1

Poslovni broj 72 Gž-1535/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 72 Gž-1535/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenije Jakovčević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č. iz V. G., OIB: …, koju zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika R.b. A. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici J. G., I. G., M. V. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & G. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5027/2021-12 od 29. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 18. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5027/2021-12 od 29. prosinca 2022.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

 

I/ Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj …,sklopljenog između tužiteljice i tuženika od dana 13. rujna 2005., sadržana u čl.3 Ugovora o kreditu, koja nosi naziv "NAKNADA", a koja glasi:

"1,00 % (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

 

II/ Nalaže se tuženiku R.b. A. d.d., Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici M. Č. iz V. G., OIB: …, iznos od 4.574,35 kuna / 607,12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1.kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.593,75 kuna / 1.406,03 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku uključujući i trošak žalbenog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba tuženika je neosnovana.

 

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke  te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita, zaključen Ugovor o kreditu broj … od 13. rujna 2005. za kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 95.700,00 CHF po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, a koji je kredit odobren kao stambeni kredit za kupnju bez počeka, uz ugovoreni rok otplate kredita od 300 mjeseci;

- da je tuženik trgovac u smislu odredbe čl. 3. toč. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP);

- da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. ZZP;

- da je člankom 3. Ugovora o kreditu ugovorena jednokratna naknada od 1% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita;

- da se u Ponudi stambenih kredita uz valutnu klauzulu u EUR, CHF i USD za klijente koji primaju plaću/mirovinu putem RBA tekućeg/deviznog računa (u primjeni od 01. kolovoza 2005.), pod točkom III Uvjeti kreditiranja, između ostalog, navodi "trošak obrade kredita: 1% od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom korištenja kredita";

- da je tužiteljici prilikom isplate/ korištenja kredita dana 27. rujna 2005. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 4.574,36 kuna (1% od iznosa kredita), koja joj je od strane tuženika naplaćena/ustegnuta od iznosa odobrenog kredita, a kako to proizlazi iz sadržaja Potvrde tuženika od 17. prosinca 2021.;

- da iz iskaza tužiteljice kojeg sud prihvaća kao uvjerljivog u bitnome proizlazi da je tužiteljica podigla stambeni kredit kod tuženika budući je u to vrijeme bila zaposlena u društvu B. d.o.o., za čije zaposlenike je tuženik u predmetnom razdoblju nudio nešto povoljnije uvjete kreditiranja;

- da prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije imala mogućnost s tuženikom pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama, pa tako niti o spornoj ugovornoj odredbi;

- da je nakon što joj je u poslovnici tuženika u V. G. od strane osobne bankarice dan na čitanje tekst predmetnog Ugovora, nakon što je isti pročitala primijetila je da je u Ugovoru unesena odredba plaćanju jednokratne naknade od 1% od iznosa kredita te budući da nije imala na raspolaganju dovoljno financijskih sredstava, pitala je zaposlenicu tuženika o čemu se radi jer se brinula hoće li istu naknadu moći platiti, a rečeno joj je da se ne brine jer da će se navedena naknada naplatiti od iznosa kredita prilikom isplate kredita;

- da joj pri tome zaposlenica tuženika nije objasnila za koje troškove se ista naknada naplaćuje, već joj je samo rekla da je naplata naknade pravilo banke, a nije mogla odustati od sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, budući je prodavatelju stana za kupnju kojeg joj je odobren kredit tada već bila isplatila kaparu po predugovoru te je platila i procjenu vrijednosti stana.

 

7. Prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja prihvaćajući iskaz tužiteljice, te stipulacije sporne odredbe (čl. 3. Ugovora) koja je standardna, pravilno zaključio da se o sadržaju sporne odredbe nije pojedinačno pregovaralo sa ovdje tužiteljicom niti je tužiteljica obaviještena na koje pružene usluge banke i za koje nastale troškove se naknada odnosi a pri tome tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao suprotno da se s tužiteljicom o spornoj odredbi pregovaralo, niti je u tom pravcu predlagao dokaze, pa se stoga u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i koja stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ovdje tužiteljice koja ima svojstvo potrošača.

 

8. Naime prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj a što proizlazi u ovom konkretnom predmetu iz zaključenog ugovora o kreditu pa je stoga takova odredba ništetna ugovorna odredba a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

9. Također pravilno sud zaključuje da je predmetna odredba jasna i razumljiva međutim ista je iz svih naprijed navedenih razloga nepoštena, a ista se ne može podvesti u smislu odredbe čl. 84. ZZP/03 pod kategoriju predmeta ugovora i cijene u pogledu kojih nije dopušteno ocjenjivanje poštenosti tih ugovornih odredbi ako su iste jasne i razumljive.

 

10. Ovdje valja naglasiti da je  Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

 

11. Pri tome, valja još dodati da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača.

 

12. Pri tome sama činjenica da je trošak obrade kredita, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

 

13. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

 

14. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog potraživanja.

 

15. Također pogrešno je tumačenje tuženika u dijelu u kojem ističe da tužiteljeva tražbina nije niti dospjela a s obzirom da je ništetnost  ugovorne odredbe utvrđena u ovom postupku jer predmet spora jest utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe te posljedično isplata s osnova takove ništetne odredbe.

 

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud utvrdio da je u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a, tuženik nepošten stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe kojom je povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je spornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 1,00% od iznosa kredita, nametnuo tužiteljici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja pa je stoga tužiteljica ovlaštena tražiti zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.

 

17. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici zatraženi iznos od 4.574,36 kn/ 607,12 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 28. rujna 2005. a među strankama nije sporno da je tužiteljica na ime plaćanja  naknade za obradu kredita taj iznos platila dana 27. rujna 2005.

 

18. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju kako materijalnog prava tako i važeće sudske prakse i relevantnih pravnih izvora u ovom konkretnom predmetu.

 

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno i zakonito na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22 – dalje: Tarifa).

 

20. Žalbeni prigovor da je sud pogrešno sve poduzete radnje dosudio prema vrijednosti boda od 15,00 kn iako je vrijednost boda stupila na snagu tek 5. studenog 2022. je neosnovan.

 

21. Tužiteljica je na raspravi 16. prosinca 2022. predala troškovnik kojim potražuje trošak parničnog postupka. Izmjenama i dopunama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 37/22) koja je stupila na snagu 5. studenog 2022., izmijenjena je Tbr. 50. na način da vrijednost boda iznosi 1,99 eura/15,00 kuna. Sukladno Tbr. 48. Tarife propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

 

22. S  obzirom da  je u trenutku donošenja pobijane odluke na snazi bila izmijenjena odredba Tarife o vrijednosti boda, a da je tužiteljica  sukladno njoj zatražila troškove za sve radnje u postupku, to  je prvostupanjski sud  donio pravilnu odluku o trošku postupka kada je vrijednost boda po izmijenjenoj Tarifi sukladno Tbr.48  računao za sve radnje poduzete u ovom parničnom postupku.

 

23. Također neosnovani su prigovori tuženika na priznati trošak sastava podneska od 6. listopada 2021. jer je isti trošak bio opravdan za vođenje ove parnice i to po Tbr. 8. t. 1. Tarife kao i podneska od 7. rujna 2022. po Tbr. 8. t. 3. Tarife.

 

24. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika na priznati trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 500,00 kn/66,36 EUR jer je taj trošak bio opravdan i iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica taj trošak podmirila na zahtjev suda (list 86 spisa).

 

25. Prvostupanjski sud je za svaku radnju zastupanja tužiteljice obrazložio opravdanost radnje te pravilno primijenio Tarifu.

 

26. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

27. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku ovaj sud je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbio njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

U Zagrebu 18. travnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

                                                                                                            mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.