- 1 -              Poslovni broj: I Kž-148/2023.-4

Poslovni broj: I Kž-148/2023.-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić–Jergović, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. Š. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kir-585/2023. od 30. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog I. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, odbijen je kao neosnovan prijedlog branitelja okrivljenog I. Š., odvjetnika Tihomira M., za izdvajanjem nezakonitih dokaza.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. Š. po branitelju, odvjetniku T. M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom "Visokom kaznenom sudu Republike istu prihvatiti i pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.''

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.        

5. Žalba nije osnovana.

6. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud odbio izdvojiti kao nezakoniti dokaz biološki materijal izuzet od okrivljenog I. Š. na temelju naloga Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj Kis-DO-56/2023. od 15. ožujka 2023.

6.1. Naime, nije u pravu žalitelj kada navodi da bi za uzimanje DNA uzorka okrivljenika bila potrebna njegova suglasnost jer se u protivnom radi o nezakonitom dokazu.

7. Odredbom članka 327. stavka 1. ZKP/08. propisano je da nadležno tijelo može odrediti molekularno-genetsku analizu kako bi se biološki tragovi uzeti s mjesta počinjenja djela ili drugog mjesta na kojemu se nalaze tragovi kaznenog djela usporedili s biološkim uzorcima uzetim od osoba iz stavka 2. tog članka ili kako bi se utvrdila istovjetnost određene osobe ili kako bi se ti tragovi ili uzorci sravnili s rezultatima molekularno-genetskih ispitivanja dobivenim prema ovom zakonu ili drugim zakonima. Stavkom 2. istog članka propisano je kako će se za svrhu iz stavka 1. ovog članka, uzorci biološkog materijala uzeti: s mjesta počinjenja i drugog mjesta na kojemu su tragovi kaznenog djela, od okrivljenika, od žrtve, od druge osobe. Nadalje, stavkom 6. toga članka propisano je kada je potrebna pisana suglasnost za uzimanje uzoraka biološkog materijala, a to se odnosi na situacije kada se biološki materijal uzima od žrtve i druge osobe.

7.1. Stoga nije u pravu žalitelj kada citiranu odredbu tumači na način da je potrebna suglasnost okrivljenika za uzimanje biološkog materijala od njega jer se tu radi o njegovom pravu da se brani šutnjom.

7.2. Naime, okrivljenika se ni na koji način ne može prisiliti na aktivno sudjelovanje u postupku, odnosno iznošenje obrane na bilo koji način, ali uzimanje uzoraka biološkog materijala u svrhu molekularno-genetske analize kao dokazne radnje u smislu članka 327. ZKP/08. ne dovodi u pitanje okrivljenikovo pravo na iznošenje obrane, odnosno da se brani šutnjom i sasvim sigurno se ne radi o nezakonitom dokazu iz članka 10. ZKP/08.

8. Zaključno, žalitelju se napominje da rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-354/2019. od 12. rujna 2019. na koje se poziva u žalbi nije primjenjivo na konkretni predmet budući da se ne radi o istovjetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji jer je u spomenutoj odluci biološki uzorak izuzet od majke okrivljenika kao druge osobe u smislu članka 327. stavka 2. točke 4. ZKP/08.

9. Kako, dakle, žalbom okrivljenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. travnja 2023.