- 1 -              Rev 145/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 145/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz O., OIB ... koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženika K. b. c. O., O., OIB ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-777/2022-2 od 16. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-1552/2020-7 od 2. veljače 2022., u sjednici održanoj 18. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom na temelju priznanja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.512,92 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 546,87 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2022. do isplate u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskim rješenjem žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska odluka o parničnom troškom sadržana u točki II. prvostupanjske presude (točka I. izreke), a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3044/2022-2 od 24. kolovoza 2022., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-777/2022-2 od 16. ožujka 2022. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

„Je li kod odlučivanja o troškovima postupka kod stupnjevite tužbe relevantna naznačena vrijednost predmeta spora u trenutku pokretanja postupka podnošenjem manifestacijskog (neodređenog) zahtjeva ili vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja određenog (kondemnatornog) zahtjeva?

 

odnosno

 

je li kod odmjeravanja parničnih troškova obzirom na postignuti uspjeh u sporu, u postupcima pokrenutih stupnjevitom tužbom mjerodavna naznačena vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja stupnjevite tužbe (manifestacijski) zahtjev ili se uspjeh stranke u parnici izračunava razmjerno uspjehu prema kondemnatornom tužbenom zahtjevu postavljenom u istoj parnici?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog postupovnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje, odnosno da ukine drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je određivanje vrijednosti predmeta spora kod stupnjevite tužbe prema čl. 186.b ZPP, a posljedično tome i određivanje troškova postupka.

 

8. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužiteljica u konkretnom slučaju postupak pokrenula stupnjevitom tužbom u smislu odredbe članka 186.b ZPP-a pri čemu je kao vrijednost predmeta spora naznačila iznos od 2.400,00 kuna, uz obvezu da će po pribavi podataka od tuženika i provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja urediti tužbeni zahtjev na način da će zatražiti određeni iznos te da je po dostavljenim podacima od strane tuženika tužiteljica zatražila utuženi iznos od 7.512,92 kuna.

 

9. Nižestupanjski sudovi su odlučujući o parničnom trošku dosudili tužiteljici parnični trošak za sastav tužbe prema vrijednosti predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi (2.400,00 kuna), a troška podneska kojim je nakon pribavljenih podataka od strane tuženika uredila tužbeni zahtjev prema vrijednosti predmeta spora tako naznačenog tužbenog zahtjeva (7.512,92 kuna).

 

10. Tužiteljica u reviziji navodi da je u ovom predmetu prvotno postavila tužbeni zahtjev sukladno čl. 186.b ZPP-a pa smatra da bi trošak parničnog postupka trebalo odrediti u skladu s konačno uređenim tužbenim zahtjevom tijekom cijelog postupka.

 

11. Mjerodavne odredbe ZPP-a, za pitanje troškova postupka u navedenoj situaciji, glase:

 

„Članak 35.

 

Kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastav suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

 

Članak 40.

 

Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.

 

U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

 

Članak 186.

 

Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.).

 

Kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora.

 

Članak 191.

 

Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

 

Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

 

Članak 186.b

 

Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini – da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.

 

U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

 

U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

 

U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

 

U tužbi iz stavka 1. ovoga članka tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ovoga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovoga Zakona.“.

 

12. Pri iznošenju odgovora na postavljeno pitanje važno je naglasiti da je novelom ZPP iz 2003. uvedena u hrvatsko parnično procesno pravo posebna vrsta kondemnatorne tužbe - tzv. stupnjevita tužba. Stupnjevita tužba je izuzetak od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određen već u tužbi (čl. 186. st. 1. ZPP-a). Njome se omogućuje utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu sasvim poznati, zbog toga što mu te podatke tuženik kojem su ti podaci poznati ili dostupni odbija priopćiti ili mu uskraćuje uvid u njih. Tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe je slojevit, ostvaruje se u dva stupnja: u vidu tzv. manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine i u vidu određenog zahtjeva za ispunjenje dugovane činidbe. Prilikom podnošenja stupnjevite tužbe sudu samo manifestacijski zahtjev već u tužbi treba biti određen, a tužitelj će konačni i određeni zahtjev postaviti nakon što tijekom postupka tuženik položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke.

 

12.1. Dakle, postupak u povodu stupnjevite tužbe odvija se u dva stadija. U prvom se raspravlja i odlučuje o manifestacijskom zahtjevu u smislu odredbe čl. 186.b st. 1. ZPP-a, a zatim, nakon što tužitelj pobliže odredi svoj sljedeći zahtjev u smislu odredbi čl. 186.b st. 2. ili st. 3. ZPP-a, o drugom zahtjevu. Ako tužitelj u skladu sa sudskim rješenjem precizira tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe, daljnji postupak provodi se kao u povodu svake kondemnatorne tužbe. U tom slučaju sud konačnom presudom odlučuje o manifestacijskom zahtjevu i o naknadno određenom zahtjevu za isplatu.

 

12.2. Kako u vrijeme podnošenja stupnjevite tužbe njegov drugi tužbeni zahtjev nije preciziran, kada ga tužitelj konačno odredi može se pokazati da treba ponovno naznačiti vrijednost predmeta spora. Ako taj drugi tužbeni zahtjev glasi na novčani iznos, tužitelj to ne treba učiniti jer upravo naznačena svota predstavlja vrijednost predmeta spora po ovom drugom tužbenom zahtjevu. U drugim slučajevima, kad se drugi precizirani tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, tužitelj treba naznačiti vrijednost predmeta spora sukladno odredbama 40. st. 2. ZPP-a. Pri tome se, odredba čl. 186. st. 5. ZPP-a, koja nalaže tužitelju da ponovno naznači vrijednost predmeta spora, odnosi na izračunavanje vrijednosti predmeta spora.

 

13. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 186.b st. 5. ZPP-a, a prema kojoj je tužitelj dužan već u tužbi iz čl. 186.b st. 1. ZPP-a naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu sa čl. 40. st. 2. ZPP-a, te da je prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. toga članka dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ZPP-a, kao i sadržaj odredbe čl. 186. st. 1. i 2. ZPP-a nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica trebala već u tužbi označiti vrijednost predmeta spora (dalje: VPS) i manifestacijskog zahtjeva što je tužiteljica je u ovom slučaju to i učinila naznačivši VPS u iznosu od 2.400,00 kuna. Stoga se sukladno tome trošak postupka po manifestacijskom zahtjevu, do uređenja tužbe, odnosno postavljanja kondemnacijskog zahtjeva treba odrediti prema tom VPS-u.

 

14. Kako je tužiteljica podneskom od 23. siječnja 2021. postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.512,92 kuna, od tog podneska trošak treba odrediti prema tom kondemnatornom tužbenom zahtjevu i prema tom VPS-u.

 

15. To stoga jer se radi o dva različita zahtjeva, od kojih je jedan nenovčani-manifestacijski, a drugi kondemnatorni na isplatu konkretno određenog iznosa, koji tijekom postupka nije mijenjan.

 

16. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi: "Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 50.000,00 kuna, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva (čl. 40. st. 1. ZPP-a), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe."

 

17. Takvo pravno shvaćanje zauzeto u je i u odluci revizijskog suda broj: Rev-589/2021-2 od 11. listopada 2022.

 

18. Prema tome, shvaćanje koje je zauzeto u pobijanoj odluci prema kojem je trošak postupka (sastava tužbe) određen prema vrijednosti predmeta spora manifestacijskog zahtjeva kojeg je tužiteljica naznačila već u tužbi, a nakon što je nakon dobivanja podataka uredila tužbeni zahtjev trošak postupka je određen u skladu s vrijednosti predmeta spora uređenog kondemnatornog zahtjeva, u skladu je sa shvaćanjem ovog revizijskog suda.

 

19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP-a reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 18. travnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.