1

Poslovni broj: 81 Gž-3511/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 81 Gž-3511/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. I., iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. N., odvjetniku  iz N. G., protiv tuženice R. P. (ranije I.), iz P.,  sada na adresi P., OIB: …,  zastupane po punomoćniku H. P., odvjetniku iz V., radi  utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P-272/2020-42 od 28. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 18. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P-272/2020-42 od 28. rujna 2021. u t. I i IV izreke.

 

II Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Nalaže se tuženici R. P., iz P., sada na  adresi P., OIB: …, da tužitelju G. I., iz P., OIB: …, isplati iznos od  12.904,32 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. ožujka 2020. do  isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište,  uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje  dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za  referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,  u roku od 15 dana. 

 

II Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do zatraženog  iznosa od 18.378,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od  dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do konačne isplate po stopi  zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne  kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana  nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče na iznos od  391,04 kn počev od 15. svibnja 2016. do isplate, na iznos od 391,04 kn počev  od 15. lipnja 2016. do isplate, na iznos od 391,04 kn počev od 15. srpnja 2016.  do isplate, na iznos od 391,04 kn počev od 15. kolovoza 2016. do isplate, na  iznos od 391,04 kn počev od 15. runa 2016. do isplate, na iznos od 391,04 km  počev od 15. listopada 2016. do isplate, na iznos od 391,04 kn počev od 15.  studenog 2016. do isplate, na iznos od 391,04 kn počev od 15. prosinca 2016.  do isplate, na iznos od 391,04 kn počev od 15. siječnja 2017. do isplate, na  iznos od 391,04 kn počev od 15. veljače 2017. do isplate, na iznos od 391,04  kn počev od 15. ožujka 2017. do isplate, na iznos od 391,04 kn počev od 15.  travnja 2017. do isplate, na iznos od 391,04 kn počev od 15. svibnja 2017. do  isplate, na iznos od 391,04 kn počev od 15. lipnja 2017. do isplate, kao i sa  dijelom zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate, tekućom na svaki  pojedini mjesečni iznos glavnice za vremensko razdoblje od 15. srpnja 2017.  godine do 15. ožujka 2020. godine, kao neosnovanim.  

 

III Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da su tužitelj G. I., iz P., OIB: … i tuženica R. P., iz P., OIB: …, suvlasnici svatko u 1/2  dijela zaduženja po Ugovoru o PBZ365 pozajmici broj … od dana  14. travnja 2016. zaključenog kod P. b. Z. d.d. "  

 

IV Tuženica R. P., iz P., sada na adresi  P., OIB: …, dužna je tužitelju G. I., iz P., OIB: …, nadoknaditi parnični  trošak u iznosu od 7.112,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi  zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne  kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana  nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje  prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od 28. rujna 2021. do isplate, u roku od 15 dana.  

 

2. Protiv dijela navedene presude u t. I. i IV izreke žali se tuženica iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženice je neosnovana.

 

5. Ispitujući pobijani dio presude u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao ni ostale na koje ukazuje žaliteljica, pa tako niti onu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju upire tuženica jer je izreka jasna i razumljiva, navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega je pobijani dio presude moguće ispitati. Materijalno pravo je također pravilno primijenjeno.

 

6. Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno te su svi izvedeni dokazi ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su stranke suvlasnici svaki u ½ dijela zaduženja po Ugovoru o PBZ365 pozajmici broj … od dana  14. travnja 2016. zaključenog kod P. b. Z. d.d., zahtjev za isplatu novčanog iznosa temeljem tog zaduženja te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.  

 

8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

- da je uvidom u Ugovor o pozajmici broj … od 14. travnja  2016. utvrđeno kako je tužitelj sa P. b. Z. zaključio  ugovor radi pozajmice novčanog iznosa od 37.500,00 kn, 

- da je uvidom u uplate po kreditu na dan 21. rujna 2020. utvrđeno kako su evidentirane uplate od  strane tužitelja u razdoblju od 14. svibnja 2016. do 15. rujna 2020.,  

- da je uvidom u potvrdu zavoda Područnog ureda u  P. od 18. rujna 2020. utvrđeno kako tuženik nema evidentiran radni odnos  u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 20. travnja 2018., 

- da je iz podatka o prelasku državne granice Republike Hrvatske utvrđeno kako  su tužitelj i tuženica 10. veljače 2016., 20. veljače 2016. i 15. travnja 2016.  zajednički prelazili državnu granicu Republike Hrvatske na graničnom prijelazu  S. G., 

- da je uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu  posl.br.: R1 Ob-37/18 utvrđeno kako je rješenjem Općinskog suda u  Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu posl.br.: R1 Ob-37/18-2 od 07. veljače  2018. razveden brak između tužitelja i tuženice,  

- da je uvidom u otplatnu tablicu od 14. lipnja 2016. utvrđeno kako je od  mjeseca srpnja 2017. do mjeseca ožujka 2020. mjesečni anuitet iznosio  782,08 kn, odnosno ukupno zaduženje je iznosilo 25.808,64 kn od čega ½  iznosi 12.904,32 kn, 

- da je uvidom u pregled uplata po kreditu na dan 21. rujna 2020. utvrđeno kako je  tužitelj u razdoblju od mjeseca srpnja 2017. do ožujka 2020. uplatio na ime  pozajmice novčani iznos od 25.829,20 kn. 

 

9. Temeljem prethodnog utvrđenja, sud prvog stupnja je pravilno presudio kao u izreci pobijanog dijela presude.

 

10. U odnosu na primjenu materijalnog prava, valja kazati da se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja braka primjenjuju odredbe Zakona koji je bio na snazi za vrijeme stjecanja te imovine.

 

11. U konkretnom slučaju stranke su sklopile brak dana 30. listopada 2010., razvele su se 7. veljače 2018., a u vrijeme zaduženja po Ugovoru o pozajmici od 14. travnja 2016. faktična bračna zajednica stranaka je postojala.

 

12. Tužitelj naime tvrdi da predmetno zaduženje predstavlja bračnu imovinu stranaka, slijedom čega da su stranke suvlasnici iste svaki u ½ dijela.

 

13. Dakle, pravni režim imovine bračnih drugova prosuđuje se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine (Rev-2042/12-2 od 25. siječnja 2017. i Rev-3210/2019-2 od 18. rujna 2019.).

14. S obzirom na vrijeme sklapanja naprijed navedenog ugovora, u konkretnom slučaju su mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona iz 2015. ("Narodne novine", br.103/15 i 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ).

15. Odredbom čl. 36. st. 1. ObZ je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

16. Imovina je skup svih imovinskih prava jedne osobe te u sastav imovine određene osobe ulaze sva prava vlasništva koja ona ima na stvarima (pokretninama i nekretninama), sva njezina stvarna i obvezna prava (tražbine) kao i sva ostala prava te osobe kojima se vrijednost može izraziti u novcu.4. Povezujući zakonsku definiciju bračne stečevine s teorijskom definicijom imovine, proizlazi da u bračnu stečevinu, uz stvarna prava poput vlasništva i drugih stvarnih prava, ulaze i prava na tražbine koja izviru iz obveznopravnih odnosa u koje je stupio ili se našao jedan od bračnih drugova.

17. S obzirom da iz predmetnog Ugovora o pozajmici proizlaze samo obveze na otplatu pozajmice, odnosno cijene, a stranke ne stječu nikakva prava na tražbinu, to se ne radi o imovini, već o dugu bračne stečevine.

18. Stoga je, u smislu odredbe čl. 36. st. 1. ObZ, pravilno odbijen zahtjev na utvrđenje, koja odluka nema utjecaja na pobijane t. I i III izreke, i suprotno tvrdnji tuženice nije počinjena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

19. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatu, valja reći da se radi o obvezama koje je preuzeo tužitelj, ali da je pozajmica upotrijebljena radi namirenja postojećih dugova stranaka kao bračnih partnera, koji dugovi su nastali za vrijeme trajanja bračne zajednice.

 

20. Odredbom čl. 44. st. 1. ObZ je propisano da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom.

 

21. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelju nakon otplate  dospjelih anuiteta pozajmice, koja sredstva su potrošena za potrebe  zajedničkog života (uzimajući u obzir odlazak u inozemstvo, potrebe djeteta te  trošak života u odnosu na visinu iznosa pozajmice i trajanje faktične bračne  zajednice), pripada pravo na povrat od tuženice ½ otplaćene pozajmice i to  dijela koji je otplaćen nakon što je faktična bračna zajednica prestala, a to je  srpanj 2017. godine, a ne od početka otplate kredita.

 

22. Naime,  otplaćivanjem pozajmice od strane samo tužitelja nakon prestanka bračne  zajednice došlo je do povećanja imovine drugog bračnog druga koji ne sudjeluje  u otplati te do umanjenja imovine onoga koji sam otplaćuje pozajmicu. Sredstva  kojima je otplaćivana pozajmica za vrijeme bračne zajednice su zajednička sredstva  bračnih drugova i oni odlučuju u koju svrhu će ta sredstva potrošiti i na koji  način raspolagati, tako da tužitelj neosnovano potražuje ½ otplaćenog kredita  za vrijeme trajanja bračne zajednice, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja. 

 

23. Vezano za žalbene navode tuženice da sud prvog stupnja nije ocijenio dokaze, posebno iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja savjesno i brižljivo, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, valja kazati kako su ti navodi tuženice neosnovani.

 

24. Naime, sud prvog stupnja je ocijenio svaki dokaz zasebno, a isto tako u njihovoj ukupnosti, povezujući ih u jednu cjelinu, neovisno o srodstvu pojedinih svjedoka s jednom ili drugom strankom, pa je tako pravilno utvrdio da je faktična bračna zajednica stranaka prestala u srpnju 2017., a ne, kako to tvrdi tuženica 2013.

 

25. Iz provedenih dokaza proizlazi utvrđenim da je tuženik pozajmicu zatražio za zajedničke potrebe stranaka, namirenje dugova koje su imali te odlazak u inozemstvo radi pronalaska posla, dakle, u vrijeme postojanja faktične bračne zajednice, koje utvrđenje prihvaća kao pravilno i ovaj drugostupanjski sud.

 

26. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio visinu iznosa koji je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju, a odnosi se na polovicu onoga što je tužitelj otplatio nakon prestanka bračne zajednice jer je, kao što je već obrazloženo ovom odlukom, utvrđeno da je pozajmica iskorištena u zajedničku svrhu dok su stranke bile u braku.  

 

27. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita jer je tužitelj uspio s osnovom i djelomično s visinom tužbenog zahtjeva, neovisno o tome što sud prvog stupnja kao osnov nije prihvatio bračnu stečevinu. Naime, sud nije vezan pravnom osnovom navedenom u tužbi, već je vezan činjenicama.

 

28. Stoga tuženica neosnovano tvrdi da tužitelj nije uspio s osnovom svog zahtjeva.

 

29. Iz prethodno opisanih razloga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 18. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                      Predsjednica vijeća

                                                                                                         Gordana Bošković Majerović, v.r.