- 1 -              Rev 131/2021-2

Broj: Rev 131/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz B., OIB … , koju zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S. B., protiv tuženika bolnički centar Z., Z, , OIB … , radi isplate, i po protutužbi protutužitelja bolnički centar Z., Z., OIB … protiv protutuženika Ž. K. iz B., OIB … , koju zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S. B., radi isplate, odlučujući o revizij protutuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-498/2017-2 od 30. prosinca 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3572/11-100 od 28. srpnja 2017., na sjednici 18. travnja 2023.,

r i j e š i o   j e :

              Prihvaća se revizija protutuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-498/2017-2 od 30. prosinca 2019. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3572/11-100 od 28. srpnja 2017. u dijelu pod točkom III. izreke, i za navedeno predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 23.757,85 kuna sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznosa pobliže označene pod t. I. izreke, zatim je dio zahtjeva tužitelja odbijen (t. II. izreke), odbijen je protutužbeni zahtjev za isplatu 3.113,70 kuna (t. III. Izreke), te je odlučeno o troškovima postupka (t. IV. Izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je dijelom žalba tuženika i prvostupanjska presuda je potvrđena pod točkom III. Izreke, a pod točkom I. i IV. izreke prvostupanjska odluka je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.

3. Revizijski sud je rješenjem poslovnog broja Revd 1090/2020-2 od 10. lipnja 2020. tuženiku je dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u kojemu nije uspio u sporu, a u odnosu na pitanje:

„...isključuje li primjenu instituta stjecanja bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) okolnost isplate plaće radniku za one sate koje nemaju uporišta u stvarnom radu u situaciji kad se takva isplata isključivo vrši radi kompenzacije manjka sati u jednom mjesecu te viška sati rada u drugom mjesecu, te da li se takva okolnost može smatrati znanjem poslodavca iz čl. 1112. ZOO-a da vrši isplatu znajući da nije dužan platiti, a koja bi ga prekludirala u vraćanju stečenog bez osnove?“

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za rad noću, u dane vikenda i blagdanom, prekovremeno, u smjenama te dvokratno, za razdoblja srpanj 2008.- studeni 2016., te zahtjev tuženika kao protutužitelja na ime neosnovanog primitka tužitelja u tom razdoblju.

8. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tuženika jer da je dio zahtjeva u zastari (iznos od 991,60 kuna, kao potraživanje sa zaključno isplatom u svibnju 2009.), a preostali dio zahtjeva da se ne može s uspjehom zahtijevati kada se radi o greški u obračunu  plaće. Zahtjev tuženika nižestupanjski sudovi kvalificiraju kao stjecanje bez osnove na strani tužiteljice.

9. Međutim kada protutuženik tvrdi, kao što u pitanju za koje mu je dopuštena revizija navodi, da je on ukupan fond sati „nivelirao“ kroz razdoblje od nekoliko mjeseci na način da je u slučaju kada je tužitelj u pojedinom mjesecu radio manje sati od redovnog mjesečnog fonda sati obračunao plaću za taj mjesec kao da je radio puni mjesečni fond sati, dakle i za one sate koji nisu odrađeni, a u mjesecu gdje je radio dulje od fonda sati višak nivelirao sa tako ranije spomenutim isplatama onih sati koji nisu odrađeni, onda se u toj situaciji ne može izolirano gledati isplata u onom mjesecu za koji je sporna isplata izvršena za ono što u tom mjesecu stvarno nije odrađeno, i takvu isplatu kvalificirati kao stjecanje bez osnove te odlučivati o protutužbenom zahtjevu po pravilima o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. i 1112. ZOO.

10. Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravili osnovanost tvrdnji protutuženika da je on izvršio isplatu za rad u mjesecu gdje se radilo ispod mjesečnog fonda sati na način da je kompenzirao s onim mjesecima gdje se je radilo iznad mjesečnog fonda sati, te kada je odluka o zahtjevu tužitelja za isplatu razlike plaće za prekovremeni rad i sl., u gotovo identičnom razdoblju, vraćena na ponovno odlučivanje po drugostupanjskom sudu radi utvrđenja činjeničnog stanja, onda je o osnovanosti protutužbenog zahtjeva potrebno utvrditi činjenično stanje, kao  i iz razloga povezanosti zahtjeva stranaka.

11. Na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, jer nema uvjeta za preinaku pobijane presude, revizija je prihvaćana i presuda drugostupanjskog suda te prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, su ukinute i predmet je vraćen prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

Zagreb, 18. travnja 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.