1               Poslovni broj: I Kž-106/2022-4

 

Poslovni broj: I Kž-106/2022-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. P., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. P. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 17. rujna 2021., broj 11 K-11/2019., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog A. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru optuženi A. P. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227.  stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude te je isti na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. siječnja 2018. do 1. veljače 2018.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženik je oslobođen obveze naknade stvarnih troškova postupka, dok je temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08. isti obvezan nadoknaditi paušalni trošak provedenog kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi A. P. po branitelju, odvjetniku M. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da istu preinači na način da optuženiku primijeni uvjetnu osudu.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s člankom 474. stavku 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim, iste nisu u žalbi ni konkretizirane niti obrazložene. Pa stoga, protivno ovakvim žalbenim navodima, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud ne nalazi bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnost.

 

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi A. P. tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio na temelju nalaza i mišljenja sudskomedicinskog i prometnog vještaka da se optuženi u trenutku naleta kretao brzinom od 80 km/h, jer da je tome tako tada bi i sam optuženi zadobio ozljede u prometnoj nesreći od udaraca glavom u vjetrobransko staklo, pa prema tome nije vozio brže od 45 km/h. Slijedom navedenog potrebno je provesti novo vještačenje kako bi se dobio odgovor na pitanje pri kojoj brzini dolazi do udara vozača glavom i prsima u vjetrobransko staklo. Nadalje, u žalbi se ističe da je pogrešno i stajalište prvostupanjskog suda da je do naleta vozila na oštećenika došlo na lijevoj strani ceste jer tragovi pronađeni tijekom očevida upućuju da je do naleta došlo na desnoj strani kolnika jer je oštećenik naglo izašao na taj dio ceste, a tragovi zanašanja uočeni tijekom očevida upućuju na zaključak da je optužni pokušao izbjeći oštećenika. Da bi se razjasnila navedena situacija potrebno je provesti rekonstrukciju.

 

7.1. Istaknutim žalbenim navodima optuženik nastoji sugerirati da je do naleta na pokojnog V. B. došlo u desnoj prometnoj traci pri brzini od oko 45 km/h, a sve s ciljem da ga se ekskulpira. Međutim, bez uspjeha.

 

7.2. Naime, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio (točka 15.) upravo na temelju pisanog nalaza i mišljenja prometnog vještačenja dipl.ing. D. S. da se mjesto naleta nalazilo približno na središnjem dijelu lijeve prometne trake (list 150), a što je vještak ponovio i tijekom svog ispitivanja na raspravi 15. lipnja 2021., a do navedenog zaključka je došao na temelju rasporeda pronađenih tragova krhotina na kolniku. Ovdje valja napomenuti kako je i svjedok I. S. na glavnoj raspravi 15. lipnja 2021. jasno iskazao da je po rastanku  njih dvojice pokojni V. B. krenuo svojoj kući lijevom stranom kolnika u pravcu Š., a što je u skladu s vještačkim nalazom u pogledu pravca kretanja oštećenika, kao i  kolničke trake kojom se kretao oštećenik.

 

7.3. Isto tako, suprotno žalbenim navodima optuženika, a kojima pokušava dovesti u pitanje valjanost zaključka prvostupanjskog suda glede utvrđene brzine kretanja njegovog vozila, i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja je prihvatio argumentaciju prvostupanjske presude koja pozitivno vrednuje nalaze i mišljenja sudskomedicinskog i prometnog vještačenja. Naime, iz rezultata istih proizlazi da, s obzirom na činjenicu da je tijelo oštećenika bilo nabačeno na krov vozila, naletna brzina je bila najmanje 80 km/h, jer do nabacivanja pješaka na krov vozila dolazi upravo pri toj brzini. Isto tako, protivno žalbenim navodima, upravo iz sudskomedicinskog vještačenja proizlazi kako optuženik pri brzini od 80 km/h nije trebao i sam zadobiti ozljede pri naletu na oštećenika, jer trenutak naleta vozilom, kojim je upravljao optuženi, na pješaka zbog razlike u masama nije mogao dovesti ni do kakve bitnije promjene brzine njegovog vozila, budući da se vozilo kojim je upravljao nakon naleta nastavilo kretati do trenutka usporavanja ili prikočivanja vozila, a takva dinamika kretanja nije podesna za ozljeđivanje, i to neovisno uporabi sigurnosnog pojasa.

 

7.4. Nadalje, nije prihvatljiv niti žalbeni navod žalitelja da je oštećenik naglo izašao na dio ceste kojom se kretao optuženik jer je opisana dinamika događaja protivna rezultatu provedenog kombiniranog sudskomedicinskog i prometnog vještačenja. Naime, imajući u vidu da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka danog na raspravi od 15. lipnja 2021. proizlazi da je u trenutku naleta oštećenik stražnjem stranom tijela bio okrenut nailazećem vozilu, takav položaj ukazuje da se neposredno prije naleta on kretao po kolniku, približno usporedno sa uzdužnom osi kolnika jer ukoliko bi isti neposredno prije naleta izašao pred vozilo sa neke od strane kolnika u tom slučaju bi vozilo na pješaka udarilo u njegovu lijevi ili desnu bočnu stranu tijela, a što je 14. rujna 2021. na raspravi potvrdio i sudskomedicinski vještak dr.  D. M. izričito navodeći da je pokojni oštećenik došao u kontakt s vozilom s leđne, odnosno, stražnje strane tijela.

 

7.5. Dakle, iz svega navedenog nameće se zaključak kako se oštećenik kretao lijevom prometnom trakom i niti u jednom trenutku nije naglo izašao u desnu prometnu traku pred vozilo optuženika.

 

8. Kraj ovakvog stanja stvari s pravom je prvostupanjski sud kao odugovlačeći odbio dokazni prijedlog za provođenje rekonstrukcije, kao i novo kombinirano sudskomedicinsko i prometno vještačenje pozivom na rezultate dotada provedenih vještačenja koje žalitelj niti sa jednim prigovorom nije s uspjehom doveo u pitanje.

 

9. Budući da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon, žalba optuženika podnesena zbog navedene povrede, koju doduše niti ne obrazlaže, nije osnovana, dok ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

10. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženi A. P. ističe kako na njegovoj strani postoji velik broj izuzetno olakotnih okolnosti, posebice naglašavajući doprinos oštećenika (naglo mu je izašao pred vozilo), zbog čega smatra da postoje sve pretpostavke za njegovo blaže kažnjavanje uz primjenu uvjetne osude.

 

10.1. Ispitujući odluku o kazni pobijane presude, te imajući u pritom vidu žalbene navode optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje vrste i visine kazne sukladno članka 47. KZ/11., pri čemu je sve utvrđene okolnosti ispravno i vrednovao.

 

10.2. Naime, prilikom odmjeravanja kazne,  sud  prvog stupnja je osnovano optuženiku  kao  olakotno  uzeo dosadašnju neosuđivanost, sudioništvu u Domovinskom ratu, primjereno držanje i stav pred sudom, kao i određen ali ne značajan doprinos oštećenika, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene.

 

10.3. Stoga je, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, izrečena minimalna kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, upravo primjerena počinjenom kaznenom djelu, te činjenici da je prekršio više odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama i ličnosti počinitelja. Ovako odmjerenom kaznom, po stavu suda drugog stupnja, biti će ostvarena specijalna i generalna prevencija te ispunjena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., uz izražavanje jasne društvene osude i prijekora društva, kako zbog počinjenog, tako i zbog sve veće raširenosti činjenja kaznenih djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu i to vrlo često sa teškim posljedicama u vidu smrtno stradalih osoba, pa blaže kažnjavanje, za koje se zalaže optuženi, nije osnovano, pogotovo stoga, što su olakotne okolnosti, koje su sada navedene i u žalbi, već u cijelosti razmotrene i ocijenjene od strane prvostupanjskog suda, te iste nikako ne predstavljaju posebno olakotne okolnosti.

 

11. Slijedom navedenog, budući da žalbom nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene ni povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 18. travnja 2023.