1

Poslovni broj 26 Gž Ob-165/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 26 Gž Ob-165/2023-2

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice maloljetne P. U. iz S. B., OIB: …, koju zastupa majka i zakonska zastupnica S. U. iz S. B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S. B., protiv tuženog H. U. iz S. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. Đ. V., odvjetnica u S. B., radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbama obje stranke protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-147/2019-17 od 12. siječnja 2023., 18. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužiteljice maloljetne P. U. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-147/2019-17 od 12. siječnja 2023., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev maloljetne tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 298,63 eura[1] / 2.250,00 kuna.

 

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom III. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev maloljetne tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna i sudi:

 

              Nalaže se tuženom H. U. naknaditi tužiteljici maloljetnoj P. U. trošak parničnog postupka u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se žalba tuženog H. U. kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

 

IV. Odbija se zahtjev maloljetne tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

 

V Odbija se zahtjevi tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

 

VI. Odbija se zahtjev maloljetne tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku umjesto iznosa od 1.000,00 kuna / 132,72 eura mjesečno za uzdržavanje maloljetne tužiteljice, kćeri P. U., određenog po presudi Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P OB-143/2016-8 od 28. studenog 2016., doprinositi na ime zakonskog uzdržavanja od 24. svibnja 2019. (kao dana podnošenja tužbe), pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, iznos od 1.800,00 kuna / 238,90 eura mjesečno, i to tako da dospjele obroke plati odjednom, a dospjevajuće svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

 

2. Pod točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva od 1.200,00 kuna mjesečno, dok je pod točkom III. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. izreke (u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu) te pod točkom III. izreke (u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka), žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od sveukupno 275,00 eura.

 

4. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke (u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu) te pod točkom III. izreke (u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka), žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijano dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

5. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem pobija navode žalbe tuženika i predlaže istu odbiti, uz naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od sveukupno 275 eura.

             

6. Žalba tužiteljice u odnosu na glavni zahtjev nije osnovana, dok je djelomično osnovana za troškove parničnog postupka.

 

7. Žalba tuženika nije osnovana.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st.2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju obje stranke u žalbama sadržajno upiru, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

             

9. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

             

10. Predmet spora je zahtjev za povišenjem uzdržavanja kojim maloljetna tužiteljica traži izmjenu iznosa uzdržavanja na koje je obvezan tuženik, otac, presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P OB-143/2016-8 od 28. studenog 2016., a povišenje uzdržavanja traži za razdoblje od podnošenja tužbe 24. svibnja 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

             

11. U žalbenom stupnju postupka je sporno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za povišenjem uzdržavanja maloljetne tužiteljice, odnosno jesu li se promijenile okolnosti u odnosu na one koje su postojale u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju.

 

12. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza pravilno utvrdio da je maloljetna tužiteljica u vrijeme donošenja presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P OB-143/2016-8 od 28. studenog 2016. (po kojoj je tuženik u obvezi doprinositi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice iznos od 1.000,00 kuna mjesečno), imala nešto više od 6 godina i da je pohađala 1. razred osnovne škole, da je u vrijeme podnošenja tužbe imala 9 godina, a u vrijeme donošenja presude da pohađa 7. razred osnovne škole, dok je temeljem iskaza zakonske zastupnice tužiteljice s kojom tužiteljica živi, utvrdio i to da je u vrijeme ranije presude iz 2016., tužiteljica pohađala izvannastavne aktivnosti (glazbena škola i odbojka), a da sada ide i na trčanje koje košta 100,00 kuna mjesečno (dok se odbojka koju tužiteljica pohađa u školi ne plaća), s time da je tijekom tekuće školske godine išla tri puta na školske izlete (dva puta na H. za 1.800,00 kuna i jednom u K. t. za cca 300,00 kuna), da su troškovi školske kuhinje stalno isti, ali da su se povećali troškovi s obzirom na činjenicu odrastanja tužiteljice („što je dijete starije, to su potrebe za odjećom i obućom veće“), da je tužiteljica zdravo dijete koje nema nikakve imovine.

 

13. U odnosu na imovinske i osobne prilike tuženika, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik radi refinanciranja kredita u drugoj banci, 17. lipnja 2019. zaključio sa S. d.d., Ugovor o kreditu broj … za iznos kredita od 54.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, dok je uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrdio da je tuženik etažni vlasnik (E-13) stana u S. B., a uvidom u Obrasce IP za 2019. i 2020., da je prosječna plaća tuženika nešto iznad 9.000,00 kuna, s time da je tuženik s poslodavcem Đ. Đ. T. p. d.o.o., zaključio 23. rujna 2022. Ugovor o radu (iz kojeg ugovora nije razvidna visina plaće tuženika), koja neto plaća za listopad 2022. je utvrđena uvidom u izračun isplaćene plaće za listopad 2022., u iznosu od 6.945,18 kuna.

 

14. Kako je od donošenja prijašnje odluke o uzdržavanju proteklo više godina (6), sud prvog stupnja zaključuje da su se okolnosti na strani maloljetne tužiteljice promijenile, tako što su se povećali troškovi života i školovanja, slijedom čega cijeni da su se povećale i ukupne potrebe maloljetne tužiteljice (školske obaveze, troškovi odjeće, obuće, hrane), na iznos od 1.800,00 kuna mjesečno, pri čemu procjenjuje da tuženik plaćanjem tako povišenog iznosa uzdržavanja neće dovesti u pitanje vlastito uzdržavanje.

 

15. Temeljem navedenog, sukladno odredbama čl. 285., 307., 309., 310. i čl. 311. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: ObZ), prvostupanjski sud je utvrđujući da su ukupne potrebe maloljetne tužiteljice 1.800,00 kuna mjesečno, naložio tuženiku da navedeni iznos doprinosi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice, dok je u preostalom dijelu zahtjev za povišenjem uzdržavanja za iznos od 1.200,00 kuna mjesečno, odbio.

 

16. Tužiteljica žalbenim navodima upire na to da prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja njezinih ukupnih mjesečnih potreba, nije uzeo u obzir Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, tvrdeći da je plaća tuženika veća od prosjeka te da, osim tužiteljice, nema druge zakonske obveze uzdržavanja, a da ima u vlasništvu stan površine 746 m2, cijeneći da je zatraženi iznos uzdržavanja od 398,19 eura mjesečno, primjeren njezinoj dobi i njezinim mjesečnim potrebama.

 

17. Tuženik u žalbi žalbenim navodima prigovara da prvostupanjski sud nije utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje tužiteljice, pa da bi tuženik bio dužan plaćati iznos od 1.800,00 kuna mjesečno, tvrdeći da su knjige i prehrana u osnovnoj školi besplatni za sve osnovnoškolce, što nije bilo u vrijeme donošenja ranije presude, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na visinu njegove prosječne plaće, tvrdeći da je prvostupanjski sud uzeo u obzir samo IP podatke, pozivajući se na novi Ugovor o radu od 23. rujna 2022. iz kojeg je vidljivo da tuženik više nije voditelj projekta, zbog čega ima znatno manju plaću koja je sada u prosjeku 7.000,00 kuna mjesečno, pa tvrdi da su se njegove prilike zbog toga promijenile na lošije. Žalbenim navodima prigovara i tome da je prvostupanjski sud zanemario njegove  kreditne obveze, za koje tvrdi da su dugoročne i za njega nužne radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba.

 

18. I po stavu ovoga suda, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da su se zbog proteka vremena, odnosno činjenice da je od donošenja prijašnje odluke o uzdržavanju proteklo više godina, povećali životni troškovi na strani maloljetne tužiteljice, odnosno da su se povećale potrebe za njezino uzdržavanje i time, temeljem odredbe čl. 285. ObZ-a, ispunile pretpostavke za povišenjem iznosa uzdržavanja određenog prijašnjom pravomoćnom odlukom, slijedom čega je pobijanom presudom o spornom pitanju ispravno odlučeno.

 

19. Naime, tuženik, kao otac maloljetne tužiteljice i jedan od roditelja, u zakonskoj je obvezi prema odredbi čl. 288. st. 1. ObZ-a, prvi doprinositi za njezino uzdržavanje, dok njegova obveza plaćanja povišenog iznosa uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti, koja je u ovoj parnici sporna, zavisi od onoga što predviđaju odredbe čl. 311., čl. 313. i čl. 314. ObZ-a.

 

20. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima stranaka, pravilnom primjenom navedenih odredaba ObZ-a utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetne tužiteljice te je ocijenio imovinske i osobne prilike tuženika, pa je na temelju takvih utvrđenja pravilno utvrdio novčani iznos koji je na ime uzdržavanja tuženik u mogućnosti doprinositi za maloljetnu tužiteljicu. Imajući u vidu činjenično stanje koje je utvrdio sud prvog stupnja, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika da doprinosi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice u razdoblju od podnošenja tužbe pa nadalje, iznos od 1.800,00 kuna mjesečno.

 

21. Naime, pravilno zaključuje sud prvog stupnja, suprotno žalbenim prigovorima tuženika, da su se zbog proteka vremena, odnosno činjenice da su se od donošenja ranije presude promijenile okolnosti na strani tužiteljice koja je sada šest godina starija, povećali troškovi njezina života i školovanja, slijedom čega pravilno cijeni i to da su se povećale i njezine ukupne potrebe (školske obaveze, troškovi odjeće, obuće, hrane), posljedično čemu je pravilno ocijenio da su se zbog promijenjenih okolnosti na strani primateljica uzdržavanja, temeljem odredbe čl. 285. ObZ-a, ispunile pretpostavke za povišenjem iznosa uzdržavanja određenog ranijom presudom iz 2016., s time da je iznos ukupnih materijalnih potreba maloljetne tužiteljice, suprotno žalbenim prigovorima tužiteljice, kroz cijelo utuženo razdoblje utvrđen u većem iznosu od onoga koji je propisan za dijete od 7 do 12 godina, u iznosu od 1.425,80 kuna Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne Novine“ broj 37/22),), a viši je i od onoga predviđenog Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 37/22), prema kojoj se iznosi uzdržavanja određuju prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj, a prema kojoj je, za dijete od 7 do 12 godina, za platni razred prihoda tuženika, kao obveznika uzdržavanja, u rasponu od 6.501,00 - 7.500,00 kuna, utvrđen iznos uzdržavanja od 1.524,00 kuna mjesečno, imajući ovdje u vidu prosječnu plaću tuženika u vrijeme zaključenja glavne rasprave koja je, nakon sklopljenog novog Ugovora o radu iz rujna 2022., kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, niža od one ranije plaće od 9.000,00 kuna te sada iznosi prosječno 7.000,00 kuna (koju neto plaću je prvostupanjski sud utvrdio uvidom u izračun isplaćene plaće za listopad 2022., u iznosu od 6.945,18 kuna, s time da prosječnu plaću u iznosu od 7.000,00 kuna priznaje sam tuženik u žalbi), iz čega pak slijedi i to da je utvrđeni iznos uzdržavanja od 1.800,00 kuna mjesečno takav da tuženiku, kada mu se od prosječne plaće oduzme navedeni iznos, još uvijek ostaje više od zajamčenog preostalog dijela prihoda koji za njegov platni razred iznosi 2.400,00 kuna, pri čemu svakako valja imati u vidu i to da je tuženik radno sposobna osoba, po zanimanju dipl. ing. strojastva (kako to proizlazi iz osobnih podataka tuženika evidentiranih u ročišnom zapisniku od 14. studenog 2022., list 33-35 spisa) te da nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja.

 

22. Utoliko su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na visinu njegove prosječne plaće, tvrdeći da je prvostupanjski sud uzeo u obzir samo IP podatke, a da nije uzeo u obzir novi Ugovor o radu od 23. rujna 2022., prema kojem tuženik ima znatno manju plaću od one ranije u iznosu od 9.000,00 kuna, koja je sada u prosjeku 7.000,00 kuna mjesečno, s obzirom na to da je prvostupanjski sud pri ocjeni imovinskih i osobnih prilika tuženika, svakako imao u vidu i navedene činjenice, dok je uvidom u Obrasce IP za 2019. i 2020., utvrdio koliko je iznosila prosječna plaća tuženika za 2019. i 2020. (koja je tada bila nešto iznad 9.000,00 kuna). Utoliko su neosnovani i žalbeni navodi tužiteljice kojima ističe da je zatraženi iznos uzdržavanja od 398,19 eura mjesečno, primjeren njezinoj dobi i njezinim mjesečnim potrebama, uz tvrdnje da tuženik ima u vlasništvu stan površine 746 m2, s obzirom na to da suprotno proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige od 11. prosinca 2020., iz kojeg proizlazi da je tuženik etažni vlasnik (E-13) stana u S. B., na 3. katu ukupne neto površine 68,20 m2, dok je površina cijele stambenoposlovne zgrade u kojoj se stan nalazi, 746 m2.

 

23. U odnosu na navode žalbe tuženika da prvostupanjski sud nije imao u vidu da su se pogoršale materijalne prilike na njegovoj strani te da je zanemario njegove  kreditne obveze (za koje tvrdi da su dugoročne i za njega nužne radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba), valja navesti da su mogućnosti tuženika u konkretnom slučaju procijenjene u skladu s njegovom dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti, kako je to predviđeno odredbom čl. 313. st. 4. ObZ-a, tako da je ocjena i ovoga suda da će tuženik biti u mogućnosti plaćati tako povećani iznos uzdržavanja, bez obzira na činjenicu da mu je plaća niža od one kuju je primao u vrijeme donošenja ranije odluke i bez obzira na kreditna opterećenja, imajući u vidu da je tuženik zdrava osoba, u životnoj dobi kada je radno najproduktivniji (rođen … 1972., kako to proizlazi iz presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P OB-143/2016-8 od 28. studenog 2016.) i stoga u mogućnosti, i s obzirom na gospodarske prilike u Hrvatskoj i povećanu potrebu za radnom snagom, pronaći zadovoljavajuće zaposlenje, a time i zadovoljavajuća primanja te eventualno stvoriti uvjete i za stjecanje povećane zarade, kao i to da će mu nakon namirenja navedenog iznosa uzdržavanja svakako preostati iznos prihoda najmanje u visini zajamčenog preostalog dijela prihoda propisanog naprijed navedenom Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta. Ovdje je ipak za naglasiti da je obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta, zakonska obveza i ima prednost pred svim drugim eventualnima ugovornim obvezama, pa i onim kreditnim obvezama tuženika za koje tvrdi da su dugoročne i za njega nužne radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, s obzirom na to da su potrebe maloljetne tužiteljice prioritetne potrebe, a radno sposoban roditelj ih je dužan zadovoljiti.

 

24. U odnosu na žalbene prigovore tuženika da prvostupanjski sud nije utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje tužiteljice, za odgovoriti je da je prvostupanjski sud utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta u iznosu od 1.800,00 kuna, za koji novčani iznos je i obvezao tuženika, kao roditelja koji ne stanuje s djetetom i koji obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta, na plaćanje uzdržavanja, pri čemu majka, kao roditelj s kojim dijete stanuje, svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, kako je to propisano čl. 310. st. 1. ObZ-a.

 

25. U odnosu na žalbene prigovore tuženika kojima upire na to da su knjige i prehrana u osnovnoj školi besplatni za sve osnovnoškolce, što nije bilo u vrijeme donošenja ranije presude, valja odgovoriti da se u odnosu na navedene tvrdnje radi o novim činjenicama koje tuženik nije iznosio u postupku koji je prethodio pobijanoj odluci, koje nove činjenice se u žalbi ne mogu iznositi (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

 

26. Dakle, u opisanim okolnostima, prvostupanjski sud djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, nije podcijenio, niti precijenio mogućnosti tuženika kao oca da doprinosi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice, ali jednako tako, nije zanemario niti podcijenio ukupne materijalne potrebe maloljetne tužiteljice i njezin najbolji interes, već je naprotiv, uspostavio ravnotežu između ovih dviju kategorija koliko je to bilo najviše moguće u okolnostima konkretnog slučaja.

 

27. Stoga je za zaključiti da obje stranke neutemeljeno ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava.

 

28. Ostali žalbeni navodi bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

             

29. Stoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovane  žalbe obje stranke i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. i III. (točka I. izreke ove presude).

 

30. Međutim, u odnosu na odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud pogrešno primjenom odredbe čl. 366. ObZ-a, odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove, na što osnovano u žalbi upire tužiteljica. To stoga što je pravilnom primjenom materijalnog prava o troškovima stranaka valjelo odlučiti temeljem odredbe čl. 154. ZPP-a, vrednujući uspjeh obje stranke u postupku te pri tome trošak tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, odmjeriti u skladu s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'' broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa), imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o sporu o zakonskom uzdržavanju na koji se odnosi navedeni tarifni broj.

 

31. Budući da je tužiteljica u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela u omjeru od 60 % (u iznosu od 238,90 eura /1.800,00 kuna, što u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna, iznosi 60%), slijedi da je tužiteljica u sporu uspjela u omjeru od 80 % (100%+60%=160%÷2=80%), dok je tuženik u sporu uspio u omjeru od 20%.

 

32. Kada se uspjeh tužiteljice u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu (80%-20%), proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom u omjeru od 60%, sve u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

 

33. Stoga, tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka prema konačnom omjeru od 60%, pa odmjeravajući naknadu parničnih troškova sukladno paušalnoj visini nagrade iz Tbr. 7. toč. 2. Tarife, u iznosu od zatraženih 2.000,00 kuna, uvećano za PDV po stopi od 25% (500,00 kuna), odnosno ukupno 2.500,00 kuna, valjalo je tužiteljici u konačnome dosuditi iznos od 199,08 eura / 1.500,00 kuna (60% od 2.500,00 kuna), dok je u preostalom dijelu do pune visine zahtjeva od zatraženih 3.750,00 kuna, zahtjev tužiteljice valjalo odbiti, imajući u vidu da u tom preostalom dijelu zahtjeva, cijeneći odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a, tužiteljica nije dokazala osnovanost i visinu.

 

34. S obzirom na navedeno, imajući u vidu da je tužiteljica na ročištu od 29. studenog 2022. (list 45 spisa), tražila trošak parničnog postupka u iznosu od sveukupno 3.750,00 kuna, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 298,63 eura / 2.250,00 kuna (točka I. izreke ove odluke), a u preostalom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna, preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke te naložiti tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od199,08 eura / 1.500,00 kuna (točka II. izreke ove odluke).

 

35. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom samo u odnosu na parnične troškove (sporedni zahtjev), stoga joj ne pripada pravo na naknadu troškova nastalih podnošenjem pravnog lijeka (čl. 154. st. 5. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu navedenog troška te odlučiti kao pod točkama IV. izreke ove odluke.

 

36. Tuženiku također nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer njegova žalba niti u jednom dijelu nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), dok trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljici nije priznat sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a (točka V. i VI. izreke ove odluke)..

 

37. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izraci presude.

 

 

U Zagrebu 18. travnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.