- 1 -              Rev 1171/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1171/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. G., Đ., OIB:..., koju zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika N. h. b. d.d. (ranije S. d.d.), Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, sudskog raskida i isplate, odlučujući o revizijama tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-726/20-2 od 27. kolovoza 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-4478/18-44 od 22. travnja 2020., u sjednici održanoj 18. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Djelomično se odbija kao neosnovana revizija tuženika izjavljena protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-726/20-2 od 27. kolovoza 2020. u dijelu kojim je potvrđena točka I. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-4478/18-44 od 22. travnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i  ukida se presuda Županijskog suda u Splitu br. GžR-726/20-2 od 27. kolovoza 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-4478/18-44 od 22. travnja 2020. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad (toč. V. izreke), u dijelu kojim je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika (toč. II. izreke) i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u preostalom iznosu od 76.000,00 kuna (toč. V. izreke), te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Djelomično se prihvaća kao osnovana revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu br. GžR-726/20-2 od 27. kolovoza 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-4478/18-44 od 22. travnja 2020. u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata naknade štete tužiteljici u iznosu od 76.000,00 kuna (toč. III. izreke), u dijelu pod točkom VI. izreke  i u dijelu odluke o troškovima postupka (toč. IV. izreke), te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

III. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da nije dopušten redoviti otkaz Ugovora o radu na temelju Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora, kojeg je tuženik dao tužiteljici slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao na temelju odluke o otkazu (toč. I.) te je raskinut radni odnos tužiteljice i tuženika s danom 17. prosinca 2018. (toč. II.). Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 76.000,00 kuna (toč. III.) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. IV.). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu kojim ista zahtjeva vraćanje na radno mjesto „Voditelja poslovnice Z. u OJ Prodaja i mreža poslovnica“ ili drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i zahtjev kojim traži isplatu naknade štete u preostalom iznosu od 76.000,00 kuna (toč. V.), te je odbijen zahtjev tuženika kojim se u preostalom dijelu traži sudski raskid Ugovora o radu s danom 12. rujna 2018. pa do 17. prosinca 2018. (toč. VI.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja te su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je odlučeno o sudskom raskidu ugovora o radu, dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad kod tuženika te dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete s osnova sudskog raskida ugovora o radu, tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

4. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja i prihvaćen zahtjev tužiteljice kojim je utvrđen nedopuštenim otkaz ugovora o radu, dijelu kojim je naloženo tuženiku na ime naknade štete s osnova sudskog raskida ugovora o radu isplatiti tužiteljici 76.000,00 kuna te dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje sudskog raskida sa danom 12. rujna 2018. tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju čl. 382.a ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija tužiteljice je osnovana dok je revizija tuženika djelomično osnovana i djelomično neosnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici 26. lipnja 2018., zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad, zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu te protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2014. za obavljanje poslova na radnom mjesta Voditelja poslovnice Z. u OJ prodaja i mreža poslovnica,

 

- da je sindikalnoj povjerenici dostavljen nacrt odluke o otkazu radi očitovanja, te ista nije bila suglasna s namjeravanom odlukom o otkazu,

 

- da je 26. lipnja 2018. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto direktor poslovnice uz nižu bruto plaću,

 

- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi kako tuženik smatra da tužiteljica nema osobine koje bi je činile sposobnom ispuniti obveze iz radnog odnosa i da stoga njena plaća treba odgovarati radnom učinku koji uistinu ostvaruje, kao i da je u razdoblju od travnja 2017. do dana donošenja odluke o otkazu tužiteljica svojim postupanjem, izjavama i izostankom motiviranja utjecala na sve ostale radnike u poslovnici kojom rukovodi,

 

- da nisu utvrđeni neprimjereni postupci tužiteljice prema drugim radnicima,

 

- da je s danom 18. prosinca 2018. tužiteljica upisana u obrtni registar kao vlasnica obrta M. s kojim danom je upisan početak obavljanja obrta.

 

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da se nisu ostvarili razlozi za osobno uvjetovan otkaz ugovora o radu tužiteljici jer lošiji promet poslovnice u 2017. i početkom 2018. nije posljedica neurednog izvršavanja ugovorenih poslova od strane tužiteljice zbog njenih trajnih osobina ili sposobnosti, već je rezultat danih uvjeta poslovanja, što potvrđuje i okolnost da je tuženik ponudio tužiteljici novi ugovor o radu za obavljanje istih poslova. Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tuženik nije dokazao neuredno izvršavanje obveza iz radnog odnosa zbog osobina ili sposobnosti tužiteljice koje su trajnog karaktera te koje ju čine nesposobnom obavljati poslove radnog mjesta Voditelja poslovnice sukladno čl. 115. st.1. toč. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR).

 

Nadalje, nižestupanjski sudovi prihvaćaju protutužbeni zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu obzirom da se tužiteljica nalazi u novom radnom odnosu te obzirom da je svojim postupanjem utjecala na prestanak radnog odnosa kod tuženika. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da je tuženik izgubio povjerenje u rad tužiteljice te da je bio nezadovoljan radom tužiteljice radi čega je odnos povjerenja realno narušen.

 

Nižestupanjski sudovi prihvaćaju zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora sukladno čl. 125. st. 1. ZR u iznosu od četiri ugovorene mjesečne plaće te utvrđuju sudski raskid ugovora o radu s danom 17. prosinca 2018., a za koje vrijeme tužiteljici pripadaju sva prava iz radnog odnosa.

 

11. Prema odredbi čl. 124. st. 1. ZR, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

 

12. S druge strane, odredbom čl. 125. st. 1. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja (čl. 125. st. 2. i 3. ZR).

 

13. Dakle, ako poslodavac traži sudski raskid, potrebno je uz njegov zahtjev i utvrđenje da je otkaz nedopušten, utvrditi postoje li okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa nije moguć. U oba slučaja, navedene se pretpostavke moraju ispuniti kumulativno. Pritom valja reći kako radnja koja bi imala kao posljedicu gubitak povjerenja poslodavca u radnika je okolnost koja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, upućuje na to da nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

14. Odlučujući o zahtjevu tuženika kojim se traži sudski raskid ugovora o radu, sudovi navedeni zahtjev ocjenjuju osnovanim s obrazloženjem da je tuženik bio nezadovoljan radom tužiteljice, a dokaz nezadovoljstva je i njegov zahtjev za sudski raskid ugovora o radu kao i činjenica da se tužiteljica nalazi u novom radnom odnosu, a što su okolnosti za koje sudovi ocjenjuju da opravdavaju zaključak da nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

15. Tužiteljica osnovano u reviziji ističe da se konkretne okolnosti na kojima se temelji takva odluka, ne mogu smatrati okolnostima koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa više nije moguć u smislu odredbe čl. 125. ZR.

 

16. U situaciji kada tuženik otkazuje tužiteljici ugovor o radu s ponudom ugovora o radu za isto radno mjesto navodeći u protutužbi da nastavak radnog odnosa nije moguć iz razloga što je tužiteljica odbila sklapanje izmijenjenog ugovora o radu za isto radno mjesto nejasni su razlozi što konkretno predstavlja okolnost zbog koje radni odnos između stranaka više nije moguć.

 

17. Naime, okolnost što je tužiteljica odbila sklopiti izmijenjeni ugovora o radu za isto radno mjesto kao i okolnost da je otvorila vlastiti obrt ne mogu predstavljati okolnost da nastavak radnog odnosa nije moguć u smislu odredbe čl. 125. ZR.

 

18. Kako nije utvrđeno koji je konkretno razlog gubitka povjerenja u rad tužiteljice te u čemu se sastoji nezadovoljstvo radom tužiteljice ne može se ispitati zaključak nižestupanjskih sudova da nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć.

 

19. Stoga, a budući se propuštanjem iznošenja navedenih razloga, nižestupanjske presude u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu za vraćanje na rad tužiteljice i protutužbenom zahtjevu za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu ne mogu ispitati, čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, to je valjalo, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP u vezi s čl. 394. st. 2. ZPP, u tom dijelu kao i dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu štete tužiteljici radi sudskog raskida ugovora o radu u preostalom iznosu ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

20. Neosnovano tuženik revizijom prigovara da bi pobijana drugostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za nedopuštenost odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda u tom dijelu sadrži jasne i razumljive razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, zbog čega se pravilnost iste može ispitati.

 

21. Sukladno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

 

22. Sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

 

23. Sudovi su zaključili da tuženik tijekom postupka nije dokazao neuredno izvršavanje obveza iz radnog odnosa zbog osobina ili sposobnosti tužiteljice koje su trajnog karaktera te koje ju čine nesposobnom obavljati poslove radnog mjesta Voditelja poslovnice, a posljedično tome da nije uspio dokazati da je za otkaz imao opravdan razlog.

 

24. Tuženik revizijom osporava zaključak sudova. Međutim, tuženik pritom revizijskim navodima, kojima iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, što nije od značaja jer, s obzirom na odredbu čl. 385. ZPP, pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja ne može biti predmet revizijskog ispitivanja, pa te revizijske navode ovaj sud ne treba ocjenjivati.

 

25. Suprotno revizijskim navodima tuženika ocjena je ovog suda da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice upravljenom na nedopuštenost osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR pravilno primijenjeno.

 

26. Naime kod činjenice da tuženik na kome je bio teret dokaza postojanja opravdanih razloga za dopuštenost osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici, sve u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR to nije uspio dokazati, za ocijeniti je da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu koji se odnosi na nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu, materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

27. Međutim, obzirom da je revizija tužiteljice prihvaćena u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za utvrđenje sudskog raskida ugovora o radu valjalo je prihvatiti reviziju tuženika u dijelu kojim pobija odluku nižestupanjskih sudova u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete tužiteljici radi sudskog raskida ugovora o radu i dijelu odluke u pogledu određenog dana sudskog raskida na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP u vezi s čl. 394. st. 2. ZPP, u tom dijelu ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

28. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o troškovima cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 18. travnja 2023.