Poslovni broj: 82 Gž Ob-81/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 82 Gž Ob-81/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u parnici tužiteljice R. O. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćnici Z. G., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu D. B. i Z. G., Z., protiv tuženika J. O. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. V., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, i protutužbe tuženika-protutužitelja J. O. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. V., odvjetniku u Z., protiv tužiteljice-protutuženice R. O. iz Z., OIB: …, zastupana po punomoćnici Z. G., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. B. i Z. G., Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja J. O. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-496/17-31 od 28. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-496/17-31 od 28. listopada 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je suvlasnički dio nekretnine od ¼ dijela zkčbr. 655/2, u naravi G. d. u površini od 676 m2, dvorište u površini od 478 m2, stambena zgrada Z., u površini od 119 m2, stambena zgrada Z., u površini od 79m2, upisano u zk. ul. 331 k.o. G., sada upisano kao suvlasništvo O. J., Z., čini bračnu stečevinu R. O., OIB …, Z., i tuženika J. O., OIB …, Z., u jednakim dijelovima te da je tužiteljica suvlasnica 1/8 dijela navedene nekretnine i ovlaštena je temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu navedenog prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

 

II. Odbija se tuženik s protutužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Utvrđuje se da bračnu stečevinu čine pokretnine: kuhinjski elementi, štednjak 2x, hladnjak 2x, stol 2x, stolice, mikrovalna pećnica, perilica za posuđe, pribor za jelo, pribor za kuhanje, tv 2x, hi-fi (linije u komponentama plus zvučnici), micro linija (hi-fi sa zvučnicima), DVD, VHS, komoda 2x, trosjed, stolić, noćna lampa, stol i stolice za šest osoba, ormar 2x, vitrina, ormarić, PC, krevet, zlatni predmeti okvirno 800 g (prstenje, lančići, privjesci, narukvice, naušnice), alat - ubodna pila, električna bušilica i ostali sitni alat, sitni sanitarni elementi."

 

III. Tuženik je dužan naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 7.130,00 kn u roku 15 dana.

 

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.062,50 kn.“

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu je podnio tuženik-protutužitelj J. O. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na „ponovni postupak“.

 

3. Odgovor na žalbu podnijela je tužiteljica-protutuženica R. O. s prijedlogom da se žalba tuženika-protutužitelja J. O. odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba tuženika-protutužitelja J. O. nije osnovana.

 

5. Prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi su u suglasnosti sa stanjem spisa, te ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju zapisnika i isprava priležećih spisu i samih tih zapisnika i isprava, pa tako niti sadržaja iskaza u postupku saslušanih svjedoka tako da se u svemu može ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

 

7. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. i 8. i čl. 191. st. 1. ZPP, jer iako je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe iz podneska tužiteljice-protutuženice R. O. od 20. rujna 2020. na način da je tužiteljica-protutuženica R. O. uz stvarnopravni zahtjev na utvrđenje bračne stečevine postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu, tj. obveznopravni zahtjev, koji je tužiteljica-protutuženica mogla istaknuti već u tužbi, pa stoga preinaka nije dopuštena, isto nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude budući je prvostupanjskom presudom odlučeno o stvarnopravnom zahtjevu iz tužbe, a o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu sud nije odlučivao.

 

8. U odnosu na tužbeni zahtjev:

 

9. Predmet spora je stvarnopravni zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je suvlasnički dio nekretnine tuženika-protutužitelja J. O. od 1/4 dijela čkbr. 655/2 upisana u zk. ul. br. 331 k.o. G. u naravi obiteljska kuća i dvorište u površini od 184 čhv predstavlja bračnu stečevinu stranaka na jednaka dijelove, slijedom čega je tužiteljica-protutuženica R. O. suvlasnica iste u 1/8 dijela cijele nekretnine.

 

10. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da su stranke zaključile brak 1982., da je predmetna kuća bila vlasništvo roditelja tuženika-protutužitelja J. O., da je kuća imala poseban ulaz u dio u kojem je živo brat tuženika-protutužitelja J. O., I. O., da su roditelji tuženika-protutužitelja J. O. živjeli u prizemlju kuće, da su stranke doselile na kat kuće tuženikovih-protutužiteljevih roditelja, da je tuženik od roditelja (majka je umrla 1997., a otac 2001.) naslijedio ½ dijela čkbr. 665/2 upisana u zk. ul. br. 331 k.o. G., da su tijekom braka stranke dogradile kuću i to natkritu terasu u prizemlju, nove stepenice, na katu nadogradile dio sobe i sazidale malu sobicu, te podigle tavan za cijelu etažu, a vrijednost zajedničkih ulaganja iznosi 24,32% nekretnine, odnosno ¼ dijela. Dalje je utvrđeno da nije postojao pismeni sporazum između stranaka i roditelja tuženika, tj. majke kao vlasnice kuće o gradnji, no roditelji tuženika se nisu protivili građevinskim radovima, pa stoga sud zaključuje da je majka tuženika bila suglasna s radovima iako nije imala namjeru raspolagati svojom imovinom u smislu prijenosa vlasništva, ali se nije protivila građevinskim radovima.

 

11. Zaključak je prvostupanjskog suda da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice zajedničkim radom u obitelji i sredstvima izvršile nadogradnju pa je stoga tužiteljici dosudio suvlasništvo nekretnine u vrijednosti ½ dijela zajedničkih ulaganja u nekretninu, a što iznosi 1/8 dijela nekretnine.

 

12. Osnovano u žalbi tuženik-protutužitelj J. O. navodi da dogradnja i nadogradnja tuđe nekretnine nije osnova za stjecanje prava vlasništva, osim ako što drugo nije odredio vlasnik nekretnine. Stoga je za donošenje odluke u ovom predmetu bitno postojanje sporazuma između roditelja tuženika-protutužitelja i stranaka, bivših bračnih drugova.

 

13. Imajuću u vidu vrijeme zaključenja braka stranaka te vrijeme adaptacije i dogradnje nekretnine koja je bila u suvlasništvu roditelja tuženika-protutužitelja J. O. za stjecanje prava vlasništva mjerodavne su odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, dalje u tekstu: ZOVO). Odredbama navedenog zakona dogradnja i adaptacija nisu bili određeno regulirani, pa stjecanje vlasništva valja prosuđivati kroz analognu primjenu odredbi čl. 24. do 26. ZOVO.

 

14. Dakle, dogradnjom i adaptacijom u pravilu se ne može steći pravo suvlasništva, već eventualno obveznopravni zahtjev. Pri tome valja naglasiti da je u slučaju znatnijih ulaganja kada je prvobitna građevina u znatnijom mjeri izmijenjena, pa zapravo niti ne postoji u izvornom obliku ulaganjima je moguće steći pravo suvlasništva, ali samo u situaciji kada je to ugovoreno sa vlasnikom nekretnine.

 

15. Za stjecanje suvlasništva na predmetnoj nekretnini odlučna je činjenica postojanje sporazuma između stranaka i roditelja tuženika-protutuženika o tome da će im na ime nadograđenog dijela biti priznato pravo suvlasništva na kući i okućnici kao cjelini.

 

16. Činjenica da majka tuženika-protutužitelja nije imala namjeru raspolagati imovinom u smislu formalnog prijenosa prava vlasništva ne isključuje samo po sebi stjecanje vlasništva dogradnjom kako to pogrešno smatra tuženik-protutužitelj, jer je bitno da li je postojao sporazum o stjecanju prava suvlasništva dogradnjom. Naime, iz iskaza tužiteljice-protutuženice proizlazi da su im roditelji tuženika-protutuženika usmeno dozvolili (rekli) da idu graditi, da rade sebi, iz čega se može zaključiti da su istima dali odobrenje za gradnju, a iz dijela iskaza da rade sebi i njihova volja da se dogradnjom stekne suvlasništvo. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza M. O., kćerke stranaka, koja je jasno i nedvosmisleno iskazivala o tome da su baka i djeda govorili roditeljima da će to što si naprave biti njihovo.

 

17. Pravilno je stoga prvostupanjski sud zaključio da su stranke stekle dogradnjom i usmenim sporazumom s roditeljima tuženika-protutužitelja suvlasništvo predmetne nekretnine.

 

18. Tuženik-protutužitelj u žalbi ponavlja žalbene navode kojima osporava visinu ulaganja stranaka u dogradnju, odnosno ponavlja da je majka tuženika-protutužitelja financirala dogradnju, a koji navodi su od strane suda ocijenjeni neosnovanim, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer je ocjena izvedenih dokaza od strane suda o toj činjenici dana u skladu s čl. 8. ZPP, te tuženik-protutužitelj preocjenjivanjem provedenih dokaza na način kako to njemu odgovara ne može s uspjehom osporiti obrazloženi zaključak prvostupanjskog suda. Uostalom ocjena dokaza je na sudu, a ne strankama.

 

19. Kako je navedeno ulaganje izvršeno za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, a provedenim dokazima je utvrđeno da su ulaganja stranaka bila podjednaka, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o bračnoj stečevini stranaka odnosno njihovoj zajedničkoj imovini iz čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/78, 51/89 i 59/90) u kojoj tužiteljici pripada 1/8 dijela cijele nekretnine.

 

20. U odnosu na protutužbeni zahtjev:

 

21. Pravilno je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP odbio protutužbeni zahtjev, jer tuženik-protutužitelj na kojem leži teret dokaza nije dokazao da su predmetne pokretnine bračna stečevina stranaka, a koju činjenicu je tužiteljica-protutuženica osporila.

 

22. Odluka o troškovima postupka se žalbom posebno ne osporava, a sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

23. Na temelju izloženoga valjalo je žalbu tuženika-protutužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

 

24. Obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 18. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                                     Predsjednica vijeća

                                                                                                                                    Jadranka Travaš, v.r.