- 1 -              Rev 271/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 271/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K., OIB ..., iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-331/2021-2 od 16. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3485/18 od 21. prosinca 2020., ispravljena rješenjem istog suda broj P-3485/18 od 8. siječnja 2021., u sjednici održanoj 18. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice, u dijelu kojim je tuženici naložena isplata 35.754,58 kn / 4.745,45 eur s pripadajućim zateznim kamatama i u odluci o troškovima postupka, preinačuju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-331/2021-2 od 16. rujna 2021. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3485/18 od 21. prosinca 2020., ispravljena rješenjem istog suda broj P-3485/18 od 8. siječnja 2021., i sudi;

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 4.745,45 eur / 35.754,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2020. do isplate, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 3.483,97 eur /26.500,00 kn u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi trošak revizije u iznosu od 298,63 eur/ 2.250,00 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 35.754,58 kn / 4.745,45 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2020. do isplate, a za više zahtijevani iznos od 262.023,14 kn /34.776,45 eur s pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev je odbijen (toč. I. izreke) te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 8.238,00 kn / 1.093,37 eur s pripadajućim zateznim kamatama, a u preostalom iznosu od 35.090,00 kn / 4.657,24 eur zahtjev za naknadu troškova postupka je odbijen (toč. II. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-511/2022-2 od 19. listopada 2022. tuženici dopušteno je podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-511/2022-2 od 19. listopada 2022., u odnosu na pravno pitanje:

 

„Ima li vlasnik stana u kojem se nalazi zaštićeni najmoprimac, a koji je vlasništvo stana stekao na temelju pravnog posla znajući da se u istom nalazi zaštićeni najmoprimac, pravo na naknadu štete u visini razlike između zaštićene i tržišne najamnine, tj. pravo na primjerenu naknadu zbog ograničenja njegova prava vlasništva na stanu zbog činjenice da se u predmetnom stanu nalazi zaštićeni najmoprimac?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) radi materijalnopravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te drugostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Traži trošak sastava revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava njenu osnovanost i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

9. Pitanjem u odnosu na koje je dopuštena revizija tuženica sugerira postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

9.1. Naime, smatra tuženica da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbe čl.1045., 1046. i 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), kada su zaključili da je tužitelju nastala šteta u visini izmakle koristi koja se sastoji u razlici između tržišne i zaštićene najamnine za stan u S., u zgradi sagrađenoj na č. zgr. 3436 upisanoj u z. k. ul. br. 5500 k.o. S., površine 63 m2.

 

10. Tvrdnja tuženice je osnovana.

 

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je opisani stan tužitelj kupio 26. listopada 2007. u koje vrijeme je u svojstvu zaštićenog najmoprimca, sve do smrti 14. srpnja 2016., stanovala J. C.;

- da bi tržišna najamnina za razdoblje od 26. listopada 2007. do 14. srpnja 2016. iznosila 315.000,00 kn / 41.807,68 eur;

- da je tužitelj kao vlasnik u tom razdoblju primio na ime zaštićene najamnine iznos od 17.222,27 kn / 2.285,79 eur pa šteta koju je pretrpio iznosi 297.777,73 kn / 39.521,89 eur;

- da je tužitelj prodavatelju na ime kupovnine isplatio 80.000,00 eur.

 

12. Prihvativši prigovor zastare u odnosu na potraživanja dospjela do 17. travnja 2015. prvostupanjski sud tužbeni zahtjev je ocijenio neosnovanim u ukupnom iznosu od 262.023,14 kn / 34.776,45 eur, dok je za preostalo razdoblje tuženicu obvezao na naknadu štete u iznosu od 35.754,58 kn / 4.745,45 eur.

 

13. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (čl. 1089. st. 3. ZOO-a).

 

14.1. Po ocjeni ovog suda tužitelj kao kupac koji je 2007., u vrijeme primjene Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96, 48/98 i 66/98 - dalje: ZNS) kupio stan u kojem stanuje najmoprimac koji ima pravo na zaštićenu najamninu, nije mogao osnovano po redovnom tijeku stvari očekivati da će ostvarivati tržišnu najamninu iznajmljivanjem kupljenog stana, odnosno da će od najmoprimca ostvariti pravo na plaćanje slobodno ugovorene najamnine.

 

14.2. Naime, Vlada Republike Hrvatske, svjesna prekomjernog tereta koji trpe vlasnici stanova opterećenih pravom najma uz zaštićenu najamninu izradila je nacrt Zakona o najmu stanova (prosinac 2002.) kojim nacrtom nije radikalno izmijenjen odnos između zaštićene i tržišne najamnine, te je izradila i prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova (studeni 2013.) prema kojem bi postepeno, kroz vrijeme od deset godina od stupanja na snagu zakona (2023.) zaštićena najamnina trebala biti izjednačena s tržišnom (slobodno ugovorenom). Ni jedan od ovih dokumenata nije saživio. Tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 68/18 - dalje: ZIDZNS) u čl. 28.c propisano je da dana 1. rujna 2023. godine prestaje pravo zaštićenog najmoprimaca i zaštićenih podstanara na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenih najmoprimaca i zaštićenih podstanara, ako tim Zakonom nije propisano drukčije, osim prava na zaštićenu najamninu i drugih prava najmoprimaca i zaštićenih podstanara stanova koji su u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, jedinica područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske.

 

14.3. Međutim i navedena odredba ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020.

 

15. Tužitelj, koji je 2007. kupio neuseljiv stan, cijena kojeg bi, a što je notorna činjenica, trebala biti niža od one za stan bez tereta, uz postojeću zakonsku regulativu, te pokušaje Vlade Republike Hrvatske u složenom postupku transformacije stanarskog prava u institut zaštićenog najma da osigura relativno osjetljivu ravnotežu između interesa najmodavaca, uključujući njihovo pravo na ostvarivanje dobiti od svoje imovine, te općeg interesa zajednice - uključujući dostupnost zadovoljavajućeg smještaja za one u lošijem položaju, nije mogao očekivati da će po redovnom tijeku stvari, iznajmljivanjem stana koji je nečiji dom, ostvariti korist u razlici između zaštićene i slobodno ugovorene zakupnine, a kako su to pogrešno zaključili nižestupanjski sudovi.

 

16. Dakle odgovor na pitanje u odnosu na koje je dopuštena revizija glasi:

 

Vlasnik stana u kojem se nalazi zaštićeni najmoprimac, a koji je vlasništvo stana stekao na temelju pravnog posla 2007., znajući da se u istom nalazi zaštićeni najmoprimac, nema pravo na naknadu štete u visini razlike između zaštićene i tržišne najamnine, tj. pravo na primjerenu naknadu zbog ograničenja njegova prava vlasništva na stanu zbog činjenice da se u predmetnom stanu do 2016. nalazio zaštićeni najmoprimac.

 

17. Kako su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 1089. st. 3. ZOO-a osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

18. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

19. Tuženici dosuđen je trošak postupka koji je prethodio reviziji sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Zahtijevani i dosuđeni trošak odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanje na četiri ročišta, kao i na trošak sastava žalbe, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

20. Tuženica u cijelosti uspjela je s revizijom te joj je dosuđen trošak revizije zahtjev zahtijevan sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

 

Zagreb, 18. travnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.