Poslovni broj 34 Gž R-71/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž R-71/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. /OIB:…/ iz Ž., koga zastupa K. P., odvjetnik u S. B., protiv prvotuženika trgovačkog društva, K. t. d. G. d.o.o. /OIB …/ iz G., i drugotuženika trgovačkog društva, G. č. d.o.o. /OIB …/ iz G., koje zastupa D. Š., odvjetnik u Ž., radi isplate, odlučujući o žalbi i o dopuni žalbe tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pr-306/2021-24 od 29. studenog 2022., u sjednici održanoj 18. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba i dopuna žalbe tužitelja, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pr-306/2021-24 od 29. studenog 2022. pod

 

stavkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 171.237,99 kn sa zateznim kamatama i solidarnu naknadu parničnih troškova;

 

stavkom II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku trgovačkom društvu, K. t. d. G. d.o.o. parnične troškove u iznosu 21.562,50 kn / 2.861,84 eura i drugotuženiku trgovačkom društvu, G. č. d.o.o. iznos od 23.125,00 kn / 3.069,21 eura,

 

stavkom V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova preko dosuđenih iznosa od po 937,50 kn / 124,43 eura u odnosu na svakog od tuženika do zahtijevanog iznosa od 65.670,00 kn.

 

 

 

          II.  Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

             

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 171.237,99 kn (razlika u plaćama od 23. svibnja 2008. do 1. listopada 2015.) sa zateznim kamatama tekućim na svaki mjesečni iznos razlike u plaćama od petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec do isplate i za solidarnu naknadu parničnih troškova (stavak I. izreke).

 

Pod stavkom II. izreke (pogrešno naveden kao stavak III.) naloženo je tužitelju naknaditi prvotuženiku trgovačkom društvu, K. t. d. G. d.o.o. parnične troškove u iznosu 21.562,50 kn / 2.861,84 eura i drugotuženiku G. č. d.o.o. iznos od 23.125,00 kn / 3.069,21 eura.

 

Pod stavkom III. izreke (pogrešno naveden kao stavak IV.) naloženo je tuženicima, K. t. d. G. d.o.o. i G. č. d.o.o. da svaki od njih naknadi tužitelju parnične troškove od po 937,50 kn / 124,43 eura.

 

Pod stavkom IV. izreke (pogrešno naveden kao stavak V.) odbijeni su zahtjevi prvotuženika trgovačkog društva, K. t. d. G. d.o.o. i drugotuženika trgovačkog društva, G. č. d.o.o. za naknadu parničnih troškova preko dosuđenih iznosa.

 

Pod stavkom V. izreke (pogrešno naveden kao stavak VI.) odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova preko dosuđenih iznosa od po 937,50 kn do zahtijevanog iznosa od 65.670,00 kn.

 

2. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prigovor stvarne nenadležnosti (stavak I. izreke), dopuštena preinaka tužbe (stavak II. izreke), deklarirano djelomično povlačenje tužbe, za iznos od 58.700,98 kn (stavak III. izreke) i odbačena protutužba na utvrđenje da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke Odluka Nadzornog odbora K. t. d. G. d.o.o. kojom je tužitelj imenovan članom Uprave K. t. d. G. d.o.o. (stavak IV. izreke).

 

3. Protiv presude pod stavkom I. izreke, odluke o parničnim troškovima pod stavkom II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima parnične troškove i pod stavkom V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od po 937,50 kn / 124,43 eura do iznosa od 65.670,00 kn žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

3.1.Tužitelj predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.625,00 kn.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.

 

6. Predmet spora je zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 171.237,99 kn po osnovi naknade štete, u visini razlike u plaćama  od 23. svibnja 2008. do 1. listopada 2015. koji zahtjev tužitelj u bitnome temelji na navodima da je do 23. svibnja 2008. bio predsjednik Uprave prvotuženika trgovačkog društva, K. t. d. G. d.o.o., da je Odlukom Glavne skupštine od 23. svibnja 2008. opozvan s mjesta predsjednika Uprave, da ga je prvotuženik kao poslodavac rasporedio na mjesto tehničkog izvršitelja, smanjio koeficijent složenosti poslova sa 2.300 na 1.800 (bruto plaću sa iznosa od 8.545,24 kn na iznos od 6.107,74 kn), da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4263/2014-5 od 18. studenog 2015. utvrđeno da je Odluka Skupštine prvotuženika od 23. svibnja 2008. ništetna, da su se u međuvremenu dogodile statusne promjene (tzv. odvajanje s osnivanjem) zbog čega je kao tuženika označio i G. č. d.o.o., i da mu pripada pravo na naknadu štete u visini razlike između plaće predsjednika Uprave i plaće koje je primao raspoređen na radno mjesto tehnički izvršitelj (od 23. svibnja 2008. do 1. listopada 2015. obračunatu po koeficijentu 2.30).

 

7. Iz rezultata raspravljanja i stanja spisa kao nesporno proizlazi:

 

-          između prvotuženika trgovačkog društva, K. t. d. G. d.o.o. /poslodavac/ (u daljnjem tekstu: K. G. d.o.o.) i tužitelja /zaposlenik/ 13. studenog 1998. sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta tehnički rukovoditelj sa osnovnom plaćom određenom Pravilnikom o radu (list 8. - 9. spisa);

 

-          Pravilnikom o radu koeficijent za obračun plaće tehničkog rukovoditelja do 2008. određen sa 2.10, a nakon toga sa 1.80;

 

-          Nadzorni odbor K. G. d.o.o. na sjednici održanoj 5. svibnja 2007. tužitelja imenovao članom Uprave sa mandatom do provedbe konačnog izbora uprave K. G. d.o.o. (list 24. spisa);

 

-          Odlukom Skupštine K. G. d.o.o. od 23. svibnja 2008., odnosno njegova predsjednika (načelnika općine G.), tužitelj opozvan sa mjesta „predsjednika uprave zbog lošeg financijskog poslovanja i općenito lošeg stanja u društvu“ (list 12. spisa) i imenovan D. T., koji je upisan u registar na temelju rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Tt-08/1187-2 od 24. srpnja 2008.;

 

-          presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4263/2014-5 od 18. studenog 2015. pod stavkom I. izreke potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-788/2010-20 od 3. veljače 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev M. P. na utvrđenje ništetnim i brisanje iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku upisa D. T. kao člana uprave tuženog K. G. d.o.o. obavljenog na temelju rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Tt-08/1187-2 od 24. srpnja 2008.;

 

-          pod stavkom II. izreke iste presude preinačena prvostupanjska presuda tako što je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje "da su odluke Glavne skupštine tuženika K. t. d. G. d.o.o. … od 23. svibnja 2008. - Odluka o opozivu predsjednika uprave Z. S. i Odluka o imenovanju za predsjednika uprave D. T., ništetne." uz obrazloženje da skupština koja je donijela odluku nije bila pravilno sastavljena (Općinu G. kao jedinog osnivača nije mogao na skupštini predstavljati općinski načelnik, već je skupštinu tuženika činilo Općinsko vijeće Općine G., u skladu s odredbom članka 442. i članka 423. ZTD-a);

 

-          između tužitelja kao člana uprave - tehnički rukovoditelj i Skupštine K. G. d.o.o. 12. rujna 2013. i 12. rujna 2014. sklopljeni Ugovori o radu na rok od 1 godine prema kojima je tužitelj imenovan jedinim članom uprave Društva (direktorom) za vrijeme trajanja tih Ugovora (od 12. rujna 2013. do 1. listopada 2015.) za neto plaću od 5.500,00 kn bez dodataka na staž (list 38. - 40. spisa);

 

-          tužitelju za razdoblje od 23. svibnja 2008. do 12. rujna 2013. isplaćivana plaća za poslove radnog mjesta tehničkog rukovoditelja (ugovorena Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 13. studenog 1998. i Pravilnikom o radu koji je sastavni dio tog Ugovora /po koeficijentu 2.10, a od 2008. po koeficijentu 1.80/), koje je u tom razdoblju i obavljao, a od 12. rujna 2013. do 1. listopada 2015. plaća člana uprave /direktora/ ugovorena Ugovorom od 12. rujna 2013. i 12. rujna 2014. /5.500,00 kn neto bez dodataka na radni staž/), obveze koje je u tom razdoblju obavljao na temelju tih Ugovora,

 

-          tužitelju radni odnos prestao 2016. godine.

 

8. Prvostupanjski je sud zaključio da je tužbeni zahtjev bez pravnog uporišta jer da je tužitelj od 5. svibnja 2007. do 23. svibnja 2008. obavljao poslove člana uprave K. G. d.o.o., da za obavljanje tih poslova nije imao sklopljen ugovor o radu, da tužitelju od 23. svibnja 2008. (nakon opoziva) nije pripadalo pravo na plaću obračunatu po koeficijentu 2.30 (člana uprave), već tehničkog rukovoditelja koje poslove da je i obavljao do 11. rujna 2013., apostrofirajući da tužitelj predmetnom tužbom ne potražuje razliku u plaćama između koeficijenta 2.10 i 1.80 za radno mjesto tehnički rukovoditelj za koje je imao sklopljen Ugovor o radu od 13. studenog 1998. (tuženikovim Pravilnikom o radu iz 2008. smanjen koeficijent za radno mjesto tehničkog rukovoditelja sa 2.10 na 1.80.), već da tužbu zasniva na ništetnosti Odluke o njegovom razrješenju s mjesta člana uprave i pravu na plaća od 23. svibnja 2008. do 1. listopada 2015. po koeficijentu 2.30, da je od 12. rujna 2013. pravo na plaću ugovoreno i realizirano prema Ugovorima koje je sklapao kao član uprave - tehnički rukovoditelj sa Skupštinom K. G. 12. rujna 2013. i 12. rujna 2014. (neto plaća od 5.500,00 kn bez dodataka na staž) i da tužitelj i da je tražio razliku u plaćama od 23. svibnja 2008. do kraja svibnja 2013. između koeficijenta 1.80 i 2.10 ne bi zbog zastre na koju su se pozvali tuženici ostvario takvo pravo sudskim putem budući da je predmetna tužba podnesena 11. lipnja 2016., a da su plaće isplaćivane do desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

 

9. Osporavajući zakonitost pobijanog dijela prvostupanjske presude vezano za odluku o osnovanosti osnove predmetnog potraživanja tužitelj tvrdi da na postojanje i valjanost ugovora o radu ne utječe činjenica što nije sklopljen u pisanom obliku (članak 14. stavak 2. Zakona o radu /Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a/) jer da se smatra da je sklopljen na neodređeno vrijeme ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ZR-a (članak 12. stavak 7. ZR-a), da je imao razloga vjerovati da mu je ugovor o radu produžen na neodređeno vrijeme, da prvostupanjski sud u točki 32. obrazloženja jednom rečenicom konstatira da je Odluka o imenovanju njega članom uprave K. G. d.o.o. ništetna, ali da "… daljnjih obrazloženja zbog kojih razloga je došao do toga nema … da se na sastav, izbor i imenovanje članova … na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZTD-a koje normiraju dioničko društvo …", da " … članove uprave po isteku mandata, nadzorni odbor može ponovo imenovati … da za razliku od dioničkog društva, mandat člana uprave društva s ograničenom odgovornošću, nema određeno vrijeme trajanja …, da je do 17. studenog 2015. Odluka skupštine prvotuženika kojom je opozvan bila zakonita i da je proizvodila pravne učinke /donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4623/2014 donesena 18. studenog 2015./ … zbog čega da se prigovor zastare ukazuje potpuno promašenim … da je potpuno neosnovan stav suda u kojem zaključuje da nadzorni odbor prvotuženika nije bio ovlašten imenovati članove uprave prvotuženika … da prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je odluka nadzornog odbora provotuženika o imenovanju tužitelja članom uprave prvotuženika ništetna …".

 

10. Ispitivanjem pobijanog dijela prvostupanjske presude nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti pogrešna primjena materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

11. Tumačenje činjenica po tužitelju i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, pogrešno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora koje nije odlučno za konačno rješenje predmetnog spora.  

 

12. Naime, pravilima ZR-a u kontinuitetu je propisano:

 

-          da se ZR-u uređuju radni odnosu u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drugačije određeno (članak 1. ZR-a);

 

-          da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca (članak 4. stavak 3. ZR-a);

 

-          da se na osobe iz stavka 3. članka 4. ZR-a ne primjenjuju odredbe ZR-a o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini (članak 4. stavak 4. ZR-a);

 

-          da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava (članak 111. stavak 1. ZR-a);

 

-          da se to pravo odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (članak 111. stavak 2. ZR-a);

 

-          da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao, za obavljeni rad isplatiti plaću (članak 7. stavak 1. ZR-a), te obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (članak 90. stavak 1. ZR-a).

 

13. Zakonom o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 125/2011., 152/2011., 111/2012., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., u daljnjem tekstu: ZTD-a) među ostalim je propisano:

 

-          da se opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira u odredbe ugovora kojega su oni sklopili s društvom (članak 244. stavak 2. ZTD-a);

 

-          da opoziv nema utjecaja na pravo članova društva iz ugovora koji su oni sklopili s društvom (članak 424. stavak 2. ZTD-a),

 

-          dok je člankom 448. ZTD-a propisano da se na ništetnost odluke skupštine na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 360. do 366. a ZTD-a, prema kojima nedostatak odluke ne utječe na njezine učinke (članak 364. stavak 1. ZTD-a). 

 

13.1. Navedenim odredbama ZTD-a jasno se razgraničavaju dva odnosa koja paralelno postoje između društva i člana uprave i to odnos koji nastaje na temelju odluke o imenovanju za člana / predsjednika uprave i odnos koji nastaje između člana / predsjednika uprave i društva na temelju primjerice ugovora o radu, ugovora o djelu ili nekog drugog ugovora (imenovanje i opoziv odluke o imenovanju člana uprave nema utjecaj na ugovorni odnos, ugovor time ne nastaje, ne mijenja se niti prestaje), od kojih je opoziv člana uprave usmjeren na prestanak njegovog statusno-pravnog odnosa prema društvu, ali ne istodobno i prestanak ugovornog odnosa opozvanog člana, i određuju učinci nedostataka odluke u statusno-pravnom odnosu prema društvu.

 

14. Određena problematika u vezi s prouzročenjem i naknadom štete prema općim propisima obveznog prava sadržanim u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.) zajednička je ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti za štetu (članak 20. stavak 1., članak 349., članak 1045.), što znači da odgovornost za štetu nastaje pod kumulativno ispunjenim pretpostavkama određenim tim Zakonom (subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost).

 

14.1. Protupravnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu, ocjenjuje se ovisno o tome traži li se za protupravnost samo objektivni element (štetnik svojim postupanjem povrijedio normu objektivnog prava) ili subjektivni element protupravnosti (uz činjenicu povrijeđene objektivne norme zahtijeva se i određeni stupanj krivnje).

 

14.2. Da bi određeno propuštanje ili postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu predstavljalo nezakonit rad, odnosno da bi određeno činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti predstavljalo nepravilan rad, potrebno je postojanje volje ili pristanak da se time oštete nečija prava i interesi. 

 

15. S obzirom na činjenicu da je:

 

-          tužitelj imao sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. studenog 1998. za obavljanje poslova tehničkog rukovoditelja i da je tim Ugovorom ugovoreno da se osnovna plaća određuje Pravilnikom o radu K. G. d.o.o.;

 

-          Nadzorni odbor K. G. d.o.o. na sjednici održanoj 5. svibnja 2007. tužitelja imenovao članom Uprave sa mandatom do provedbe konačnog izbora Uprave K. G. d.o.o.;

 

-          Odlukom Skupštine K. G. d.o.o. od 23. svibnja 2008., odnosno načelnika općine G. kao predsjednika, tužitelj opozvan sa mjesta „predsjednika uprave zbog lošeg financijskog poslovanja i općenito lošeg stanja u društvu“ i imenovan D. T., koji je upisan u registar na temelju rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Tt-08/1187-2 od 24. srpnja 2008.;

 

-          nakon 23. svibnja 2008. do 12. rujna 2013. tužitelj obavljao poslove tehničkog rukovoditelja na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. studenog 1998. i za isto primao pripadajuću mu plaću ugovorenu tim Ugovorom i Pravilnikom o radu koji je sastavni dio Ugovora;

 

-          tužitelj od 12. rujna 2013. do 1. listopada 2015. ispunjavao obveze jedinog člana uprave (direktora) na temelju Ugovora sklopljenih 12. rujna 2013. i 12. rujna 2014. i za isto primao plaće ugovorene tim Ugovorima,

 

kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako je to u biti i prvostupanjski sud ocijenio da tužitelju za razdoblje od 23. svibnja 2008. do 11. rujna 2013., u kojem je obavljao poslove tehničkog rukovoditelja, a niti od 12. rujna 2013. do 1. listopada 2015. u kojem razdoblju je ispunjavao obveze jedinog člana uprave (direktora) na temelju Ugovora sklopljenih 12. rujna 2013. i 12. rujna 2014. nije povrijeđeno pravo na plaću, a nastavno čemu da mu ne pripada niti pravo na naknadu štete zbog povrede tog prava koju potražuje predmetnom tužbom.

 

15.1. Naime, to što je tužitelj Odlukom Skupštine K. G. d.o.o. od 23. svibnja 2008. opozvan s mjesta "predsjednika Uprave K. G. d.o.o.", a za člana Uprave imenovan D. T., nije nezakonit rad u smislu protupravnosti kao pretpostavke odgovornosti za štetu jer na strani K. G. d.o.o., koji je prema ZTD-a imao pravo opoziva nije postojala volja niti pristanak da se tom Odlukom oštete prava i interesi tužitelja, već da se zbog lošeg financijskog poslovanja i općenito lošeg stanja u društvu za člana uprave imenuje drugu osobu.

 

15.2. Za ocjenu nezakonitosti (nepravilnosti) rada K. G. d.o.o. u smislu protupravnosti kao pretpostavke odgovornosti za štetu koju tužitelj potražuje predmetnom tužbom nije odlučna činjenica da je presudom Visokog trgovačkom suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4263/2014-5 od 18. studenog 2015. deklarirana ništetnost Odluka o opozivu tužitelja i Odluka o imenovanju za predsjednika uprave D. T. iz formalnih razloga (na Skupštini na kojoj su donesen Odluke nisu pozvani niti su na njoj sudjelovali članovi Općinskog vijeća Općine G., već je sudjelovao samo načelnik Općine), budući da ti formalni nedostaci Odluke nisu utjecali na njezin učinak, niti su osnova na temelju koje bi tužitelju pripadalo  pravo na naknadu štete u vidu razlike u plaćama obračunatim po koeficijentu 2.30, po kojem koeficijentu je određivanja plaća tužitelju od 5. svibnja 2007. do 23. svibnja 2008. (razdoblje u kojem je bila na snazi Odluka o privremenom imenovanju članom uprave).

 

15.3. U prilog navedenom treba imati u vidu:

 

-          da nakon opoziva (23. svibnja 2008.) tužitelj (opozvani član uprave) više nije bio ovlašten za vođenje poslova društva i zastupanje društava, niti je to činio, već je na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13. studenog 1998. od 23. svibnja 2008. do 11. rujna 2013. obavljao poslove tehničkog rukovoditelja za što mu je isplaćivana ugovorena plaća;

 

-          da je tužitelj od 12. rujna 2013. do 1. listopada 2015. na temelju Ugovora (sklapani 12. rujna 2013. i 12. rujna 2014.) ispunjavao obveze člana Uprave (direktora) za što mu je isplaćivana plaća prema tim Ugovorima;

 

-          da se na odluku o otkazu članu uprave trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću ne primjenjuju odredbe ZR-a (članak 1.), već odredbe članka 424. ZTD-a, a što znači da odluka o opozivu tužitelja sa mjesta člana uprave sama po sebi nema utjecaja na prava tužitelja iz Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. studenog 1998. i da se na sve ostale elemente pravnog položaja tužitelja kao opozvanog člana uprave, među kojima je i pravo na plaće (od 23. svibnja 2008. do 12. rujna 2013.) i dalje primjenjivao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 13. studenog 1998., a od 12. rujna 2013. do 1. listopada 2015. Ugovori od 12. rujna 2013. i 12. rujna 2014. na temelju kojih su  tužitelju isplaćene pripadajuće  plaće.

 

16. Stoga, nije u pravu tužitelj kad tvrdi da se "… zbog neopreza i nesavjesnosti tuženika, u konkretnoj pravnoj stvari, radni odnos produljio … i da je nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme (aludirajući očito na obavljanje funkcije člana uprave od 5. srpnja 2007. do 23. svibnja 2008.) … isti postao radni odnos na neodređeno vrijeme … da je imao razloga vjerovati da mu je ugovor o radu koji je prvobitno bio sklopljen na određeno vrijeme produžen … u prilog čemu da ide i činjenica  da ga tuženik nije obavijestio da mu neće biti produžen ugovor …", niti je pravilno njegovo pozivanje na odredbu članka 14. stavak 2. i članka 12. stavaka 7. ZR-a.

 

17. Budući da ocjena prigovora zastare (pretvaranje utužive obveze u takozvanu prirodnu obvezu) podrazumijevan postojanje obveze, što nije slučaj u predmetnoj parnici iz gore navedenih razloga, to drugostupanjski sud ne nalazi potrebnim posebno se očitovati na tužiteljevo tumačenje roka zastare za predmetno potraživanje, a niti na žalbene navode u dijelu visine potraživanja, kojim tvrdi da mu u razdoblje od 23. svibnja 2008. do 11. rujna 2013. pripada pravo na obračun plaće po koeficijentu 2.30 (člana uprave / direktora), odnosno razlika između primljenih plaća i plaća obračunatih po koeficijentu 2.30, u ukupnom iznosu od 159.381,81 kn.

 

18. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno u dijelu odluke o troškovima pod stavkom II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku trgovačkom društvu, K. t. d. G. d.o.o. parnične troškove u iznosu 21.562,50 kn / 2.861,84 eura i drugotuženiku trgovačkom društvu, G. č. d.o.o. iznos od 23.125,00 kn / 3.069,21 eura, i pod stavkom V. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova preko dosuđenih iznosa od po 937,50 kn /124,43 eura u odnosu na svakog od tuženika do zahtijevanog iznosa od 65.670,00 kn.

 

19. Pravilima o naknadi parnični troškova propisano je: da troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice i da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a); da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice (članak 154. stavak 1. ZPP-a); da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi (članak 154. stavak 5. ZPP-a); da je kod ocjene potrebitosti troškova sud osobito dužan voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i propisanim tarifama (članak 155. stavak 1. ZPP-a) i da se troškovi propisani tarifom za nagradu odvjetnika odmjeravaju prema odvjetničkoj tarifi (članak 155. stavak 2. ZPP-a).

 

19.1. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., u daljnjem tekstu: OT) je određeno da za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. točke 1., 3., 6. i 7. (Tbr. 9. točka 1. OT) i da sud kod odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koji je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. OT).

 

20. Tužitelj je u pravu kada tvrdi da se na ročištu 27. listopada 2016. (list 49. - 50. spisa), 27. kolovoza 2018. (list 124. - 126. spisa) i 26. studenog 2018. (list 212. - 213. spisa) nisu izvodili dokazi. Međutim, na tim ročištima se raspravljalo o glavnoj stvari, tako da tuženicima pripada pravo na nagradu za zastupanje po punomoćnicima odvjetnicima po Tbr. 9. točki 1. OT.

 

20.1. O glavnoj stvari se raspravljalo i na ročištima održanim 19. siječnja 2022. (list 313. - 314. spisa) i 18. listopada 2022. (list 580. - 581. spisa), što znači da je po prvostupanjskom sudu pravilno primijenjena Tbr. 9. točka 1. OT i Tbr. 36. točka 1. OT (iznos povišene nagrade podijeljen na jednake dijelove s obzirom da je tužene zastupao isti punomoćnik odvjetnik).

 

21. Iz navedenih razloga se suprotni žalbeni navodi tužitelja vezano za odluku o parničnim troškovima pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude ne mogu prihvatiti.

 

22. Nije u pravu tužitelj kad tvrdi da je u odluci o parničnim troškovima   prvostupanjski sud zanemario da tuženici nisu uspjeli sa protutužbom i da nije jasno koji od tuženika mu treba naknaditi trošak. Naprotiv, u stavku III. izreke su navedeni troškovi koje su svaki od tuženika dužni naknaditi tužitelju (od po 937,50 kn / 124,43 eura svaki), a pod točkom 37.6. obrazloženja objašnjeno da se ti troškovi odnose na tužiteljeve radnje poduzete po protutužbenom zahtjevu. Preko tih iznosa (do iznosa od 65.670,00 kn) zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška nije osnovan jer nije uspio u parnici (članak 154. stavak 1. ZPP-a), odnosno materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je taj dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan (stavak V. izreke prvostupanjske presude).

 

23. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

24. Zaključno, ispitivanjem pobijanog dijela presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pr-306/2021-24 od 29. studenog 2022. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

 

             

U Zagrebu 18. travnja 2023.

 

       Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.