Poslovni broj 79 Gž-621/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž-621/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. E. iz Nj., N. a. D., (OIB: …), zastupane po punomoćnici V. S., odvjetnici iz M. L., protiv tuženika V. T. (OIB: …) iz M. L., zastupanog po punomoćniku L. J. iz R., radi predaje – povrata, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-5274/15-30 od 3. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužiteljice M. J. E., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-5274/15-30 od 3. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i III. izreke.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvog stupnja suđeno je:

 

              I. Tužbeni zahtjev tužiteljice M. J. koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku da plati tuženici-protutužiteljici iznos od 137.000,00 kn/18183,02 eur (stotridesetsedamtisućakuna/osmanaesttisućastoosamdesettrieuraidvacenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30. travnja 2011. pa do isplate koja se određuje prema odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 (petnaest) dana", odbija se.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tuženice – protutužiteljice na utvrđenje prava zadržanja posjeda nekretnine označene kao č. zem. 1031/1 upisane u zk. ul. 909 k.o. P. K.

 

              III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku V. T. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 68.792,12 kn/9.130,28 eur (šezdesetosmatisućasedamstodevedesetdvijekune i dvanaestlipa/devettisućastotrideseteura i dvadesetosamcenta), u roku od 15 (petnaest) dana.

 

              IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 8.319,70 kn/1.104,70 eur (osamtisućatristodevetnaestkuna i sedamdesetlipa/tisućustočetrieura i sedamdesetcenta).

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. II. i III. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade nužnih i korisnih troškova u nekretninu u iznosu od 137.000,00 kn/18183,02 eur sa pripadajućom kamatom, te zahtjev na utvrđenje prava zadržanja predmetne nekretnine.

 

5. Odluka suda prvog stupnja, u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i III. izreke pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda ima dovoljne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, pa se presuda može ispitati. Stoga nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi.

 

8. Tužiteljica u žalbi ukazuje na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 6/99 i 8/99 i dalje: Konvencija), koja je u primjeni temeljem odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije ("Narodne novine" -Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02). Polazeći od navedene odredbe Konvencije, a prema odredbama ZPP-a valja reći da je tužiteljica imala omogućen pristup sudu tako što se raspravljalo o njezinom zahtjevu u sudskom kontradiktornom postupku u kojem je aktivno sudjelovala predlažući dokaze, koje je sud prvog stupnja izveo i ocijenio, te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove, pa prema shvaćanju ovog suda tužiteljica neosnovano upire na povredu odredbe čl. 6. Konvencije te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske. Pri tome pravo na pristup sudu i na pravično suđenje ne isključuje mogućnost da stranka bude odbijena s tužbenim, odnosno protutužbenim zahtjevom, ukoliko je neosnovan.

 

9. Sud prvog stupnja analizirao je i ocijenio provedene dokaze na način propisan odredbom čl. 8. ZPP, te je na osnovi pravilne ocjene provedenih dokaza i rezultata raspravljanja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke je naveo iscrpne, jasne i prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Na tako utvrđeno činjenično stanje odbijanjem zahtjeva tužiteljice pravilno je primijenio materijalno pravo.

 

10. Iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazi slijedeće:

              -da je uvidom u spis poslovni broj P-3783/2015 utvrđeno da je između prednice tuženika, sada pok. A. N. kao zakupodavca i prednika tužiteljice sada pok. H. K. 4. rujna 1969. bio zaključen ugovor o zakupu nekretnine č. zem. 1031 upisane u zk. ul. 909 k.o. P. K. kojim je A. N. H. K. dala na korištenje navedenu nekretninu na rok od 50 godina

-da je H. K. A. N. isplatio ugovorenu zakupninu od 16.866,00 dinara, da mu je ona dozvolila da stupi u posjed predmetne nekretnine, na istoj izgradi kuću za odmor o njegovom trošku, a što je H. K. i učinio 70-ih godina prošlog vijeka

              -da iz povijesnog zk. ul. 909 k.o. P. K. proizlazi da je tuženik u vrijeme podnošenja tužbe (protutužbe) bio uknjižen kao suvlasnik predmetne nekretnine u ½ suvlasničkog dijela, te da je suvlasništvo stekao iza pravne prednice T. M. rođ. N., pri čemu nije odlučno što je tijekom suvlasnički dio prijeporne nekretnine otuđio T. L.

-da je cijeneći stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi Rev-3796/2018-2 od 28. travnja 2020., kojom odlukom je odbijena revizija tužiteljice izjavljena protiv presude poslovni broj P-3783/2015 od 19. travnja 2017., tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži naknadu ulaganja s osnova nužnih i korisnih troškova, potrebno raspraviti kroz primjenu odredbe čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14-dalje: ZV-a)

              -da se u navedenom postupku poslovni broje P-3783/2015 raspravljalo, između ostalog i o istovjetnim tužbenim zahtjevima, zahtjevima tužiteljice za isplatu ulaganja s osnova nužnih i korisnih troškova u istu nekretninu i o zahtjevu tužiteljice da joj pripada pravo zadržaja iste nekretnine, a u odnosu na drugog suvlasnika predmetne nekretnine M. N.

-da je u navedenom postupku utvrđeno, a to među strankama nije ni bilo sporno da tužiteljica od 30. travnja 2011. više nije u posjedu predmetne nekretnine

              -da joj je posjed oduzeo tuženik dok rješenjem Županijskog suda u Rijeci Gž-701/2015 od 12. siječnja 2016., prijedlog tužiteljice kojim je tražila uspostavu posjeda kakav je postojao prije navedenog oduzimanja odbačen

-da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe više nije bila u posjedu prijeporne nekretnine, pa ju ne može niti zadržati, slijedom čega je njezin tužbeni zahtjev kojim traži da joj sud utvrdi pravo zadržanja prijeporne nekretnine nije osnovan.

 

11. Nadalje, sud prvog stupnja nalazi osnovanim prigovor tuženika da je zahtjev tužiteljice kojim traži da joj tuženik plati izvršna ulaganja u nekretninu jer da se radi o nužnim i korisnim troškovima, zastario. To iz razloga jer tužiteljica od 30. travnja 2011. nije posjednik predmetne nekretnine, a tužbeni zahtjev kojim traži naknadu tih ulaganja u odnosu na tuženika postavila je 20. travnja 2015., dakle nakon proteka roka propisanog čl. 164. st. 7. ZV-a.

 

12. Osim toga, tužiteljica je još 2005. u postupku poslovni broj P-152/00 bila postavila zahtjev za isplatu istih ulaganja protiv tadašnjih suvlasnika iste nekretnine (M. N. i M. T. rođ. N.) ali je u odnosu na M. T., koja je nedvojbeno pravna prednica u ovom postupku tuženog V. T., povukla tužbu. U navedenom postupku zahtjev tužiteljice radi utvrđenje prava vlasništva pravomoćno je odbijen.

 

13. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja utvrđuje da tužiteljici ne pripada pravo na posjed prijeporne nekretnine jer je odbijena sa zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva, tužiteljica nije dokazala da bi joj pravo posjeda prijeporne nekretnine pripadalo po nekom drugom osnovu, tužiteljica niti nije u posjedu prijeporne nekretnine od 30. travnja 2011., a nije uspostavila posjed na predmetnoj nekretnini radi čega je za njezin zahtjev kojim potražuje naknadu nužnih i korisnih troškova nastupila zastara.

 

14. Polazeći od iznesenih utvrđenja pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se tužiteljica od 30. studenog 2011. ne nalazi u posjedu predmetne nekretnine, radi čega je njezin zahtjev za isplatu nužnih i korisnih troškova osnovano odbijen.

 

15. Odredbom čl. 21. st. 5. ZV-a propisano je da posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu.

 

16. Iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazi da je rješenjem Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-158/11 od 10 kolovoza 2011., koje rješenje je postalo pravomoćno dana 28. siječnja 2014., a ovršno dana 5. ožujka 2014. utvrđeno da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine ne način da je 30. travnja 2011. za što je tužiteljica saznala 20. svibnja 2011. odstranio brave koje je postavila tužiteljica i postavio nove kao i da je na ulaznim vratima u dvorište kuće postavio lanac s lokotom pa mu je nalaženo vraćanje u prvobitno stanje na način da odstrani brave, lokot i lanac koji je postavio i napusti posjed nekretnine uz zabranu svakog takvog i sličnog smetanja ubuduće. Povodom prijedloga za ovrhu Općinski sud u Malom Lošinju donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-59/14 od 26. svibnja 2014., a koje rješenje je preinačeno Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-701/15 od 12. siječnja 2016. i prijedlog za ovrhu odbačen (jer nije sadržavao sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti i ovrha provesti, čl. 39. OZ).

 

17. Prema odredbi čl. 164. st. 2. ZV-a pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. Prema odredbi čl. 164. st. 7. ZVDSP pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

 

18. U situaciji kada je tužiteljica prestala biti posjednikom predmetne nekretnine dana 30. travnja 2011., pri čemu tužiteljica nije vratila oduzeti posjed ima se smatrati da je toga dana došlo do predaje stvari, pa se u skladu s odredbom čl. 164. st. 7. ZV-a od toga dana ima računati zastarni rok od 3 godine. Kako je tužba (protutužba) radi naknade nužnih i korisnih troškova protiv tuženika podnesena dana 20. travnja 2015., dakle po proteku roka od tri godine, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je nastupila zastara.

 

19. Pogrešan je stav tužiteljice da je rok iz čl. 164. st. 7. ZV-a trebalo računati od donošenja rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-701/2015 od 12. lipnja 2016. odnosno od pravomoćnosti rješenja o smetanju posjeda poslovni broj P-158/11 od 10. kolovoza 2012., koje rješenje je postalo pravomoćno 2014., kao i da tužiteljica nije mogla ranije podnijetu tužbu.

 

20. Naime, potrebno je napraviti razliku između trenutka dospijeća tražbine od trenutka kada počinje zastara, pa stoga kada vlasnik traži predaju u posjed tada se već u tom trenutku povodom takve vlasničke tužbe može istaknuti zahtjev za naknadu učinjenih troškova (što je tužiteljica i učinila u ranijem postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-3783/15) dok zastarni rok od tri godine od dana predaje stvari iz čl. 164. st. 7. ZVDSP se odnosi na situacije kada je stvar veće predana.

 

21. U konkretnom slučaju, radnje koje je tužiteljica poduzela radi povrata oduzetog pojeda imali bi za posljedicu prekid zastare u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08-dalje: ZOO-a) i čl. 242. st. 2. ZOO-a samo u slučaju ako su poduzete postupovne radnje okončane u korist vjerovnika.

 

22. Primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi na utvrđeno činjenično stanje, a imajući u vidu da u konačnici tužiteljica nije vratila posjed oduzete nekretnine, a da je do nemogućnosti vraćanja oduzetog posjeda došlo upravo krivnjom tužiteljice (prijedlog za ovrhu ovdje tužiteljice odbačen je rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-701/2015 od 12. lipnja 2016.), to nije došlo do prekida zastare

 

23. Ostali žalbeni navodi koji se tiču pravne prirode Ugovora o zakupu, kao i valjanosti istog, poštenju tužiteljice, kao i vođenju postupka radi utvrđenja prava vlasništva i naknadne legalizacija objekta, te podnošenja revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-701/2015 od 12. lipnja 2016., nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

24. Iz razloga što je navedeni materijalnopravni prigovor zastare bio osnovan nije bilo potrebe da sud prvog stupnja ocjenjuje druge izvedene dokaze te je pravilno zaključio da ta ocjena ne bi dovela do drugačije odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pa je suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan (toč. I. izreke)

 

25. Jednako tako pravilno je odbijen i dio zahtjeva tužiteljica za utvrđenje prava zadržanja jer se tužiteljica u vrijeme podnošenje tužbe (protutužbe), a i ranije nesporno nije nalazila u posjedu predmetne nekretnine (čl. 72. st. 1. ZV-a)

 

26. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovu tako i po visini dosuđenih troškova (čl.154.st.1. i čl.155.st.1. ZPP-a), a tužiteljica u žalbi određeno ne navodi u čemu bi se nezakonitost odluke o troškovima postupka sastojala.

 

27. Stoga je, budući nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

 

28. Odluka o trošku koji je nastao sastavom žalbe pod točkom II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom.

 

 

U Zagrebu 18. travnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.