- 1 -              Rev 297/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 297/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, koga zastupa punomoćnica Ivana Rešetar Čulo, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, koga zastupa punomoćnik Miroslav Vegar, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1399/2022-2 od 6. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-250/2021-49 od 2. ožujka 2022., u sjednici od 18. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 58.908,08 kn s pripadajućim zateznim kamatama i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-3422/2022-2 od 6. rujna 2022. tuženiku dopustio je reviziju u odnosu na pitanja:

 

„Je li Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje aktivno legitimiran tražiti naknadu troškova liječenja i bolovanja koje je sam platio osiguraniku za vrijeme postojanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite na radu tvrdeći pri tome da se radi o potraživanju naknade štete po osnovi sljedništva nad HZZOZR?“

 

„Jesu li takvi troškovi koje je za vrijeme postojanja HZZOZR-a platio HZZO, iako ih je bio dužan platiti HZZOZR, obuhvaćeni funkcionalnom premijom obzirom da su plaćeni iz sredstava HZZO-a?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik protiv drugostupanjske podnio je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbije, odnosno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za naknadu štete koja mu je, kao pravnom slijedniku Hrvatskog zavoda za osiguranje zaštite zdravlja na radu, nastala isplatom troškova liječenja svog osiguranika Tihomira Ivankovića, ozlijeđenog u prometnoj nezgodi od 28. veljače 2009., koju je prouzročio osiguranik tuženika Milan Šaravanja.

 

8. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je osnovanim uz utvrđenje i obrazloženje

- da je osiguranik tužitelja ozlijeđen u prometnoj nezgodi od 28. veljače 2009., a koja nezgoda se smatra nezgodom na radu;

- da je u vrijeme nastanka nezgode zdravstveno osiguranje za nezgode na radu bilo uređeno posebnim zakonom - Zakonom o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“, broj 85/06 i 67/08 - dalje: ZOZOZZR);

- da je ZOZOZZR prestao važiti 1. siječnja 2011. stupanjem na snagu Zakona o prestanku važenja Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“, broj 139/10 - dalje: Zakon o prestanku važenja ZOZOZZR);

- da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 150/08 i 94/09 - dalje: ZOZO), već odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“, broj 85/06 i 67/08 - dalje: ZOZOZZR), kao posebnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja;

- da šteta koja je tužitelju nastala plaćanjem troškova liječenja i naknade za bolovanje nije pokrivena uplatama funkcionalne premije u postotku od plaćene premije osiguranja neovisno o tome što je štetni događaj nastao nakon stupanja na snagu ZOZO (taj je Zakon stupio na snagu 1. siječnja 2009.), budući da je prometna nezgoda koja ujedno predstavlja ozljedu na radu sve do 1. siječnja 2011. bila u režimu ZOZOZZR, slijedom čega je obveza Zavoda koji je provodio zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu bila pokretati regresne postupke protiv osiguratelja;

- da je utužene iznose djelomično isplatio prednik tužitelja, a djelomično sam tužitelj, te da je u takvoj situaciji kao pravni slijednik Hrvatskog zavoda za osiguranje zaštite zdravlja na radu legitimiran zahtijevati naknadu štete nastale isplatom troškova liječenja neovisno o tome je li troškove isplatio tužitelj neposredno ili njegov prednik.

 

9. Drugostupanjski sud u cijelosti je prihvatio utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

10. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

 

11. Pretežnim razlozima revizije iznosi se tvrdnja o arbitrarnosti postupanja drugostupanjskog suda i odstupanju izraženog shvaćanja od već zauzetih stajališta u sudskoj praksi, što da predstavlja nedvojbenu povredu ustavnog prava na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava RH, kao i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Budući da se ti navodi revizije ne odnose na pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, ovaj sud ih, postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, kao neodlučne nije ocjenjivao.

 

12. U odnosu na pitanja za koje je revizija dopuštena, a koja pitanja su materijalnopravne naravi, tuženik ne obrazlaže postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

13. U pobijanoj presudi materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

14. Naznačujući pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena tuženik polazi od činjenične pretpostavke koja nema uporište u stanju spisa jer u postupku koji je prethodio reviziji nije utvrđeno da je tužitelj u vrijeme postojanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za naknadu štete podmirivao dospjele obveze te pravne osobe.

 

15. Prema odredbi čl. 161. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 76/12 i 133/13 - dalje: ZOO/05) obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba (st. 1.), a vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema ugovoru ili naravi obveze ovu treba ispuniti dužnik osobno (st. 3.). Time što bi tužitelj kao treća osoba ispunio obvezu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite na radu, ne dolazi do promjene ovlaštenika prava regresa prema štetniku, već to pravo zadržava izvorni obveznik ispunjenja.

 

16. Drugo je, međutim, pitanje prava koja proizlaze iz sljedništva.

 

17. Odredbom čl. 28. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 139/2010) određeno je pripajanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u roku od 30 dana od stupanja na snagu tog Zakona.

 

18. Upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Društvo preuzimatelj sveopći je pravni slijednik pripojenog društva te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva. Ako se pri tome na strani društva preuzimatelja nađu obveze iz dvostranoobveznih ugovora koje do trenutka pripajanja nijedna strana nije potpuno ispunila, a koje su međusobno nespojive ili čije bi ispunjenje bilo za društvo preuzimatelja posebno nepravično, njihov se opseg pravično određuje, uzimajući u obzir ugovorna prava svih strana (čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11-proč. tekst, 111/12, 68/13 i 110/15 - dalje: ZTD)).

 

19. Dakle, tužitelj kao prava osoba kojoj je pripojen Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite na radu dužan je podmirivati dospjele obveze svog prednika, a ujedno je i ovlašten zahtijevati namirenje dospjelih potraživanja svog prednika.

 

20. Stoga odgovor na prvo naznačeno pitanje glasi

 

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, kao pravni slijednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite na radu, aktivno je legitimiran zahtijevati naknadu troškova liječenja i bolovanja koje je, u ispunjenju obveze Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite na radu, sam platio osiguraniku za vrijeme postojanja potonjeg Zavoda.

 

21.1. Prema odredbi čl. 32. HZZOZR prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu su: doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu sukladno posebnom zakonu, prihodi iz državnog proračuna te prihodi od dividendi, kamata i drugi prihodi. Dakle, prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu nisu i prihodi od obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove autoodgovornosti, odnosno prihod koji društva za osiguranje uplaćuju u visini od 7 % naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Ti su prihodi (od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti), prema odredbi čl. 53. st. 1. toč. 10. ZOZO, isključivo prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja koje provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

 

21.2. S obzirom na odredbu čl. 22. ZOZO, nedvojbeno je da se osiguranim osobama Zavoda u okviru zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova za zaštitu zdravlja na radu.

 

21.3. Tek je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 139/10 - dalje: ZIDZOZO), koji je na snazi od 1. siječnja 2011., kada je ujedno prestao važiti ZOZOZZR, propisano da se u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika te dijagnostičke postupke kod sumnje na profesionalnu bolest sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i posebnim zakonima te pravilnicima donesenim na temelju tih zakona, a istim Zakonom (u čl. 20.) je određeno i da se uz poslovne fondove predviđene čl. 64. ZOZO, predviđa i poslovni fond Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.

 

22. U vrijeme nastanka štetnog događaja bio je na snazi ZOZO, ali je istovremeno sustav obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu bio uređen posebnim zakonom (ZOZOZZR). To znači da je u razdoblju od 4. siječnja 2006. do 1. siječnja 2011., kada je prestao važiti ZOZOZZR, obvezno zdravstveno osiguranje provodio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, osim obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu kojeg je provodio Zavod.

 

22.1. U tom razdoblju su odredbama ZOZO bili regulirani svi oni prihodi iz kojih se namiruju troškovi obveznog zdravstvenog osiguranja, među kojima su i prihodi od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti (dio naplaćene funkcionalne premije). Međutim, od namirenja iz tih prihoda bili su izuzeti troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu, slijedom čega su funkcionalnom premijom u postotku od plaćene premije osiguranja bile pokrivene sve one štete prema ZOZO, ali i ne i one prema ZOZOZZR.

 

22.2. Tek od 1. siječnja 2011., na temelju ZIDZOZO, prihodi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa tako i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini 7 % od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, postali su i doprinosi za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu.

 

22.3. Stoga je tuženik izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja po polici (ugovoru) o osiguranju od automobilske odgovornosti važećoj na dan štetnog događaja (28. veljače 2009.) pokrio sve one štete koje nisu posljedica ozljede na radu, dok je predmetna šteta, koja ujedno predstavlja ozljedu na radu, a koja se dogodila do 1. siječnja 2011., bila u režimu ZOZOZZR i time nije pokrivena funkcionalnom premijom.

 

22.4. Dakle, neovisno o tome kada su dospjeli pojedini iznosi štete koju tužitelj potražuje ovom tužbom i neovisno o tome koji su propisi vrijedili u trenutku plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje, za ocjenu je li ta šteta pokrivena funkcionalnom premijom isključivo je mjerodavan trenutak nastanka štetnog događaja (ozljede na radu) i propisi koji su u tom trenutku bili mjerodavni u odnosu na prihode iz kojih se namiruju troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu.

 

23. Stoga odgovor na drugo pitanje glasi

 

Troškovi koje je za vrijeme postojanja HZZOZR-a platio HZZO, iako ih je bio dužan platiti HZZOZR, neovisno o tome jesu li plaćeni iz sredstava HZZO-a, nisu obuhvaćeni funkcionalnom premijom.

 

24. Slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili primijenio materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužitelja za naknadu štete (troškova liječenja i naknade za bolovanje) koja je dospjela nakon 1. siječnja 2011., unatoč tome što je štetni događaj nastao u režimu ZOZOZZR (tako i ovaj sud u Rev-1855/2018-2 od 14. listopada 2020.

 

25. Budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 18. travnja 2023.