- 1 -              Rev 16/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 16/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz G. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. A., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. e. d.d. Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2297/22-2 od 13. srpnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-12116/21-58 od 24. siječnja 2022., u sjednici održanoj 18. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je nedopušten otkaz Ugovora o radu koji je Odlukom

Nadzornog odbora br. 5/8039/14/NB od 15. prosinca 2014. tuženik dao tužitelju te da

radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad na odgovarajuće radno mjesto.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove."

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i odbijeni su zahtjevi za naknadu troška sastava žalbi.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije međutim u ovom sporu o prestanku radnog odnosa dopuštena je izravna revizija sukladno odredbi čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) te je ovaj sud prijedlog za dopuštenje revizije razmatrao kao izravnu reviziju ocijenivši da je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio odbaciti istu kao nedopuštenu.

 

5. Revizija tuženika nije osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Revident ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. ZPP jer da sud nije ostavio tuženiku vrijeme potrebno za raspravljanje o preinačenoj tužbi. Međutim budući da se tuženik očitovao o preinačenoj tužbi nije došlo do povrede odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 6. ZPP.

 

7.2. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu koji je odlukom Nadzornog odbora tuženika od 15. prosinca 2014. tuženik dao tužitelju, zahtjev da radni odnos nije prestao kao i zahtjev tužitelja da se vrati na odgovarajuće radno mjesto.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kao član uprave sklopio ugovor o radu (24. svibnja 2012.) kojim je određeno da mandat člana uprave traje od 24. veljače 2012. do 23. veljače 2016. te da se i odredbe ugovora o radu primjenjuju do 23. veljače 2016.,

 

- da je u čl. 15. ugovora o radu ugovoreno da tuženik može opozvati tužitelja i otkazati ugovor o radu ukoliko član uprave nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz ugovora zbog trajnih osobina ili sposobnosti, ako član uprave krši obveze iz ugovora ili se ogriješi o odredbe Statuta i općih akata tuženika, te propisa i zakona važećih u Republici Hrvatskoj te ukoliko Glavna skupština izglasa nepovjerenje članu uprave,

 

- da je čl. 17. ugovora o radu regulirana situacija za slučaj opoziva i otkaza članu uprave te u slučaju isteka mandata, da su tužitelj i tuženik ugovorili pravo izbora tužitelja na nastavak radnog odnosa kod tuženika sukladno čl. 17. st. 1. ugovora o radu, ili na prestanak radnog odnosa protekom roka iz čl. 17. st. 5. ugovora o radu, uz pravo na ugovorenu naknadu plaće,

 

- da se prema čl. 17. st. 2., 3. i 4. ugovora o radu tuženik obvezuje dostaviti članu uprave ponudu za sklapanje ugovora o radu u roku od 15 dana od dana opoziva člana uprave i otkaza ugovora, kao i u slučaju iz čl. 16. ugovora (istek mandata),

 

- da ako član uprave ne prihvati ponudu ugovora o radu tuženika, ima pravo na naknadu za razdoblje od dana neprihvaćanja ponuđenog ugovora ili od dana proteka roka za očitovanje sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ispunjenja uvjeta za mirovinu, a najduže dvanaest mjeseci, i to prvih šest mjeseci pravo na naknadu u visini plaće obračunate i isplaćene za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je prestao obavljati poslove člana uprave, a sljedećih šest mjeseci pravo na naknadu u visini 50% plaće obračunate i isplaćene za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem je prestao obavljati poslove člana uprave (čl. 17. st. 5. ugovora o radu),

 

- da je tužitelj bio opozvan kao član uprave, da je Nadzorni odbor donio 15. prosinca 2014. odluku kojim je utvrđeno da je opozvan, ovdje tužitelj, s mjesta člana uprave prije isteka mandata i da se raskida i otkazuje ugovor o radu s članom uprave, ovdje tužiteljem, 

 

- da je tužitelju ponuđeno, sukladno čl. 17. ugovora o radu, da nastavi raditi kao inženjer ili da prihvati pravo na naknadu iz čl. 17. ugovora o radu, da je tužitelj odbio prihvatiti ponuđeni ugovor o radu te izabrao pravo na naknadu, da je koristio pravo na nastavak radnog odnosa u trajanju od 12 mjeseci s pravom na punu plaću u prvih šest mjeseci i 50% u preostalom periodu,

 

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pr-303/2015 koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-521/2018-4 od 17. rujna 2020. utvrđena nevaljanost opoziva imenovanja tužitelja članom uprave tuženika te je poništena odluka nadzornog odbora tuženika od 12. rujna 2014. i to u dijelu u kojem je tužitelj opozvan za člana uprave prije isteka mandata.

 

10. Nižestupanjski su sudovi zaključili da sukladno čl. 4. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17. - dalje: ZR-a) fizička osoba koja je član uprave, izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati takve poslove za poslodavca. Na osobu iz čl. 4. st. 3. ZR ne primjenjuju se odredbe ZR o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini (čl. 4. st. 4. ZR) pa su nižestupanjski sudovi ocijenili da su tužitelj i tuženik otkaz ugovora o radu imali pravo regulirati ugovorom o radu kako su i to i u činili u čl. 15. ugovora o radu.

 

10.2. Nižestupanjski su sudovi ocijenili da tuženik tužitelju ugovor o radu nije mogao otkazati bez odluke o opozivu tužitelja s mjesta člana uprave. Budući da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-521/2018-4 od 17. rujna 2020. utvrđena nevaljanost opoziva imenovanja tužitelja članom uprave tuženika te poništena odluka Nadzornog odbora tuženika od 12. rujna 2014. u dijelu u kojem je tužitelj opozvan za člana uprave tuženika prije isteka mandata, nižestupanjski su sudovi zaključili da je otkaz ugovora o radu nedopušten te su u tom dijelu prihvatili tužbeni zahtjev.

 

10.3. U odnosu na zahtjev tužitelja za povratak na odgovarajuće radno mjesto, a uzimajući u obzir da su tužitelj i tuženik za slučaj opoziva i otkaza, tako i za slučaj isteka mandata u čl. 17. ugovora o radu ugovorili pravo izbora tužitelja na nastavak radnog odnosa kod tuženika ili na prestanak radnog odnosa protekom roka iz čl. 17. st. 5. ugovora o radu, uz pravo na ugovorenu naknadu plaće, nižestupanjski su sudovi zaključili da je tužitelj imao mogućnost nastavka radnog odnosa kod tuženika međutim opredijelio se za prestanak radnog odnosa i korištenje prava na naknadu plaće sukladno čl. 17. st. 5. ugovora o radu. Stoga je tužitelju, zaključili su nižestupanjski sudovi, prestalo pravo povratka na rad kod tuženika slijedom čega su odbili zahtjev tužitelja za vraćanje na odgovarajuće radno mjesto.

 

11. Revident osporava primjenu materijalnog prava navodima da sudovi nisu mogli primijeniti odredbe ZR.

 

12. Međutim nižestupanjski su sudovi istaknuli da se u predmetnom sporu ne primjenjuju odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR) obzirom se radi o osobi iz čl. 4. st. 3. ZR na koju se sukladno čl. 4. st. 4. ZR ne primjenjuju odredbe ZR o prestanku ugovora o radu.

 

13. Tužitelj kao član uprave (osoba iz čl. 4. st. 3. ZR) i tuženik sklopili su ugovor o radu, disponirali su pravima koja proizlaze iz specifičnosti njihovog radnog odnosa i uredili isti anticipirajući situaciju u kojoj bi moglo doći do opoziva člana uprave i otkaza ugovora o radu i to na način koji njima odgovara. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi odredbe takvog ugovora o radu koje se odnose na prestanak ugovora o radu i primijenili u ovom sporu (što je dopušteno jer je tužitelj osoba iz čl. 4. st. 3. ZR sukladno čl. 4. st. 4. ZR).

 

14. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 18. travnja 2023.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.