- 1 -              Rev 65/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 65/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d. p. k. S., S. CO, OIB: …, S., koga zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. o. k. d.d., OIB: …, koga zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u Z., i P. M., OIB: …, iz V.,  radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4948/2017-2 od 7. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2709/12-70 od 3. travnja 2017., u sjednici od 18. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4948/2017-2 od 7. srpnja 2020. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2709/12-70 od 3. travnja 2017. u dijelu u toč. I. i II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosima od 607.112,07 kn i 122.000,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama., kao i zahtjev za naknadu troška postupka (toč. I. izreke); naloženo je tužitelju da tuženiku H. d.d. naknadi troškove postupka u iznosu od 30.875,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tog tuženika za naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 16.312,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u toč. I. i II. izreke.

 

3. Ovaj sud je ocijenivši da je shvaćanje izraženo u drugostupanjskoj presudi u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izraženom u više odluka ovog suda rješenjem broj Revd-5140/2021-2 od 8. prosinca 2021. dopustio reviziju u odnosu na pitanja:

 

„1.) U slučaju naknade štete protiv odvjetnika zbog grube nepažnje prilikom zastupanja svoje stranke primjenjuju li se zastarni rokovi za izvanugovornu štetu iz članka 230. stavak 1. i 2. ZOO-a ili se primjenjuju zastarni rokovi za ugovornu štetu iz članka 230. stavak 3. ZOO-a, i odredbe ugovora o nalogu iz članka 763.-784. ZOO-a?

2.) U smislu članka slučaju regresne naknade imovinske štete temeljem pravomoćne i ovršne presude smatra li se dan nastanka štete tj. tražbine, u smislu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), datum kada je predmetna presuda postala pravomoćna i ovršna, ili datum kada je plaćanjem po toj presudi umanjena imovina temeljem predmetne pravomoćne i ovršne presude, a sve u smislu početka tijeka zastarnog roka iz članka 230.?

3.) U slučaju pravomoćne obveze plaćanja štete, kada obveznik plaćanja po toj presudi stječe pravo na regres prema štetniku, u smislu članka 215. ZOO? Smatra li se da je to pravo nastalo sa danom pravomoćnosti i ovršnosti presude, ili sa danom ispunjenja obveze po toj presudi?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj protiv drugostupanjske presude podnio je reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženik H. o. k. d.d. osporava osnovanost revizije i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete nastale tužitelju u vidu parničnih troškova koje je tužitelj obvezan naknaditi protivnoj strani na temelju pravomoćnih odluka donesenih u parnicama koje je, prema tvrdnji tužitelja, on izgubio zbog nesavjesnog zastupanja po tuženiku P. M.

 

8. Tijekom postupka bilo je sporno nastupanje zastare, pasivna legitimacija tuženika H. d.d. te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

9. Prvostupanjski sud prihvatio je istaknuti prigovor zastare i već zbog toga, ne raspravljajući ostale sporne odlučne okolnosti, tužbeni zahtjev odbio. Pritom izrazio je shvaćanje da se za ocjenu nastupanja zastare primjenjuje trogodišnji rok iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 76/12 i 133/13 - dalje: ZOO), a da zastarijevanje počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je tužitelju naloženo plaćanje troškova postupka. Stoga, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. lipnja 2012., a odluke kojima je tužitelju naložena naknada troškova postupka da su postale pravomoćne13. lipnja 2007. i 31. kolovoza 2006., kada je počeo teći trogodišnji rok zastarijevanja, da je za obje tražbine nastupila zastara.

 

10. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje prvostupanjskog suda i pravno shvaćanje o početku tijeka zastarnog roka, međutim je izrazio shvaćanje da se u konkretnoj stvari, s obzirom da se zahtjev za naknadu štete temelji na tvrdnji o povredi ugovorne obveze, primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 3. ZOO. Unatoč tome tužbeni zahtjev i taj sud ocijenio je neosnovanim.

 

11. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

 

12. Pravilno je zaključivanje drugostupanjskog suda da tražbina naknade štete stranke prema odvjetniku i njegovom osiguratelju zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (čl. 225. ZOO-a), jer je šteta prema činjeničnoj osnovi tužbe nastala povredom ugovorne obveze (tako i ovaj sud u Rev-905/14 od 4. lipnja 2019. i Rev-2424/10 od 16. srpnja 2013.).

 

13. Stoga je pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da se u slučaju naknade štete zbog povrede ugovorne obveze iz ugovora o nalogu primjenjuje petogodišnji rok u smislu čl. 230. st. 3. ZOO. To ujedno predstavlja i odgovor na prvo pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.

 

14. Međutim, pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova o početku tijeka zastarnog roka, a na koje shvaćanje se odnose druga dva pravna pitanja.

 

15. U konkretnoj situaciji u kojoj se zahtijevana šteta odnosi na troškove postupka koje tužitelj kao stranka koja je izgubila parnicu treba naknaditi drugoj stranci, suprotno zaključivanju nižestupanjskih sudova, tužitelju šteta ne nastaje pravomoćnošću odluke kojom je parnica završena na štetu tužitelja (kao u situaciji kad se šteta odnosi na očekivanu dobit koja je izostala), već šteta nastaje tek kad se naplatom dosuđenih troškova umanji imovina tužitelja. Dakle, šteta nastaje i dospijeva tek onog dana kad su troškovi postupka naplaćeni čime dolazi do umanjenja imovine tužitelja.

 

16. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Obveza naknada štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete (čl. 1086. ZOO). Dakle, prije nego što je došlo do umanjenja imovine tužitelja naplatom troškova, neovisno o postojanju odluke kojom je tužitelju naložena naknada troškova, nije nastala šteta s te osnove niti je ona dospjela.

 

17. Stoga odgovor na drugo i treće pitanje zbog kojih je revizija dopuštena glasi

 

U situaciji kada se zahtjev za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze iz ugovora o nalogu odnosi na troškove postupka koje zastupani treba platiti protivnoj stranci, zastupanom šteta nastaje tek naplatom tih troškova (umanjenjem njegove imovine), a ne pravomoćnošću i ovršnošću presude kojom mu je naložena naknada troškova.

 

18. Slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da je u konkretnoj situaciji zastara počela teći pravomoćnošću odluke kojom je tužitelju naložena naknada troškova postupka.

 

19. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu raspravili odlučne okolnosti za ocjenu nastupanja zastara (jesu li i kada troškovi postupka naplaćeni, te je li šteta i kada uopće nastala), kao i ostale sporne okolnosti nema mjesta preinaci presuda, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 18. travnja 2023.