Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: UsI-44/22-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. M. S. d.o.o. u stečaju, Z., OIB: …, kojeg zastupa stečajni upravitelj A. M., a kojeg zastupa opunomoćenik V. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi povrata poreza na dobit, nakon usmene i javne rasprave, 18. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-10/21-01/4, URBROJ: 513-04-21-3 od 8. prosinca 2021. i za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-10/21-01/4, URBROJ: 513-04-21-3 od 8. prosinca 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave P., KLASA: UP/I-416-02/21-02/1, URBROJ: 513-07-01-07/21-01 od 15. veljače 2021., kojim je utvrđena zastara prava na povrat više plaćenog poreza na dobit za 2013. u iznosu od 1.082.941,78 kn.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je 21. veljače 2020. od Porezne uprave zaprimio obavijest prema kojoj iznos uplaćenih predujmova koji se mogu priznati prilikom podnošenja PD-obrasca za 2019. iznosi 1.082.941,78 kn, te je tužitelj 18. srpnja 2020. Ispostavi P. podnio zahtjev za povrat preplaćenog poreza na dobit za 2013., a o čemu je zaprimio i potvrdu koju dostavlja u prilogu tužbe, a uz koju je bio priložen obrazac preknjiženja "vrsta zahtjeva 3", a što jasno označava zahtjev za povrat.
3. Smatra da iz navedenog proizlazi da je poduzeo radnje potrebne za ostvarivanje prava na povrat preplaćenih sredstva poreza na dobit za 2013. prije nego što bi u skladu s odredbama Općeg poreznog zakona nastupila zastara prava na povrat poreza, tj. skoro 6 mjeseci prije zastare, a što je dodatno vidljivo i iz činjenice da je obrazac preknjiženja uspješno obrađen na dan 15. rujna 2020.
4. Osim svojih potvrda, tužitelj je dostavio i potvrde knjigovodstvene kartice za poreznog obveznika V. p. d.o.o. u stečaju, kao primjer istovrsnog slučaja, na kojoj je vidljivo da je isti ostvario pravo na povrat preplaćenog poreza na dobit, dok je tužitelju to onemogućeno.
5. Razlog odbijanja tužiteljevog zahtjeva bila je i činjenica da je tužitelju utvrđen porezni dug, a zbog kojeg prvostupanjsko tijelo nije moglo utvrditi kolika je stvarna pretplata, a tužitelj smatra da je time došlo do nastupa prekida zastare, jer se radi o službenoj radnji poreznog tijela usmjerenoj na utvrđivanje i naplatu poreza, pa tim više smatra da njegovo potraživanje nije u zastari, a obzirom da je porezno tijelo propustilo primijeniti prekid zastare.
6. Predlaže sudu da nakon provedene rasprave poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.
7. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
8. Predlaže sudu da bez rasprave odbije tužbeni zahtjev.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
11. Na raspravi opunomoćenik tužiteljice zatražio je trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 995,42 eur / 7.500,00 kn.
13. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjskim rješenjem od 15. veljače 2021. tužitelju je utvrđena zastara prava na povrat preplaćenih sredstava poreza na dobit za 2013., a obzirom da je tužitelj zahtjev podnio 29. siječnja 2021., te je zastara prava na povrat pretplate počela teći 2015. i nastupila 1. siječnja 2021., a sukladno članku 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 32/20 i 42/20).
14. Tuženik u osporavanom rješenju obrazlaže da je tužitelj zahtjev za povrat poslao elektroničkim putem 18. srpnja 2020., ali je njegov zahtjev elektroničkim putem odbijen, uz obavijest da tužitelj ima porezni dug, a nije dostavio propisane obrasce iz kojih bi se moglo utvrditi stvarno stanje na knjigovodstvenoj kartici, tj. kolika je stvarna pretplata, te spisu prileži mail A. O. u kojem navodi da je bivši direktor trebao preko aplikacije poslati stanje za dva mjeseca, a što nije učinio. Stoga je kao uredan zahtjev uzeta prijava poreza na dobit za 2015., tj. zahtjev za preknjiženje i povrat podnesen 29. siječnja 2021.
15. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
Stavkom 5. navedenog članka Zakona propisano je da zastara prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat.
16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
17. Prema mišljenju suda, iz podataka spisa predmeta proizlazi da tuženik pravilno ističe da je zahtjev tužitelja za povrat poreza podnesen 18. srpnja 2020. odbijen, a da je novi uredan zahtjev od 29. siječnja 2021. podnesen nakon proteka šestogodišnjeg roka za nastup apsolutne zastare, a na koji protek nema utjecaja prekid zastare zbog službenih radnji tuženika na koje se poziva tužitelj, te je iz navedenih razloga u upravnom postupku pravilno utvrđena zastara prava na povrat više plaćenog poreza na dobit za 2013. u iznosu od 1.082.941,78 kn.
18. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
19. Slijedom navedenog, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.
20. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci presude.
U Zagrebu 18. travnja 2023.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.