Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj 34 Gž-4565/2022-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 34 Gž-4565/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari prvotužitelja B. N. /OIB:…/ iz A., N. S. W., drugotužitelja M. N. /OIB:…/ iz Z., koje zastupa A. I., odvjetnica u Odvjetničkom društvu T. i P. j. t. d. iz Z., protiv tuženice A. P. /OIB:…/ iz Z., koju zastupa D. P., odvjetnik iz Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi prvotužitelja B. N. i drugotužitelja M. N. protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-491/2016-77 od 7. studenog 2022., u sjednici održanoj 18. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba prvotužitelja B. N. i drugotužitelja M. N. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-491/2016-77 od 7. studenog 2022.
II. Odbija se zahtjev prvotužitelja B. N. i drugotužitelja M. N. za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za:
- raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 16. studenog 2015. između I. G. rođene N. kao primateljice uzdržavanja i A. P. kao davateljice uzdržavanja, ovjerenog istog nadnevka po javnom bilježniku N. M. iz V. G. pod poslovnim brojem OV-6943/2015 (stavak I. točka 1. izreke), uspostavljanje u zemljišnim knjigama prijašnjeg stanje u zk. ul. 1064 k.o. V. M., na k. č. 1125/8, opisanoj kao obiteljska stambena kuća broj 6 i dvorište u M., površine 140 čhv ili 505 m2, kakvo je bilo prije nego što je tuženica na osnovi Ugovora o doživotnom uzdržavanju ishodila upis tih nekretnina na svoje ime i suvlasništvo u 35/40 dijela, odnosno da se navedene nekretnine u 35/40 dijela suvlasništva ponovo upišu na ime i vlasništvo I. G. iz V. M., /OIB:…/ na osnovi presude (stavak I. točka 2. izreke),
- i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama (stavak I. točka 3. izreke);
Odbijeni su alternativni tužbeni zahtjevi za:
- utvrđenje ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 16. studenog 2015. između I. G. rođene N. kao primateljice uzdržavanja i A. P. kao davateljice uzdržavanja, ovjerenog istog nadnevka po javnom bilježniku N. M. iz V. G. pod poslovnim brojem OV-6943/2015 i uspostavu u zemljišnim knjigama prijašnjeg stanja u zk. ul. 1064 k.o. V. M. na k. č. 1125/8 opisano kao obiteljska stambena kuća broj 6 i dvorište u M., površine 140 čhv ili 505 m2, kakvo je bilo prije nego što je tuženica na osnovi Ugovora o doživotnom uzdržavanju ishodila upis tih nekretnina na svoje ime i suvlasništvo u 35/40 dijela, odnosno da se navedene nekretnine u 35/40 dijela suvlasništva ponovo upišu na ime i vlasništvo I. G. iz V. M., /OIB:…/ na osnovi presude i naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama (stavak II. b/, točka 1., 2. i 3. izreke),
- i naloženo tužiteljima naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 3.019,44 eura / 22.750,00 kn (stavak III. izreke).
2. Protiv presude žale se prvotužitelj B. N. i drugotužitelj M. N. iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).
2.1. Tužitelji predlažu preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijevaju trošak žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora jest zahtjev za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 16. studenog 2015. između I. G. rođene N. kao primateljice uzdržavanja i A. P. kao davateljice uzdržavanja, ovjerenog istog nadnevka po javnom bilježniku N. M. iz V. G. pod poslovnim brojem OV-6943/2015, uz uspostavljanje zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini, te eventualno kumulirani zahtjevi na poništenje i utvrđenje ništetnim istog Ugovora sa uspostavom zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini kakvo je bilo prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, te zahtjev za naknadu parničnih troškova.
6. Mjerodavnim pravilima za razrješenje predmetnog spora sadržanim u Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., u daljnjem tekstu: ZOO-a), među ostalim je propisano:
- da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelj uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrt, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s tim da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja (članak 579. stavak 1. ZOO-a) i da su ako nije što drugo ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmetom tog ugovora (članak 579. stavak 2. ZOO-a);
- da ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta (članak 580. stavak 1. ZOO-a) i da će prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice (članak 580. stavak 2. ZOO-a).
7. Budući da iz rezultata raspravljanja proizlazi, a što nije sporno među strankama, da je 16. studenog 2015. sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju između I. G. rođene N. (sestre tužitelja) kao primateljice uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja (nećakinje primateljice uzdržavanja), da je sastavljen u pisanom obliku i solemniziran po javnom bilježniku, N. M. u V. G. pod brojem OV-6943/2015, da je prilikom ovjere javni bilježnik ugovarateljima pročitao ugovor i upozorio ih na njegove posljedice, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je između tuženice kao davateljice uzdržavanja i pravne prednice tužitelja kao primateljice uzdržavanja sklopljen obveznopravni ugovor s jasno određenim nasljednopravnim učincima, u zakonom propisanom obliku.
8. Odredbom članka 583. ZOO-a je propisano da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjenje (stavak 1.) i da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze (stavak 3.).
9. Iz rezultata raspravljanja proizlazi da primateljica uzdržavanja i davateljica uzdržavanja nisu sporazumno raskinuli Ugovor o doživotnom uzdržavanja nakon što je počelo njegovo ispunjenje i da je primateljica uzdržavanja u cijelosti ispunjavala obveze preuzete tim ugovorom (primateljici uzdržavanja u stanu u kojem je stanovala osiguravala svakodnevnu prehranu, prilagođenu zdravstvenom stanju primateljice uzdržavanja, redovito pospremala prostorije i prala rublje, obavljala kupovinu po zahtjevu primateljice uzdržavanja, s primateljicom uzdržavanja održavala osobne kontakte, primateljicu uzdržavanja izvodila u šetnju, u bolesti joj osigurala njegu, podmirivala troškove lijekova, osigurala medicinsku pomoć i lijekove i nakon smrti /preminula … 2016./ o svom trošku pokopala primateljicu uzdržavanja prema mjesnim običajima).
10. Prema tome prvostupanjski je sud pravilno zaključio da ne postoji niti jedna okolnost koja bi upućivala na to da bi tuženica kao davateljica uzdržavanja svjesno izbjegavala obavljanje preuzetih obveza Ugovorom o doživotnom uzdržavanju u namjeri da ih se liši, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe članka 583. stavka 3. ZOO-a.
11. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kad je odbio eventualno kumulirane tužbene zahtjev na poništenje i utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a nastavno i predložene posljedice.
12. Naime, razlika između pobojnog (članak 330. - 335. ZOO-a) i ništetnog ugovora (članak 322. - 329. ZOO-a) ogleda se u karakteristikama, razlozima koji ih uzrokuju, krugu osoba koje su ovlaštene isticati, roku za isticanje i posljedicima koje izazivaju, tako što poništenje može tražiti samo ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena kad je to ZOO-a ili posebnim propisom određeno (ograničenje poslovne sposobnosti, mane volje /prijetnja, prijevara, zabluda/ prekomjerno oštećenje) u zakonom propisanom roku, a ništetnost može isticati svaka zainteresirana osoba, s tim da se to pravo ne gasi i da razlozi mogu biti poslovna nesposobnost, nevaljanost, nesuglasnost u očitovanju volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost, neodredivost činidbe, ne postojanje i nedopuštenost osnove, te ponekad i nedostatak potrebne forme.
13. Nisu u pravu žalitelji kad tvrde da nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka (prof. dr. sc. M. B. P., spec. neurolog, sub. spec. iz neuroimunologije / u daljnjem tekstu: dr. B. P./, dr. A. H., spec. psihijatrije, sub. spec. za forenzičku psihijatriju, u daljnjem tekstu: dr. H.) pored nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. G. M., dr. - specijalist psihijatar, sub. spec. forenzičke i biologijske psihijatrije (u daljnjem tekstu: dr. M.), nije mogao biti izvor saznanja za donošenje meritorne odluke za poništenje, odnosno utvrđenje ništenim Ugovora o doživotnom uzdržavanju i da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe članka 285. i članka 286. ZPP-a kad je pored nalaza i mišljenja dr. M. odredio novo vještačenje, nakon zaključenja prethodnog postupka, a niti da su vještaci trebali uzeti u obzir i priloženo SMS poruke sestre primateljice uzdržavanja upućene "J.".
14. U bitnome, iz stanja spisa proizlazi:
- da su tužitelji u tužbi predložili izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem (list 3. spisa);
- da je nakon pribavljenog zdravstvenog kartona primateljice uzdržavanja (list 37. - 57. spisa), rješenjem od 20. veljače 2018. određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. M. i da je isti dostavio pisani nalaz i mišljenje 29. ožujka 2018. (list 66., 68. - 71. spisa);
- da je tuženica podneskom od 3. svibnja 2018. prigovorila nalazu i mišljenju dr. M. (list 78. - 79. spisa),
- da usmenim saslušanjem vještaka dr. M. nisu otklonjeni prigovori tuženice na nalaz i mišljenje (list 68. spisa) i da je dr. M. potvrdio da nesposobnost za rasuđivanje zavisi od stupnja demencije (od umjerenog do težeg stupnja), da se stupanj demencije utvrđuje psihijatrijskim ili neurološkim pregledom, a u kliničkoj praksi se obično radi ocjenska ljestvica MMSE i da u konkretnom slučaju takva procjena nije učinjena (list 86. spisa);
- da je nakon toga određeno novo vještačenje po vještacima dr. B. P. i dr. H. (list 98. i 142. spisa), prema nalazu i mišljenju kojih na temelju zdravstvenog kartona primateljice uzdržavanja i uzimanja u obzir informacije niže razine vjerodostojnosti (iskaz liječnice opće medicine) nisu nađeni relevantni argumenti koji bi upućivali da I. G. tempori acti (16. studenog 2015.) kod potpisivanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije mogla shvatiti i razumjeti svoj postupak i uobličiti svoju volju (list 104. - 107., 149. - 154. spisa);
- i da su na ročištu održanom 19. rujna 2022. saslušani vještaci psihijatri (dr. M. i dr. H.) u kojem je vještak dr. M. ostao kod mišljenja da se kod primateljice uzdržavanja radilo o "simptomatici u sklopu demencijskog procesa", nepoznatog stupnja, a vještak dr. H. kod mišljenja da se na temelju ordinirane terapije i medicinske šifre F 06 po obiteljskom liječniku ne može izvesti zaključak o stupnju demencije primateljice uzdržavanja (da je bila nesposobna za rasuđivanje i uobličavanje svoje volje), napominjući da demencija varira od blagog stupnja do teške demencije i da je dijagnostičku šifru uz ordiniranje medikamentima postavila liječnica obiteljske medicine.
15. Pravilima o dokazima i izvođenju dokaza je propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (članak 220. stavak 1. ZPP-a), da sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi , traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (članak 259. stavak 1. ZPP-a), da će sud ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostatak, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražiti mišljenje drugih vještaka (članak 261. stavak 3. ZPP-a).
16. Općim jamstvom poštenog postupka iz članka 6. stavka 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010.) i odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.), sudu je između ostalog nametnuta dužnost učinkovitog ispitivanja podnesaka, argumenata, prigovora i dokaza iznesenih od stranaka u postupku, s tim da je za sud zadržano pravo procjene njihove mjerodavnosti za odluku.
17. Prema tome, promašeno je pozivanje žalitelja na povredu pravila o pripremanju glavne rasprave, odnosno odredbu članka 285. i članka 286. u vezi s člankom 288. a stavka 2. ZPP-a, pri čemu očito gube iz vida da je izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem njihov dokazni prijedlog iz tužbe, da se tuženica suglasila sa izvođenjem tog dokaza, da strankama pripada pravo prigovora na izvedene dokaze i raspravljanje o rezultatima dokazivanja do zaključenja glavne rasprave, a sudu ovlaštenje i dužnost da otkloni nedostatke ili sumnje u nalaz i mišljenja vještaka, među ostalim i na temelju mišljenja drugih vještaka.
18. Dovođenjem u vezi preslike zdravstvenog kartona primateljice uzdržavanja sa nalazom i mišljenjem liječnika vještaka (dr. M. B. P. i dr. H.), uz iskaz svjedokinja (dr. I. K., liječnica obiteljske medicini čiji je pacijent bila primateljica uzdržavanja /list 91. - 92. spisa/, R. J., prva susjeda primateljice uzdržavanja /list 92. spisa/, N. M. - javni bilježnik /list 59. - 61. spisa/), kao pomoćne manje vjerodostojne izvore saznanja, uz nespornu činjenicu da I. G. (primateljica uzdržavanja) nije bila u psihijatrijskom niti neurološkom liječenju, da nikada nije učinjena uobičajena obrada kojom bi se procijenile njezine duševne i kognitivne sposobnosti (psihologijsko testiranje, neurokognitivno testiranje, MMS /testiranje mini mental score skala/), da je nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju napravljena pretraga CT mozga, nalaz koje je bio uredan /bez patmorfološkog supstrata/, kao logičan i objektivan zaključak ostaje, kako je to zaključio i prvostupanjski sud, da je I. G., rođena 18. svibnja 1931. (primateljica uzdržavanja) u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju (16. studenog 2015.) mogla shvatiti i razumjeti svoj postupak i uobličiti svoju volju iskazanu u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
19. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da bi od utjecaja na konačnu odluku bilo to što je po liječnici obiteljske medicine postavljena dijagnoza F06 i ordinirana terapija (Haldol 2 x 1 mg, Rivotril 2 x 0,5 mg) i da su zbog toga dovedeni u pitanje nalazi i mišljenja, dr. B. P. i dr. H.
19.1. Osim toga, vještaci su naveli razloge zbog kojih smatraju zašto se na temelju tih okolnosti ne može zaključivati o duševnom stanju I. G., na način kako to tvrde žalitelji, koji su navedeni u točki 18. obrazloženja.
19.2. U konačnici vještak dr. M. osim što je potvrdio da nije učinjena MMS test, na temelju kojeg bi se moglo sa sigurnošću zaključiti o stupnju demencije kod I. G. (blaga, umjerena, teška) nije naveo konkretne okolnosti (statističke podatke, pravila struke, znanstvene radove i slično) koje podržavaju njegovo mišljenje da se na temelju dijagnoza F06 i ordinirane terapija (Haldol 2 x 1 mg, Rivotril 2 x 0,5 mg) po obiteljskom liječniku moglo zaključiti o demencijskoj slici sa posljedicom sposobnosti I. G. (primateljice uzdržavanja) na rasuđivanje, kako ih je opisao u svom pisanom nalazu i mišljenju od 27. ožujka 2018. (list 68. - 71. spisa).
20. Neosnovano je i pozivanje žalitelja na SMS poruke kojima se sestra I. G. (N. Z.) a majka tuženice, u rujnu 2015. obratili J. S. sa zahvalom, kao izvor saznanja za sud i liječnike vještake, poglavito ako se ima u vidu da se u istima, među ostalom navodi i da je njezina sestra (I. G.) suvisla, ali i ranjiva, slaba i prestrašena, i da će joj trebati pomoć stručne i mlade osobe (list 6. spisa).
21. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno otklonio temeljiti meritornu odluko o eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima na poništenje i utvrđenje ništetnim na nalazu i mišljenju dr. M., odnosno, na temelju medicinske dokumentacije primateljice uzdržavanja, nalaza i mišljenja dr. M. B. P. i dr. H., uz personalne dokaze kao pomoćne i manje vjerodostojne izvore saznanja, uz nesporne činjenice zaključio da nisu ispunjene pretpostavke (razlozi) za poništenje, a niti za utvrđenje predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju ništetnim, kako to očito bezuspješno pokušavaju prikazati žalitelji.
22. Naime, iz rezultata dokaznog postupka kao jedini zaključak ostaje da je tuženica brinula o primateljici uzdržavanja i prije sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je primateljica uzdržavanja inicirala sklapanje istoga, da u vrijeme sklapanja na strani primateljice uzdržavanja nije nađeno postojanje poremećaja svijesti, orijentacije, postojanje psihotičnih simptoma, kao niti da bi bilo podataka o postojanju težeg stupnja psihoorganskog sindroma koji bi isključivao mogućnost rasuđivanja primateljice uzdržavanja, da je tuženica od sklapanja Ugovora u cijelosti izvršavala obveze preuzete Ugovorom, da je njegova svrha i cilj ostvaren, da Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije sklopljen u namjeri iskorištavanja zdravstvenog stanja primateljice uzdržavanja niti radi postizanja nerazmjerne koristi, odnosno da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na razloga za poništenje niti utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, u smislu navedenog materijalnog prava, pri čemu naravno treba imati u vidu da sama činjenica što je tuženica znala za dob i dijagnoze primateljice uzdržavanja ne dovodi do automatskog zaključka o njezinom znanju o izvjesnosti smrti sedam mjeseci nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju.
23. I odluka o parničnim troškovima je pravilna (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015./).
24. Tužiteljima nije priznat trošak žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
25. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-491/2016-77 od 7. studenog 2022. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po prvotužitelju B. N. i drugotužitelju M. N., a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 18. travanj 2023.
Predsjednica Vijeća:
Nika Grospić Ivasović, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.