Poslovni broj: 28 Gž R-20/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 28 Gž R-20/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Burcar predsjednice vijeća, Ines Smoljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ksenije Jakovčević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. G. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b. c. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 21. listopada 2022. posl. br. Pr-5034/2018-28, u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 21. listopada 2022. posl. br. Pr-5034/2018-28 u toč. I. i III. izreke.

 

              II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbe od 1.125,00 kn u roku od 15 dana.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se pobijana presuda u toč. II. izreke i odbacuje tužba u dijelu koji glasi:

 

"Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 04.07.2016. za radno mjesto "pomoćnik ravnatelja za pravne poslove" nije prestao sve do isteka mandata na koji je tužiteljica imenovana, odnosno do dana 04.07.2020."

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je:

- (toč. I. izreke) utvrđena nedopuštenom i nezakonitom odluka tuženika od 26.06.2018. i odluka od 26.07.2018. kojima nije prestao ugovor o radu od 04.07.2016.

- (toč. II. izreke) odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje da joj radni odnos kod tuženika temeljem ugovora o radu od 04.07.2016. za radno mjesto "pomoćnik ravnatelja za pravne poslove" nije prestao sve do isteka mandata na koji je imenovana, odnosno do 04.07.2020.

- (toč. III. izreke) određeno da svaka stranaka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Presudu pobijaju obje stranke iz svih zakonom predviđenih razloga u dijelu u kojem nisu uspjeli i to:

- tužiteljica toč. II. i III. izreke uz prijedlog da se prihvati žalba i udovolji tužbenom zahtjevu uz naknadu parničnog troška ili podredno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe,

- tuženik toč. I. i III. izreke uz prijedlog da sud odbije tužbeni zahtjev i tužiteljici naloži naknadu parničnog troška kao i trošak žalbe.

 

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio da se žalba tužiteljice kao neosnovana odbije i potvrdi toč. II. izreke.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

 

5. Bilo je i ostalo sporno je li zakonita odluka ravnatelja tuženika o razrješenju s radnog mjesta pomoćnice ravnatelja za pravne poslove od 26.06.2018. i kakav je njezin učinak na ravnopravni status tužiteljice, s obzirom na ponovljeni prigovor tuženika da se na prestanak radnog odnosa ne primjenjuju odredbe Zakona o radu, nego Statut tuženika, koji je ravnatelja ovlastio donijeti takvu odluku.

 

6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su stranke 4. srpnja 2016. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme (dalje Ugovor) za radno mjesto pomoćnika ravnatelja za pravne poslove (list 5 spisa) u mandatnom razdoblju utvrđenom odredbama Statuta tuženika počevši od 04.07.2016., a sukladno čl. 112. toč. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR),

- da je točkom III. Ugovora određeno da je tužiteljici mjesto rada u uredu ravnatelja, s time da se za vrijeme rada može uputiti na svako mjesto rada kod tuženika koje odgovara radnom mjestu iz ovog ugovora u skladu s čl. 7. Pravilnika o radu,

- da se prema Statutu tuženika radi o reizbornom radnom mjestu i da pomoćnika ravnatelja imenuje i razrješava ravnatelj (čl. 15.) iz razloga navedenih odredbom čl. 17. Statuta (list 4-7),

- da je Odlukom ravnatelja tuženika od 26. lipnja 2018. (list 6) tužiteljica smijenjena (pravilno razriješena) s navedenog radnog mjesta prije isteka mandata jer ravnatelj nije bio zadovoljan njenim postupcima kao članice povjerenstva, što nije navedeno u pobijanoj odluci koja nema obrazloženja,

- da joj je nakon toga ravnatelj ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto "rukovoditelja službe", koju nije prihvatila nego je nastavila raditi kod tuženika na pravnim poslovima, tijekom kojeg razdoblja je bila na bolovanju i godišnjem odmoru,

- da je tužiteljica protiv navedene Odluke podnijela zahtjev za zaštitu prava 12.07.2018., koji je tuženik odbio Odlukom od 26.07.2018.,

- radni odnos joj je prestao kada je 11. listopada 2018. navršila 65 godina života (i 15 godina radnog staža), o zakonitosti kojeg prestanka je po tužbi tužiteljice odlučio Općinski radni sud u Zagrebu presudom od 17. prosinca 2021. posl. br. Pr-5405/2018-57 (odbio zahtjev tužiteljice za nedopustivost prestanka odlukom tuženika od 25. rujna 2018. kao i utvrđenje da je radni odnos tužiteljice temeljem Ugovora o radu od 4. srpnja 2016. za radno mjesto "pomoćnika ravnatelja za pravne poslove" prestao s danom 4. srpnja 2020. te priznavanje prava po osnovi rada i radnog odnosa), koja je odbijanjem žalbe tužiteljice potvrđena presudom ŽS u Osijeku od 9. lipnja 2022. posl. br. Gž R-78/2022-2,

na temelju kojih utvrđenja je zaključio da pobijanom Odlukom o razrješenju nije prestao ugovor o radu (niti radni odnos) tužiteljice jer razrješenje nije zakonom predviđeni način prestanka ugovora o radu (čl. 112. ZR). Tome u prilog je naglasio da je tužiteljica nesporno nastavila raditi kod tuženika, a nakon bolovanja i godišnjeg odmora joj je prestao radni odnos, s obzirom da je poslodavac 25. rujna 2018. donio odluku o prestanku ugovora o radu (čl. 112. toč. 4. ZR) ispunjenjem uvjeta za mirovinu (posl. br. Pr-1113/19) i prihvatio tužbeni zahtjev u toč. I. izreke.

 

7. Sadržajem žalbe tuženik ponovljeno prigovara da tužiteljica ulazi u krug osoba iz odredbe čl. 4. st. 3. ZR, prema kojoj fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Prema odredbi čl. 4. st. 4. ZR na osobu iz stavka 3. toga članka ne primjenjuju se odredbe toga Zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.

 

7.1. Sud je utemeljeno otklonio navedeni prigovor uz obrazloženje da tužiteljica kao pomoćnica ravnatelja za pravne poslove nije član uprave društva iz odredbi čl. 239. do 242. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13 i 110/15, dalje ZTD), niti izvršni direktor iz odredbi čl. 272.l ZTD, a tuženik nije dokazao da bi prema posebnom propisu (Statutu tuženika) bila ovlaštena voditi poslove tuženika.

 

7.2. Okolnost što se radilo o radnom mjestu s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima nije od utjecaja s obzirom da tuženi KBC nije trgovačko društvo nego ustanova, na koju se primjenjuje Zakon o ustanovama ("Narodne novine", br. 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/22, dalje ZU), Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20, 119/22 i 156/22, dalje ZZZ) i interni akti (Statut i Pravilnik) kao i drugi propisi, time da je:

- odredbom čl. 38. i čl. 47. ZU propisano da ravnatelja i stručnog voditelja imenuje i razrješava upravno vijeće, ako posebnim zakonom u smislu čl. 35. st. 1. ovoga Zakona nije drugačije određeno, što se ne odnosi na tužiteljicu jer nije ravnateljica niti stručna voditeljica;

- odredbom čl. 85. st. 2. ZZZ je propisao da ravnatelj zdravstvene ustanove ima zamjenika, a može imati i pomoćnika za pravne poslove i dr., ali nije reguliran postupak razrješenja tih osoba;

- odredbom čl. 15. Statuta tuženika određeno kao reizborno i radno mjesto tužiteljice, koje imenuje i razrješava ravnatelj (st. 2.), time da (prema čl. 17. st. 2. Statuta, list 33) ravnatelj osobu na reizbornom radnom mjestu može razriješiti i prije isteka vremena na koje je imenovana u propisanim slučajevima (npr. ako svojim nesavjesnim i nepravilnim radom prouzroči tuženiku štetu, ako ne postupa po propisima ili općim aktima, zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti, a osobito ako je nanesena šteta zdravlju ili je ugrožen život bolesnika, ako se ne pridržava utvrđene financijske politike i financijskih planova tuženika, ako djeluje suprotno poslovnim i profesionalnim interesima tuženika). Niti Statutom tuženika nije propisan postupak razrješenja.

 

8. Sud je pravilno zaključio da je Odluka nezakonita i udovoljio tužbenom zahtjevu ali ne zato što „tek otkaz ugovora o radu može predstavljati odluku u smislu čl. 133. st. 1. ZR u vezi čega je omogućena sudska zaštita, odnosno tek nastupanje jednog od razloga iz čl. 112. ZR dovodi do promjene u pravnoj situaciji tj. statusu pojedinca“.

 

8.1. Ovo stoga što predmetom Odluke o razrješenju nije prestanak ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, nego je tužiteljica „smijenjena“ izborne dužnosti pomoćnice ravnatelja za pravne poslove koja je bila vezana za određeno (mandatno) razdoblje. Razrješenje je regulirano Statutom tuženika kojim je određeno da je njezino radno mjesto reizborno na koje ju (imenuje i) razrješava ravnatelj (čl. 15. Statuta) prije isteka mandata u slučajevima navedenim odredbom čl. 17. Statuta.

 

8.2. Po shvaćanju ovog suda odluka o razrješenju (smjenjivanju) treba imati razloge koji opravdavaju donošenje takve odluke, jer tužiteljica treba znati zašto je razriješena odnosno što joj se stavlja na teret da bi se mogla učinkovito braniti. U protivnom je riječ proizvoljnoj odluci. Okolnost da nije propisana obveza obrazlaganja odluke ne znači da je ravnatelj bio ovlašten odlučiti bez argumenata „prema svojoj slobodnoj volji“, što ne proizlazi iz njegovog ovlaštenja da odluči o razrješenju s obzirom da su čl. 17. Statua definirani razlozi za razrješenje, kojih nema u Odluci. Niti daljnje pozivanje tuženika na stajalište VSRH u presudi br. Revr-554/2002-2 o izostanku obrazloženja rješenja o razrješenju nije od utjecaja jer se prema činjeničnom supstratu tužbe radi o različitom pravnom pristupu u primjeni tada važećih propisa.

 

9. Dakle, donošenjem Odluke bez obrazloženja i razloga je tuženik povrijedio tužiteljičino pravo na učinkoviti pravni lijek zbog čega je njegova odluka nezakonita i nedopuštena, a ne iz razloga navedenih u pobijanom dijelu presude. Međutim, iako je sud odlučio pogrešnom primjenom materijalnog prava, kako je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu je odbijena žalba kao neosnovana i potvrđen navedeni dio toč. I. izreke temeljem odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), dok je u dijelu toč. I. izreke, kojom je na pravilno utvrđenje da navedenim Odlukama ugovor o radu od 4. srpnja 2016. nije prestao, pravilno primijenjeno materijalno pravo je potvrđena presuda primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP. Pobijana presuda nije donesena u suprotnosti sa utvrđenjima i izvedenim dokazima te se može ispitati, kako bez argumenata prigovara tužiteljica, jer ima jasne i neproturječne razloge te se može ispitati (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP), a nisu povrijeđene niti procesne odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Daljnji zahtjev za utvrđenje:

- (toč. II. izreke) - da radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem ugovora o radu od 4. srpnja 2016. za radno mjesto „pomoćnik ravnatelja za pravne poslove“ nije prestao sve do isteka mandata na koji je imenovana odnosno do dana 4. srpnja 2020. je istovjetan zahtjevu tužiteljice protiv tuženika,

- koji je pravomoćno odbijen toč. 2. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2021. posl. br. Pr-5405/2018-57 - da je navedeni ugovor o radu prestao s danom 04.07.2020.

Radi se o identičnom sporu koji se temelji na istim činjenicama i unatoč neznatnim razlikama se pobijanim zahtjevom sugerira da je ugovor o radu prestao istoga dana 4. srpnja 2020., o čemu je pravomoćno već odlučeno. Stoga je pazeći po službenoj dužnosti na primjenu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 9. u vezi sa čl. 365. st. 2. ZPP primjenom odredbe čl. 369. st. 2. ZPP ukinuta presuda i u navedenom dijelu i rješenjem odbačena tužba.

 

11. S obzirom na odbačaj dijela tužbe je neodlučan prigovor da se prvostupanjski sud nije bio ovlašten pozivati na pravomoćni ishod spora posl. br. Pr-1112/2019 koji se između istih stranaka vodio kod istog suda, jer da se u slučaju udovoljenja tužbenom zahtjevu predmet vraća u stanje kao da pobijane odluke nije bilo.

 

12. Odluka o troškovima postupka se pravilno temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP jer je protivno prigovoru tuženika uspjeh stranka u sporu bio (i ostao) podjednak i nakon odbacivanja dijela tužbe.

 

13. Tužiteljici je priznata naknada troška žalbe od 1.125,00 kn u roku od 15 dana.

 

 

U Zagrebu 18. travnja 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Dubravka Burcar, v.r.