1              Poslovni broj: I Kž-297-2022-7

Poslovni broj: I Kž-297-2022-7

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. F., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženog I. F. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj K-2/2022-33 od 20. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika R. D.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog I. F. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Županijski sud u Bjelovaru, presudom broj K-2/2020-33 od 20. svibnja 2022., proglasio je krivim optuženog I. F. da je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci presude, pa je na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je optuženi I. F. osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje: ZKP/08.) optuženi I. F. dužan je u državni proračun naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1.-6. ZKP/08. i nužne izdatke i nagradu postavljenog branitelja u ukupnom iznosu od 7.360,00 kuna, te s naslova paušala iznos od 500,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi I. F. po branitelju, odvjetniku R. D., zbog bitne povrede i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te "pribavi spis o procjeni vrijednosti stana od strane Porezne uprave", podredno da se ista preinači i optuženika "oslobodi od odgovornosti". U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijeste optuženik i njegov branitelj.

 

2.1. Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

 

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženi I. F., njegov branitelj te državni odvjetnik. Sjednici je bio nazočan branitelj optuženika, odvjetnik R. D., dok uredno izviješteni optuženik i državni odvjetnik sjednici nisu nazočili, pa je u odnosu na njih, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

5. Žalba optuženika nije osnovana.

 

6. Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženi I. F. navodi da prvostupanjski sud nije dao razloge zašto nije uzeo u obzir procjenu Porezne uprave o tržnoj vrijednosti stana, a niti je obrazloženo zbog čega se iznos od 121.683,00 kuna, koji je M. F. platila Poreznoj upravi na ime duga tvrtke … d.o.o. nije priznao u kupoprodajnu cijenu, pogotovo što je hipoteka za taj dug bila upisana na predmetnom stanu. Međutim, time nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se ukazuje u žalbi optuženika, već se izjavljenim žalbenim razlozima, kroz taj žalbeni osnov, ustvari upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, o čemu će više biti riječi kod obrazlaganja tog žalbenog osnova.

 

6.1. Kako, dakle, označena bitna povreda nije ostvarena, to žalba optuženika zbog bitne povrede nije osnovana, a ovaj sud drugog stupnja ispitivanjem presude u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nije utvrdio da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti,.

 

7. Žalbom optuženika I. F. pobijaju se i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i ponavlja obrana prema kojoj on nije počinio kazneno djelo, a potom ističe kako je predmetni stan došao u vlasništvo tvrtke TD … d.o.o. "kompenzacionim poslom", da se radilo o obiteljskoj tvrtki u kojoj su doprinosili svi članovi obitelji, da je tvrtka podmirila sva dugovanja i da su na gubitku jedino sam optuženik i njegova obitelj, da je M. F., kćerka optuženika, uplatila na ime stana ukupan iznos kupoprodajne cijene, budući je prethodno M. F., druga kćerka optuženika izvršila novčanu pozajmicu tvrtki u iznosu od 190.000,00 kuna, a potom je to svoje potraživanje, koje je imala kao zajmodavac prema tvrtki, prenijela na svoju sestru M. F., pa je M. F. taj iznos, pravno valjano stavila kao dio kupoprodajne cijene. Osim toga, ponavlja se kako je M. F. platila iznos od 121.683,00 kuna R. H., kao hipotekarnom vjerovniku tvrtke … d.o.o., pa smatra da je stoga M. F. platila tvrtki … d.o.o. ukupan iznos od 311.683,00 kuna, što premašuje vrijednost kupljenog stana, budući da je po procjeni Porezne uprave tržna vrijednost stana utvrđena u iznosu od 264.600,00 kuna te kako je nakon toga M. F. kompletno opremila i uredila, zbog čega je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

8. Nasuprot takvim tvrdnjama iz žalbe optuženog I. F., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je sud prvog stupnja, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da je optuženi I. F., kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva … d.o.o. bio dužan štititi prava i interese svog trgovačkog društva, ali je postupio suprotno tome, kada je s ciljem da svojoj kćeri M. F. pribavi znatnu protupravnu imovinsku korist zaključio kupoprodajni ugovor kojim je stan u Z., vlasništvo društva … d.o.o., vrijedan 522.716,53 kuna prodao M. F. po nerealno umanjenoj cijeni od 190.000,00 kuna, dok M. F. ni tako nerealno umanjeni iznos nije uplatila na račun tvrtke, a na koji način je M. F. pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 522.716,53 kune, a oštetio društvo …d.o.o., čime je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., za koje je optuženika i proglasio krivim.

 

8.1. Naime, kao sporno u postupku trebalo je utvrditi da li je optuženik kao odgovorna osoba trgovačkog društva … d.o.o. svojoj kćerci M. F. pribavio znatnu protupravnu imovinsku korist, kada je zaključio s njom kupoprodajni ugovor o prodaji stana u vlasništvu TD … po cijeni od 190.000,00 kuna, te da li je M. F. uplatila tu kupoprodajnu cijenu u korist trgovačkog društva … d.o.o., odnosno kao dvojbeno trebalo je utvrditi vrijednost stana u vrijeme kada je optuženik stan prodavao M. F.

 

9. Unatoč nedvojbeno utvrđenim činjenicama, koje optuženik apostrofira u svojoj žalbi, da je M. F. uplatila 190.375,00 kuna kao pozajmicu društvu … d.o.o. te da je ona sa svojom sestrom M. F. zaključila ugovor o pozajmici na način da M. F. prepušta M. F. iznos od 190.000,00 kuna uplaćen kao pozajmicu društvu … d.o.o., o tome nije obaviješteno društvo … d.o.o., niti u knjigovodstvu … d.o.o. iznos od 190.375,00 kuna (koji optuženik povezuje sa uplatom za stan) nije knjižen kao isplata kupoprodajne cijene stana nego kao pozajmica M. F., što je u stvarnosti i bila. Iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje, nakon analize prometa po stanju poslovnog računa društva … d.o.o. utvrđeno je da kupac stana M. F. nije izvršila uplatu za ovaj stan u iznosu od 190.000,00 kuna kako je to ugovoreno.

 

9.1. S obzirom na takve rezultate provedenog financijskog vještačenja, koje obrana nije s uspjehom dovela u sumnju, pogrešno je stajalište žalitelja da je prvostupanjski sud trebao imati u vidu da je pozajmica M. F. koju je "prepustila" svojoj sestri M. F. "u stvari dio kupoprodajne cijene koju treba priznati M. F. kao kupcu", budući da M. F. taj iznos nikada nije uplatila, što je razvidno iz izvoda o prometu … bank d.d. za … d.o.o., a niti u knjigovodstvu … d.o.o. iznos od 190.375,00 kuna (koji sud povezuje sa uplatom za stan) nije knjižen kao isplata kupoprodajne cijene stana.

 

9.2. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u vrijeme zaključenja ugovora o kupoprodaji stana 4. travnja 2016., nije bilo ugovoreno, a niti na bilo koji način dogovoreno, da će M. F. prilikom kupnje stana obvezati se i na podmirenje obveza trgovačkog društva … d.o.o. s naslova poreza i doprinosa prema državnom proračunu, već je do plaćanja ovih obveza u iznosu od 121.683,03 kune, koje obveze društva … d.o.o. je M. F. nedvojbeno i platila, došlo tek kada je pokrenut sudski postupak protiv M. F. i trgovačkog društva … d.o.o. po tužbi R. H. zbog pobijanja dužnikovih pravnih radnji (vezano uz predmetni stan!), zbog čega su neosnovani žalbeni razlozi optuženika kako se i taj iznos trebao priznati M. F. u kupoprodajnu cijenu, budući da u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora 4. travnja 2016. nije ugovoreno da M. F. podmiri ove obveze društva kao dio iznosa na ime kupoprodajne cijene.

 

9.3. Nisu osnovani žalbeni navodi optuženika niti u pogledu utvrđenja tržišne vrijednosti stana od strane prvostupanjskog suda. S pravom je prvostupanjski sud našao utvrđenim da je stvarna tržišna vrijednost stana u iznosu od 522.716,53 kune, što odgovara vrijednosti od 70.000,00 eura, za koju cijenu je stan prodan trećoj osobi u relativno kratkom roku nakon zaključenja spornog kupoprodajnog ugovora. Naime nesporno je da je M. F. svega deset mjeseci nakon što je kupila stan od trgovačkog društva … d.o.o., isti prodala za iznos od 70.000,00 eura kupcu I. P., što je ova svjedokinja i potvrdila, pa se radi o realnoj tržišnoj vrijednosti tog stana, a budući da nije bilo nikakvih dokumentiranih dokaza u vezi ulaganja u taj stan u vrijeme ili nakon kupnje od strane M. F., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je takvu tržišnu vrijednost imao i u vrijeme spornog ugovora o kupoprodaji od 4. travnja 2016. Na tako utvrđenu vrijednost stana nema utjecaja procjena stana od strane Porezne uprave, kako to pogrešno smatra žalitelj.

 

10. Prvostupanjski sud je pravilno odbio te u pobijanoj presudi valjano obrazložio iz kojih razloga je odbio dokazni prijedlog obrane za građevinskim i gospodarskim vještačenjem, a koje razloge i obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

11. Slijedom iznijetog, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud u cjelovito provedenom dokaznom postupku, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te osnovano zaključio da se u ponašanju optuženog I. F. stječu sva bitna zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11. za koje je proglašen krivim te da su zaključci suda prvog stupnja zasnovani na pravilnoj ocjeni svih izvedenih dokaza, isti su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima, pa žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

12. S obzirom da se optuženi I. F. izrijekom nije žalio zbog odluke o kazni, a kako je njegova žalba podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08., ispitao pobijanu presudu i iz te žalbene osnove.

 

12.1. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne u smislu odredbe članka 47. KZ/11. Kako je prvostupanjski sud optuženiku olakotnim cijenio neosuđivanost, osobne prilike i protek vremena od počinjenja, kao i to da je M. F. naknadno podmirila dio štete plaćanjem poreza i doprinosa državnom proračunu, a posebnih otegotnih okolnosti kod optuženika nije našao, imajući pri tome u vidu vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj krivnje i osobnost optuženika, vodeći pri tome računa o društvenoj opasnosti i posljedicama počinjenog kaznenog djela te optuženog I. F. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uz mišljenje da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i bez izvršenja kazne zatvora, zbog čega je optuženiku izrečena uvjetna osuda iz članka 56. KZ/11., koja se neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

12.2. Tako izrečena kazna zatvora, uz primjenu uvjetne osude, a uz primjereni duži rok kušnje i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, adekvatna je stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti počinjenog kaznenog dijela, kojom će biti postignuti učinci specijalne i generalne prevencije u odnosu na istovrsna i slična kaznena djela, a istovremeno će se ostvariti i druge svrhe kažnjavanja propisane kaznenim zakonom.

 

13. Budući da je izostala žalba na štetu optuženika, a prvostupanjski sud nije postupio po načelu oduzimanja imovinske koristi iz članka 5. KZ/11., drugostupanjski sud je samo u mogućnosti konstatirati povredu kaznenog zakona u korist optuženika, a bez intervencije u pobijanu presudu.

 

14. Slijedom izloženog, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 18. travnja 2023.