- 1 -              Revd 5094/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 5094/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika-protutužitelja E. d.d. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa I. P., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o prijedlogu stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1213/2020-3 od 23. kolovoza 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovnog broja Pr-2711/2019-138 od 22. listopada 2020., u sjednici održanoj 18. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prijedlog tužitelja-protutuženika M. P. za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.

 

              II. Prijedlog tužitelja-protutuženika M. P. za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

 

              III. Prijedlog tuženika-protutužitelja E. d.d. za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Obje su stranke podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavile pravna pitanja za koja smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.

 

2.1. Tužitelj-protutuženik se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

 

3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), dok ga je, u dijelu u kojem je podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, kvalificirao u smislu st. 2. toga članka te je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP-a.

 

O prijedlogu tužitelja-protutuženika za dopuštenje revizije

 

4. U pogledu prvog pravnog pitanja je za navesti da u odlukama na koje se, kao na razloge važnosti tog pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a poziva tužitelj-protutuženik, nije izraženo pravno shvaćanje u okviru iste činjenične pa tako niti činjeničnopravne situacije.

 

4.1. U tom je smislu dodatno za usmjeriti pažnju na važnost razlikovanja deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje prestanka radnog odnosa (kakav je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika) od konstitutivnog tužbenog zahtjeva za raskid (kakav je tužbeni zahtjev u usporednim odlukama). Tako, a ni na ikoji drugi način, nije naznačio razloge važnosti tog pitanja u smislu navedene odredbe.

 

5. Za drugo postavljeno pravno pitanje (koje se tiče zastare) tužitelj-protutuženik nije ukazao na odluke sudova u smislu čl. 385.a ZPP u kojima bi bilo izraženo korespodentno pravno shvaćanje i koje bi predstavljale razloge važnosti u smislu te odredbe niti je na ikoji drugi način obrazložio takvu njegovu važnost.

 

6. Za treće pravno pitanje (koje se odnosi na upis radnog staža u radnu knjižicu) također nije naznačen razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, jer se u odluci na koju se u tom smislu poziva tužitelj-protutuženik nije izričito izrazilo korespodentno pravno shvaćanje u odnosu na sadržaj tog pitanja. Tako, a ni na ikoji drugi način, nije naznačen razlog važnosti tog pitanja u smislu navedene odredbe.

 

7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja-protutuženika u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.

 

8. Tužitelj-protutuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije se pozvao da je u pobijanoj odluci pogrešno primijenjena odredba materijalnog prava čime da mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske.

 

9. Međutim, on nije obrazložio, pa niti učinio vjerojatnim, u čemu bi se očitovalo da je (postupovna ili) materijalnopravna povreda osobito teška i u čemu bi se konkretno očitovala povreda prava (i kojeg konkretno) zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ili konvencijskog prava (čl. 385.a st. 2. ZPP).

 

10. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tužitelja-protutuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a - u pogledu pozivanja na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom - valjalo, temeljem čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.

 

O prijedlogu tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije

 

11. U pogledu prvog pitanja tuženika-protutužitelja je za navesti da se njime, iako se postavlja kroz problematiku definiranja metode utvrđivanja činjenica, zapravo smjera na pobijanje po nižestupanjskom sudu utvrđenog činjeničnog stanja, što nije jedan od razloga zbog kojeg bi bilo moguće dopustiti reviziju; dakle, radi se o pitanju činjenične naravi.

 

11.1. Čak i ako bi se prethodno zanemarilo, to se pitanje i dalje ne bi moglo kvalificirati kao pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a, jer bi davanje odgovora na to pitanje ovisilo o okolnostima svakog konkretnog slučaja i u pogledu tog pitanja ne bi bilo moguće dati jasan, sveobuhvatan, decidiran, jedinstven odgovor koji bi bio općeprimjenjiv u svim budućim situacijama.

 

11.2. Konačno, pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci se, osim (krajnje simplificirano, za potrebe odlučivanja u ovom stupnju postupka) činjenice (ne)mogućnosti tužitelja dolaska na radno mjesto u Republiku Hrvatsku (na propitivanje koje činjenice zapravo posljedično smjera to pravno pitanje) temelji i na (pitanjima neosporenom) shvaćanju da tužitelju-protutuženiku nije dana mogućnost iznošenja obrane (bez utvrđenja da bi postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini), pa se, čak i da se na to pitanje odgovori, to i dalje ne bi utjecalo na odluku u ovoj pravnoj stvari.

 

12. U pogledu drugog postavljenog pravnog pitanja tuženika-protutužitelja mutatis mutandis je primjenjiva je toč. 5. ovoga obrazloženja.

 

13. Slijedom navedenog, valjalo je, a u pogledu prijedloga tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. III.

 

Zagreb, 18. travnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.