- 1 -              Rev 736/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 736/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB …, iz D. D., zastupanog po punomoćniku M. A., odvjetniku u Z., protiv tuženika B. H. d.o.o., OIB …, V. G., zastupanog po punomoćnici J. J. Ö., odvjetnici u Odvjetničkom društvu J., M. & S. d.o.o. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-808/2020-3 od 3. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-107/2018 od 25. svibnja 2020., u sjednici održanoj 18. travnja 2023.,

             

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da  Odluka tuženika od 30. srpnja 2018. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 0703-RO-6721- 110/97 od 1. listopada 1997. dopunjen Dodatkom br. 1 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 0703-RO-6721-110-1/2009 od 25. studenog 2009. i Dodatkom br. 2 br. 0703-RO-6721-110-2/2014 od 28. studenog 2014. nije dopuštena, da se naloži tuženiku vraćanje tužitelja na radno mjesto glavni konobar - šef šanka i restorana te da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka I izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP,  bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije, preinačenje nižestupanjskih odluka na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz naknadu mu troškova parničnog postupka, podredno predlaže ukidanje nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP).

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa sukladno čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje u tekstu: ZR) te zahtjev za vraćanje tužitelja na radno mjesto.

 

8. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno

vrijeme od 1. listopada 1997. dopunjenog dodacima označenim u izreci presude (dalje u tekstu: Ugovor o radu) na radnom mjestu glavni konobar - šef šanka i restorana prodajno –ugostiteljskog objekta u putničkom terminalu zračne luke F. T.,

- da je tuženik kao poslodavac postavio video nadzor u radnim prostorijama o čemu je donesen Pravilnik o korištenju sustava video nadzora iz srpnja 2017., s kojim su radnici tuženika bili upoznati,

- da je tuženik kao poslodavac objavio Priručnik za zaposlenike iz prosinca 2017. i

Upute za rad sustava za prodaju i plaćanja u ožujku 2018., s kojim aktima su radnici tuženika bili upoznati te su prošli obuku rada na blagajnama,

- da su kontrolom video nadzora po ovlaštenim djelatnicima tuženika te usporedbom istog s kasom na kojoj je radio tužitelj u razdoblju od 9. srpnja 2018. do 17. srpnja 2018. utvrđene nepravilnosti u radu tužitelja - uzimanje gotovog novca iz blagajne i vraćanje ostatka cijene kupcima u manjem iznosu od pripadajućeg,

- da je tužitelj pozvan iznijeti obranu pri čemu uz prikazivanje snimki video nadzora nije poricao učinjeno ali se branio navodima da novac nije otuđio nego je uzimao „napojnice“ dok je greške u vraćanju iznosa gotovog novaca kupcima pravdao umorom,

- da je tuženik 30. srpnja 2018. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu

(dalje u tekstu: Odluka o otkazu) zbog osobito teške povrede radnog odnosa tužitelja s obrazloženjem u bitnom da je tužitelj u razdoblju od 9. srpnja 2018. do 17. srpnja 2018. počinio više osobito teških povreda radnih obveza, na način da je u više navrata obavljajući poslove posluživanja kupaca te s tim povezanim upravljanjem i pristupanjem blagajni, na različite načine otuđio gotov novac iz blagajne tuženika čime ga je izravno materijalno oštetio te da je više puta kupcima, za narudžbe plaćene iznosom gotovog novca većim od vrijednosti narudžbe, svjesno propustio vratiti točan iznos gotovog novca, oštećujući kupce na taj način, a ujedno i narušavajući poslovnu reputaciju tuženika,

- da se prije otkazivanja Ugovora o radu tuženik obratio Radničkom vijeću s namjerom otkaza i prikazom snimki video nadzora, pri čemu se radničko vijeće suglasilo s otkazom.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući da je izvanredni otkaz ugovora o radu zakonit i dopušten jer da je tuženik uspio dokazati da je tužitelj počinio povrede radne obveze opisane u obrazloženju Odluke o otkazu. Video nadzorom, kojim je obuhvaćen rad tužitelja kroz devet dana uzastopce, utvrđeno je postojanje 12 postupaka tužitelja poduzetih protivno internim aktima tuženika u postupanju s gotovim novcem i radom na blagajni (uzimanje gotovine iz blagajne te povrat kupcima manjeg iznosa cijene od stvarno pripadajuće uz povremene prigovore kupaca), što ukazuje na kontinuiranost i upornost tužitelja u promatranom razdoblju od devet dana. Obzirom da je tim postupcima tužitelj kršio pravila o izvršavanju poslova svog radnog mjesta, a koja su mu bila poznata jer je tužitelj bio educiran za rad na svom radnom mjestu, opisani postupci u svojoj ukupnosti imaju značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, za čiju kvalifikaciju nije odlučna činjenica nastanka imovinske štete za poslodavca niti njezina visina, već je odlučno to da je zbog takvog postupanja tužitelja, tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, a zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

10. Prema ocjeni revizijskog suda, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Isto tako, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP odnosno presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti je izreka presude nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ima razloga o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava.

 

10.1. U odnosu na bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP valja reći da ista nije ostvarena obzirom je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja. Pritom valja reći da je odredbom čl. 391. st. 3. ZPP propisano da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Stoga ovaj sud nije uzeo u obzir navode  tužitelja da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti niz žalbenih razloga tužitelja, pri čemu se određeno ne navodi niti obrazlaže koji su to žalbeni razlozi.

 

11. U dijelu revizijskih navoda tužitelj preocjenjuje izvedene dokaze i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova, međutim takvi navodi kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 385. ZPP).

 

12. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

13. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

14. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

 

15. Prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

16. U okolnostima konkretnog slučaja, a kako su povrede tužitelja registrirane u provedenom video nadzoru i njime je utvrđeno 12 postupaka tužitelja/povreda koje je tužitelj počinio u obavljanju poslova svog radnog mjesta, zaista u takvim okolnostima nije opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane prije donošenja odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. Međutim, tuženik je ipak omogućio iznošenje obrane tužitelju, time da je prilikom dolaska u prostorije tuženika gdje je tužitelj trebao dati obranu informiran o razlozima pozivanja. Dakle, kako davanje obrane od strane radnika prethodi donošenju same odluke o otkazu ugovora o radu, onda je bespredmetan prigovor tužitelja da mu je povrijeđeno pravo na iznošenje obrane, kao i da ga tuženik nije upozorio na propust iz radnog odnosa.

Ovo tim više što u ovakvim okolnostima tuženik tužitelju i nije trebao omogućiti iznošenje obrane, a kako je to prethodno obrazloženo.

 

16.1. Naime, video nadzorom utvrđeno je 12 postupanja tužitelja unutar 9 dana uzastopce, a kojima je on kršio pravila o izvršavanju poslova svog radnog mjesta koja pravila su mu bila poznata (kao dugogodišnji radnik tuženika znao je da se ne smije uzimati gotov novac iz blagajne i da se prema Pravilniku tuženika napojnica trebala ubacivati u tzv. škrabicu) te takvi postupci imaju u svojoj ukupnosti doista značaj osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a za čiju kvalifikaciju nije odlučna visina štete koja je takvim postupanjem tužitelja tuženiku nanesena, već je odlučno to da je zbog takvog postupanja tužitelja, tuženik doista izgubio povjerenje u njega kao radnika, zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

16.2. Upravo time se radničko vijeće i rukovodilo kada je dalo suglasnost tuženiku za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

 

16.3. Kako sadržajno svih 12 registriranih nedopuštenih postupanja tužitelja u obavljanju poslova svog radnog mjesta u konačnici imaju za posljedicu otuđenje gotovog novca iz blagajne tuženika, a što je upravo u odluci o otkazu ugovora o radu i navedeno kao razlog otkazivanja ugovora o radu, onda se ne može prihvatiti navod tužitelja kako su u odluci o otkazu ugovora o radu izostali razlozi, a zbog kojih je tužitelju dat otkaz, a time i da bi takva odluka bila nezakonita.

 

17. Prema tome, tuženik je dokazao opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju, stoga je reviziju tužitelja valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 18. travnja 2023.