stanja i da je bio u rastresenom psihičkom stanju, pa čak i da je utvrđeno da bi govorio neprimjereno kako je zabilježeno u nalazu liječnice, a što je sadržajno različito od činjeničnih navoda optužbe, niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi optuženik upućivao prijeteće riječi prema zaposlenicima Hrvatskog sabora i predsjedniku Vlade s namjerom da ih uznemiri i ustraši, već je tražio liječničku pomoć izražavajući stanje u kojem se nalazio, bez svijesti da bi ono što govori bilo preneseno tim osobama kako bi ih se uznemirilo i ustrašilo. Pravilno je pri tome sud cijenio i iskaz svjedokinje M. V., ravnateljice Ureda za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade Republike Hrvatske, koja poznaje optuženika kao zaposlenika u Hrvatskom saboru i to kao neagresivnu osobu, s kojom nikada nisu imali problema, ali je saznala da je imao obiteljskih problema i zatražio psihijatrijsku pomoć zbog čega je bio na bolovanju, što znači da je optuženik bio svjestan potrebe da mu se pruži pomoć, tako da je prihvaćena i obrana optuženika da je spornog dana otišao na liječnički prijem jer se loše osjećao, bez ikakvih namjera da nekome prijeti s ciljem da ga se ustraši i uznemiri, a što je sukladno i nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka doc. dr. sc. I. M. koji je vještačio optuženika i  potvrdio da optuženik ima dijagnosticiran anksiozno depresivni poremećaj te se kod istog uočavaju elementi mješovitog poremećaja ličnosti.

 

12. Žalbeni navodi koji upućuju na to da su određene službe u Hrvatskom saboru obaviještene o mogućoj prijetnji ili mogućoj opasnosti od optuženika, ne dovode automatski do zaključka da bi optuženik time ostvario obilježja terećenog kaznenog djela, već da se poduzimaju određene mjere osiguranja koje su nadležne službe dužne poduzimati, posebno u odnosu na štićene osobe.

 

13. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud savjesno analizirao i cijenio provedene dokaze, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno zaključio da iz provedenog dokaznog postupka nije sa sigurnošću utvrđeno da bi optuženik počinio kazneno djelo kako se tereti optužbom, zbog čega ga je oslobodio optužbe za  kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11.

 

 

 

 

 

14. Iz navedenih razloga, budući žalba državnog odvjetnika nije osnovana, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

 

Bjelovar, 19. travnja 2023.