Poslovni broj: 13 Gž R-88/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 13 Gž R-88/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Đ. iz J., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske za ministarstvo, Z., OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv dijela presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-354/2017-45 od 26. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 18. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-354/2017-45 od 26. listopada 2022., u dijelu izreke pod točkom III. kojim je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za isplatom glavnice i zatezne kamate na žiro račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z.

 

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-354/2017-45 od 26. listopada 2022. u dijelu izreke pod točkom II. kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 11.375,00 kn/1.509,72 €[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

              III. Preinačuje se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-354/2017-45 od 26. listopada 2022. u dijelu izreke pod toč. II. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju dosuđen iznos parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama na žiro-račun punomoćnika A. P., odvjetnika u Z., IBAN: HR…, kao i u dijelu kojim je tužitelju dosuđen parnični trošak preko iznosa od 11.375,00 kn/1.509,72 € do iznosa od 12.312,50 kn/1.634,15 € (za iznos od 937,50 kn/124,43 €) s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

 

1. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik troškove postupka naknadi isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z., IBAN: HR…, kao neosnovan.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 937,50 kn/124,43 €, kao neosnovan.

 

              IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 33,18 €/250,00 kn u roku od 15 dana.

 

              VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 28.739,02 kn/3.814,32 €[2] sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.312,50 kuna/1.634,15 €, sa zateznom kamatom tekućom od 26.10.2022. do isplate isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z., IBAN: HR…, dok je pod točkom III. odbijen ostali tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće iz točke I. izreke presude te dio zahtjeva za isplatom glavnice i zatezne kamate na žiro račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z.

 

2. Protiv dijela navedene presude kojim je odbijen dio zahtjeva za isplatom glavnice i zatezne kamate na žiro račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z., žali tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 -Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), te predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kn/41.47 €.

 

3. Isto tako, protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. pobijane odluke, žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP, te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti i predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana odluka uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

7. Ispitujući prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 381. ZPP, a niti one povrede koje žalitelji navode.

 

8. Naime, pobijana odluka ima razloga o odlučnim činjenicama te nije proturječno stanju spisa odnosno ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

9. Tužitelj neosnovano žalbenim navodima osporava utvrđenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen sa zahtjevom za isplatom glavnice i zatezne kamate na žiro račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika u Z.

 

10. To stoga što se u iznos mjesečne plaće uvrštavaju svi dodaci vezani za rad (npr. prekovremeni rad, dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, itd.), a koje je radnik ostvario tijekom mjeseca, a plaća predstavlja dohodak po osnovu nesamostalnog rada u bruto iznosu (čl. 433.a ZPP) pa stoga, imajući pri tome u vidu odredbe čl. 2. st. 1., čl. 21. i čl. 86. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16) te odredbu čl. 92. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 10/17 i 128/17), to je pravilno takav zahtjev odbijen kao neosnovan jer iz navedenog proizlazi da nije moguće isplatu razlike plaće izvršiti na žiro račun punomoćnika tužitelja, već isključivo na račun tužitelja osobno, slijedom čega su daljnji žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

 

11. Isto tako, tuženik osporava prvostupanjsku odluku u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka kojom je sud prvog stupnja tuženiku naložio da dosuđene troškove parničnog postupka isplati na žiro račun punomoćnika tužitelja. Tuženik naime, žalbenim navodima osporava u tom dijelu odluku suda prvog stupnja smatrajući da za istu nema pravne osnove, što, s druge strane, odgovorom na žalbu osporava tužitelj smatrajući da je odluka sud prvog stupnja o isplati troškova parničnog postupka na račun punomoćnika u skladu s izdanim punomoćima.

 

12. Žalbeni navodi tuženika su osnovani. Naime, neosnovano je prvostupanjski sud naložio tuženiku da troškove parničnog postupka isplati na žiro račun punomoćnika tužitelja odvjetnika A. P. Iz spisa proizlazi da je tužitelj odvjetniku A. P. izdao punomoć za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći odvjetnik, kao opunomoćenik tužitelja, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, navedenu odredbu valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove, ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. tuženiku da tužitelju plati trošak postupka isplatom na punomoćnikov račun, kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć. U smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/70/2015 od 2. ožujka 2017.).

 

13. Stoga je, valjalo temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tuženika i preinačiti rješenje o troškovima postupka sadržano u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju troškove parničnog postupka isplati na žiro-račun punomoćnika tužitelja, te u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti.

 

14. Isto tako, prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo glede odluke o parničnom trošku tužitelja u odnosu na podneske koji nisu bili potrebni radi vođenja postupka. Naime, sud prvog stupnja pogrešno je priznao tužitelju kao potreban podnesak od 11. srpnja 2019., zatim podnesak od 8. svibnja 2020. kao i podnesak od 25. listopada 2021. u kojem tužitelj ističe i ponavlja već iznesene navode tijekom postupka, a navedeni podnesci nisu bilo potrebni radi vođenja ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

15. U preostalom dijelu odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi tako i visini budući da je trošak sastava podneska od 12. srpnja 2017. bio potreban radi vođenja parnice, a podnesci od 30. kolovoza 2017. i 14. rujna 2017. nisu niti predani u spis predmeta, a niti je prvostupanjski sud dosudio tužitelju trošak za te podneske.

 

16. Kako je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 12.312,50 kn, to je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, valjalo preinačiti odluku o parničnom trošku u dijelu pod točkom II. izreke kojom je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka prihvaćen preko iznosa od 11.375,00 kn/1.509,72 € do iznosa od 12.312,50 kn/1.634,15 € (za iznos od 937,50 kn), te zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbiti za iznos od za iznos od 937,50 kn/124,43 € pa odlučiti kao u izreci pod točkom III.

 

17. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tuženiku je dosuđen trošak sastava žalbe primjenom Tbr. 10. t. 5. Tarife, sukladno uspjehu u žalbenom postupku od 50% (budući je uspio da se tužitelj odbije u dijelu izreke pod toč. II. kojim mu je naloženo isplatiti dosuđen iznos parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama na žiro-račun punomoćnika A. P., odvjetnika u Z., IBAN: HR…, kao i u dijelu kojim je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 937,50 kn/124,43 € s pripadajućim zateznim kamatama) te je odlučeno kao pod točkom V. i tuženiku je dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 kn/33,18 €.

 

18. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. IV. izreke ove odluke.

 

19. Tužitelju nije priznat niti trošak sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao pod točkom VI. izreke.

 

U Zagrebu 18. travnja 2023.

 

 

               Predsjednica vijeća:

        Jasenka Grgić, v.r.