1                            Poslovni broj I Kž-8/2023-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: I Kž-8/2023.-7

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene I.Š.H., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.-ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene I.Š.H., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 5. listopada 2022. broj K-10/2021-140, u sjednici održanoj 12. travnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu optužene I.Š.H.i njezinog branitelja, odvjetnika B. D.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optužene I. Š. H. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru optužena I. Š. H. proglašena je krivom zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s članka 34. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci te presude, te je na temelju tih odredbi uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, u koju kaznu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. svibnja 2017. do 26. srpnja 2017.

1.1. Na temelju članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženoj I. Š. H. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

1.2. Na temelju članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) nakon pravomoćnosti presude oštećeniku B. Š., sinu pokojnog B. Š., ima se vratiti donji dio trenirke i vesta dugih rukava, privremeno oduzeti na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje G. P. broj … od 26. svibnja 2017., a optuženoj I. Š. H. ima se vratiti majica kratkih rukava i crne tajice, privremeno oduzeti na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje G. P. broj … od 26. svibnja 2017.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optužena I. Š. H. dužna je ovome sudu u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. te s naslova paušalne svote iz članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08. iznos od 1.000,00 kuna/ 132,72 eura.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženica.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženici izrekne kazna zatvora u dužem trajanju.

2.2. Optuženica je podnijela žalbu po branitelju B. D., odvjetniku u G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o „kaznenim sankcijama“ i troškovima postupka. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti „u smislu žalbenih navoda“, a stavljen je i zahtjev za obavijest o drugostupanjskoj sjednici vijeća. Optuženica je podnijela i osobnu žalbu bez istaknutih žalbenih osnova i prijedloga, a obje žalbe će se razmatrati kao jedinstvena žalba.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

5. Postupajući prema članku 475. stavak 1. ZKP/08., sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, a u prisutnosti optuženice i njezinog branitelja.

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženice nisu osnovane.

7. Optuženica ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., nakon čega u cijelosti reproducira tu zakonsku odredbu bez daljnjeg obrazlaganja čime je ta povreda konkretno ostvarena. Stoga na ovu neobrazloženu žalbenu tvrdnju valja odgovoriti da izreka pobijane presude nije proturječna njenim razlozima niti je nerazumljiva te presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i bez suprotnosti.

7.1. Optuženica dalje prigovara da se presuda temelji na nezakonitom dokazu čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. citirajući pri tome dio prvostupanjske presude koji se odnosi na sadržaj zapisnika o očevidu smatrajući da se očevid mogao provoditi isključivo na dvorištu oštećenika, a nije mogao obuhvatiti i betonski most ispred kuće optuženice. Opisano rezoniranje optuženice je pogrešno jer iz  naloga Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 26. svibnja 2017. proizlazi da se nalaže provođenje očevida u dvorištu kuće br. .. u P., koju dokaznu radnju  je nužno odmah obaviti jer postoji opasnost da se tragovi unište, pri čemu je tim nalogom obuhvaćeno obavljanje i drugih radnji za koje postoji opasnost od odgode. Promašeno je u žalbi pozivanje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske I Kž-135/2018-6 od 27. svibnja 2021. u ovom predmetu kojom je utvrđeno da je policija pod okriljem očevida, evidentno prateći trag krvi, ustvari prešla okvire mjesta događaja te u potrazi za počiniteljem i predmetima odnosno tragovima važnim za kazneni postupak, bez naloga suca istrage obavila nezakonitu pretragu prostora usko povezanog s domom optuženice. Naime, konkretno se sada radi o činjenicama koje su u djelatnici policije utvrdili opažanjem vlastitim osjetilima sukladno članku 304. stavak 1. ZKP/08. odnosno gledanjem u cilju pronalaženja, osiguravanja i opisivanja tragova pri čemu nisu vršili pretragu bilo kojeg prostora niti ulazili u neki drugi zatvoreni prostor.

7.2. Nadalje, optuženica smatra da je počinjena i bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. jer je pri donošenju presude prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbe ZKP/08. i povrijedio pravo obrane što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu jer je, pozivom na odredbu članka 431. stavak 1. ZKP/08. pročitao nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka prof. dr. J. Š. koji više ne vještači zbog čega je provedeno novo vještačenje po vještaku dr.med. P. Š. čiji je nalaz isključivo, po mišljenju optuženice, sud mogao koristiti za utvrđivanje odlučnih činjenica. Međutim, sukladno odredbi članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08. nalaz i mišljenje vještaka pribavljen tijekom ranije rasprave, a konkretno je vještak ispitan na raspravi 15. siječnja 2018., mogu se prema odluci vijeća pročitati ako je vještak ispitan na raspravi u prisutnosti stranaka, pa prvostupanjski sud nije povrijedio niti jednu odredbu ZKP/08., a niti je povrijedio pravo obrane, kako to neosnovano tvrdi optuženica jer do povrede toga prava ne može doći izvođenjem dokaza u skladu sa zakonom, kako je to pravilno obrazloženo pod točkom 13.1. pobijane presude. Slijedom navedenog, neosnovan je i žalbeni prigovor optuženice da sud nije obrazložio ''pozivanje na odredbe članka 431. stavak 1. ZKP/08.''.

7.3. Budući da istaknute bitne povrede nisu ostvarene, to žalba optuženice zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana, a niti je sud drugog stupnja ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. utvrdio da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Optuženica ističe i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ali istu ne obrazlaže, niti ukazuje na neku od tih povreda navedenih u članku 469. ZKP/08.

8.1. Stoga je pobijana presuda ispitana sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. te je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao da pobijanom presudom nije na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon.

9. Nije osnovana žalba optuženice niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu obrazlaže samo pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

9.1. Naime, optuženica smatra da nalaz i mišljenje vještaka dr. med. P. Š. u pisanom obliku se u bitnome razlikuje od nalaza koji je taj vještak dao na raspravi, pa da njegov nalaz potvrđuje obranu optuženice istovremeno ukazujući da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako su nalazi vještaka J. Š. i P. Š. suglasni.

9.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. J. Š. proizlazi da rezne rane kakve su utvrđene na lijevoj ruci oštećenika s obzirom na lokalizaciju upućuju na ozljede kakve se viđaju nastale hvatanjem noža ili nožu sličnog sredstva s kojim druga osoba zamahuje prema ozlijeđenoj osobi pa se svrstavaju u grupu tzv. aktivnih obrambenih ozljeda. U odnosu na iste ozljede dr. P. Š. je naveo da utvrđene ozljede s obzirom na svoju lokalizaciju upućuju prvenstveno na hvatanje oštrica noža ili nožu sličnog sredstva te da nije nužno da druga osoba zamahuje sredstvom prema oštećeniku. Dakle, oba vještaka govore o aktivnoj obrambenoj ozljedi koja nastaje tako da oštećena osoba primi oštricu sredstva te oba vještaka ne isključuju mogućnost da je optužena zamahnula nožem pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su nalazi kompatibilni pri čemu oba vještaka govore o mogućnostima pa pogrešno optuženica iz toga zaključuje da se radi o ''bitnim razlikama'', a upravo je zadaća suda da, povezujući nalaze vještaka s ostalim provedenim dokazima, utvrdi činjenično stanje koji zaključak prvostupanjskog suda se konkretno ne temelji isključivo na provedenim vještačenjima.

9.3. Naime, oštećeni B. Š. opisao je događaj na način da je optuženica u desnoj ruci imala dosta veliki nož i napala ga s tim nožem tako da mu je nož bio kod njegovog vrata pa je primio s lijevom rukom optuženicu za njenu desnu ruku u kojoj je držala nož i zajedno srušili na tlo tako da je ona bila na njemu i on ju je držao za tu ruku dok nije osjetio da joj ta ruka popušta i tada joj je uspio uzeti nož iz ruke i prilikom uzimanja noža porezao je i sebe i optuženicu po ruci, a nož je odbacio dalje od sebe. Upravo takav opis događaja, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, u suglasnosti je s provedenim vještačenjima koji suglasno dopuštaju mogućnost da se događaj upravo dogodio na način kako je to opisao oštećenik. Nadalje, svjedokinja V. V., očevidac događaja, je opisala da je oštećenik sjedio u svom dvorištu pod šljivom kada je vidjela da optuženica „leti“ na B., oni su se počeli boriti, srušili su se na tlo i otimali oko noža, a to je vidjela s praga kuće gdje se nalazila time da je naglasila da je optuženica jača od B. jer je on star čovjek, ali je ipak on uspio joj držati ruku u kojoj je optuženica imala nož i nekako se obranio pa su se oboje porezali tim nožem. Da se događaj odvio upravo u dvorištu oštećenika, a ne drugoj lokaciji kako to sugerira žalbom optuženica, proizlazi i iz iskaza svjedokinje J. V. koja je navela da je susjeda oštećenika i tog dana je sjedila vani i pila kavu kada je čula poziv u pomoć i to susjedu V. pa je potrčala prema njihovom dvorištu i kada je došla na kojih desetak metara vidjela je optuženicu kako izlazi iz njihovog dvorišta. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da analiza iskaza svjedokinje V. V., koja napad optuženice nožem na oštećenika opisuje u bitnome na isti način kao i oštećenik, a svjedokinja J. V. potvrđuje da je vidjela optuženicu kako izlazi iz njihovog dvorišta, isključuje obranu optuženice.

9.4. Stoga nabrajanje od strane vještaka dr. P. Š. da se rezne rane u pravilu viđaju nastale oštricom noža ali da bi mogle nastati i da se radi o fragmentu stakla s oštricom, tankog lima s oštricom itd. ni na koji način ne ukazuje da su ozljede na lijevoj ruci oštećenika nastale na neki drugi način, kako to ističe optuženica žalbom, jer je ispravno prvostupanjski sud analizirao i povezao vještačenje s ostalim dokazima u spisu pa tako i iskazom same optuženice koja je navela da je držala nož u svojoj desnoj ruci za dršku negdje u ravnini prsa, a oštrica je bila okrenuta prema oštećeniku ali nije zamahivala nožem, dakle, osporava u tom dijelu samo zamahivanje koje sud nalazi dokazanim prihvaćajući iskaz oštećenika.

9.5. Slijedom iznijetog nije u pravu optuženica kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio dinamiku i mjesto događaja ponavljajući svoju obranu da je oštećeni B. Š. tukao njenog psa, a nju vrijeđao na mostu zbog čega je ona došla na most držeći nož u ruci da bi oštećenik uhvatio oštricu noža i povukao ga iz ruke optuženice jer, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno ne prihvaća obranu optuženice dovodeći ju u vezu s ostalim dokazima. Naime, svi provedeni dokazi ukazuju da postupanje optuženice nije bilo obilježeno prethodnim verbalnim napadom oštećenika, koji nije utvrđen niti iz jednog provedenog dokaza, već je optuženica ušla u dvorište oštećenika s nožem u ruci, kada od oštećenika u tom trenutku ne prijeti nikakva opasnost niti njoj niti njenom psu. Zaključci prvostupanjskog suda iz točke 26. pobijane presude da je optuženica postupala s neizravnom namjerom da ubije oštećenika povezujući radnje optuženice, nož kao podesno sredstvo i lokaciju zamahivanja (predio vrata), nisu s uspjehom osporeni niti žalbenim navodima da je oštećenik zadobio tjelesne ozljede jer izostanak težih ozljeda je rezultat isključivo oštećenikove vlastite reakcije i obrane, a ne volje optuženice, kako je to pravilno i detaljno prvostupanjski sud obrazložio pod točkom 26. presude.

9.6. Jednako tako, a suprotno navodima u žalbi, optuženicu ne ekskulpira od kaznene odgovornosti niti naknadna želja oštećenika da kod javnog bilježnika ovjeri izjavu ''da nije bilo tako kako se optužena tereti'' kako ona ne bi išla u bolnicu odnosno zatvor neposredno prije smrti o čemu su svjedočili suprug optuženice i sin pokojnog oštećenika, jer oštećenik ne disponira kaznenim progonom zbog predmetnog kaznenog djela, a niti to utječe na vjerodostojnost njegovih iskaza danih tijekom postupka kako je to detaljno obrazložio prvostupanjski sud pod točkom 10.5. pobijane presude.

9.7. Zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju niti žalbenom detaljnom raščlambom iskaza B. Š. i V. V. i ukazivanjem da nisu o svim detaljima jednako iskazivali zanemarujući pri tome da se radi o osobama visoke životne dobi višekratno ispitivanih od strane državnog odvjetnika i suda pa je prirodno i logično da se ne mogu sjetiti svih detalja događaja dok su o odlučnim činjenicama suglasno iskazivali. Naime, prvostupanjski sud je iskaze B. Š., V. V. i J. V., povezujući te iskaze s provedenim vještačenjima, detaljno analizirao pod točkama 10.1. – 12.2. pobijane presude navodeći u svemu prihvatljive razloge zašto ih je ocijenio istinitim nakon čega je dao razloge za utvrđenje odlučnih činjenica.

9.8. Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive, logične i iscrpne razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice od kojih neposredno ovisi primjena zakona, dakle odlučne činjenice, pa se žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje neosnovanom.

10. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni smatrajući da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti te je određene okolnosti i pogrešno cijenio olakotnim.

10.1. Kako se optuženica žali zbog povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to njezina žalba sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08.

10.2. Neosnovane su žalbe stranaka zbog odluke o kazni.

10.3. Prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio činjenicu da optuženica do sada nije osuđivana, majka je punoljetnog djeteta koje se redovno školuje te ga uzdržava, a trenutno se optuženica nalazi u lošoj financijskoj situaciji, iako je zaposlena i ima redovite prihode. Olakotnim je uzeta i činjenica da je optužena tijekom postupka izrazila spremnost za liječenje od ovisnosti i pristupila je tom liječenju, a koja ovisnost je u očitoj vezi s počinjenjem kaznenog djela, u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila je smanjeno ubrojiva kao i da kod oštećenika nisu ostale posljedice ovog napada. Osim navedenog, olakotnim je sud cijenio što nakon predmetnog događaja od kojeg je proteklo sada više od pet godina, optuženica više nije postupala prema drugim osobama na način kao u navedenom događaju niti je počinila kakvo drugo kazneno djelo, a isto tako nije kontaktirala s oštećenikom koji je u međuvremenu 11. listopada 2018. umro. Isto tako, olakotnim je sud cijenio da nakon počinjenja kaznenog djela optuženica živi sa suprugom koji je narušenog zdravstvenog stanja, a osim njega, optuženica se brine i o članovima svoje obitelji, o svojoj majci i svojoj sestri koja je doživjela moždani udar, tako da optuženica brine i o troje nećaka, od kojih je jedan dijete s posebnim potrebama. Otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao. Na temelju tako utvrđenih brojnih olakotnih okolnosti i cijeneći da je kazneno djelo ubojstva ostalo u pokušaju zbog čega na temelju članka 34. stavak 2. KZ/11. je propisana mogućnost blažeg kažnjavanja počinitelja kaznenog djela koje je ostalo u pokušaju, prvostupanjski sud smatra da se i blažom kaznom od propisane može ostvariti svrha kažnjavanja tako da su primijenjene odredbe o ublažavanju kazne i optuženica je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

10.4. Iako osnovano državni odvjetnik upire da financijske prilike optuženice ne predstavljaju olakotnu okolnost s obzirom na prirodu djela te da ponašanje optuženice nakon počinjenja djela, na način da više nije ponavljala slično ponašanje prema drugim osobama ili oštećeniku, se pretpostavlja pa se ne može cijeniti olakotnim već se jedinom može uzeti otegotnim postupanje optuženice protivno zakonu, stav je drugostupanjskog suda da je da je prvostupanjski sud optuženici pravilno utvrdio ostale okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao te je ispravno primijenio i odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. KZ/11. jer je djelo ostalo u pokušaju. Izrečena kazna zatvora i prema ocjeni drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje optuženice, pogibeljnosti kaznenog djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

11. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o izricanju sigurnosne mjere, sukladno odredbi članka 478. ZKP/08., drugostupanjski sud je utvrdio da je pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda o izricanju sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na temelju članka 69. KZ/11.

 

12. Optuženica se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ali taj žalbeni osnov ne obrazlaže, a u tom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten presudu ispitivati po službenoj dužnosti.

13. Kako navodi podnesenih žalbi optuženice i državnog odvjetnika nisu osnovani, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 12. travnja 2023.