Poslovni broj: 21 Kv II-115/2023-3

2 Kir-236/2023-12

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Ljiljane Kolenko i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. H., zbog kaznenih djela iz čl. 256. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.,, dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja sutkinje istrage ovoga suda poslovni broj: 2 Kir-236/2023-7 od 4. travnja 2023., u sjednici održanoj 18. travnja 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog B. H..

Obrazloženje

1.              Pobijanim rješenjem sutkinja istrage Županijskog suda u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenika B. H. produljila istražni zatvor iz osnova propisanih odredbom čl. 123. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZKP/08 za daljnja dva mjeseca, iz kojeg razloga istražni zatvor može trajati do 4. lipnja 2023. 

2.              Protiv toga rješenja žali se okrivljenik B. H. po branitelju M. H., odvjetniku u V.. Žalba je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine rješenje o produljenju istražnog zatvora, odnosno da se istražni zatvor zamijeni jamstvom ili mjerama opreza.

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Okrivljenik u žalbi ne osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koje se tereti. Osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti proizlazi iz do sada pribavljenih dokaza i podataka u spisu pobliže obrazloženih pod točkama 4. – 4.11. pobijanog rješenja.

5.              Žalitelj nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju posebnih istražno-zatvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZKP/08. Vezano za istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, okrivljenik u žalbi u bitnome upire na činjenicu da je zajedno sa cijelom obitelji, uključujući i njegove roditelje, trajno nastanjen u Republici Mađarskoj, gdje je zaposlen i gdje mu djeca pohađaju školu. Ističe da uopće ne putuje u Republiku Kinu, a obzirom na činjenicu da je Republika Mađarska, gdje je trajno nastanjen, kao i Republika Hrvatska, članica Europske unije s time da su obje države i u režimu Schengenskog graničnog režima, smatra da u konkretnom slučaju ne postoji opasnost da će pobjeći i time postati nedostupan tijelima kaznenog progona u Republici Hrvatskoj. Suprotno žalitelju, sutkinja istrage pravilno je utvrdila da okrivljenik  osim putem poslovne aktivnosti, koja je i rezultirala predmetnim kaznenim postupkom protiv njega, ni na koji drugi način nije povezan sa Republikom Hrvatskom, već je zajedno sa obitelji trajno nastanjen u Republici Mađarskoj za koju je vezan i gdje je koncentrirao svoj obiteljski život. Imajući uz to u vidu da je okrivljenik u ovom postupku potencijalno suočen s osudom na ozbiljnu kaznu zatvora (naime, do sada već bio pravomoćno osuđivan zbog počinjenja istog kaznenog djela iz čl. 156. st. 3. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, s time da se tereti za počinjenje i drugih kaznenih djela) te činjenicu da je državljanin Republike Kine, tada i po stavu ovog vijeća u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi okrivljenik mogao pobjeći iz Republike Hrvatske i postati nedostupan njezinim tijelima kaznenog progona (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08). Nadalje, žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak pokušajem utjecaja na način iskazivanja svjedokinja M. B., D. M., M. K. i M. L., uz tvrdnju da je njihovo ispitivanje nepotrebno jer su iste već ispitane u prethodnom dijelu postupka. Za razliku od ove tvrdnje okrivljenika tijekom istrage došlo se do saznanja da je ponovno potrebno ispitati svjedokinje M. B., D. M., M. K. i M. L., i to posebice na okolnosti preuzimanja novca od strane okrivljenika, storniranja računa, kontakta s okrivljenikom i drugim osobama u njegovoj odsutnosti. Osim navedenih svjedokinja potrebno je ispitati i svjedokinju E. S. koja je direktor i osnivač obrta koji je vodio knjigovodstvo za sva trgovačka društva pod kojima je poslovala trgovina M. C. sve na okolnost vođenja poslovnih knjiga a posebno na okolnosti vezane uz raspolaganje gotovim novcem. Budući da navedene svjedokinje raspolažu saznanjima važnim za kazneni postupak postoji realno predvidiva bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao stupiti u kontakt s njima i utjecati na način njihovog iskazivanja s ciljem otklanjanja ili umanjenja vlastite odgovornosti. Ovakvo utvrđenje sutkinje istrage žalitelj nije doveo u dvojbu pukom tvrdnjom da nema potrebe za dodatnim ispitivanjem ovih svjedokinja, pa da samim time ne postoji opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi na njih utjecao. Slijedom opisanog nije u pravu žalitelj kada tvrdi da nema osnova za produljenje istražnog zatvora iz zakonske osnove propisane odredbom čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08. Također, okrivljenik nije u pravu niti kada pobija pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Naime, sutkinja istrage je, a suprotno žalitelju, pravilno utvrdila da je okrivljenik do sada pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu osuđen zbog počinjenja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 3. KZ/11 za koje se između ostalih kaznenih djela tereti i u ovom postupku. Dakle, riječ je o specijalnom povratniku u odnosu na kojeg ranije izrečena kaznena sankcija nije polučila očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela.  Navedeno upućuje na njegovu ustrajnost i odlučnosti u činjenju takvih kaznenih djela (ranijom presudom okrivljenik je bio obvezan na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od čak 2.772.172,90 kuna, koji do danas nije ispunio, dok se u predmetnom slučaju tereti, uz ostalo, za porezni dug od preko 1.800.000.00 kuna). Stoga je sutkinja istrage s pravom zaključila da naprijed navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi okrivljenik nastavio s činjenjem takvih ili sličnih kaznenih djela.

6.              Nadalje, kada se ponašanje okrivljenika sagleda u svjetlu brojnosti poduzetih radnji uz okolnost da je okrivljenik specijalni povratnik i da ranije izrečena kaznena sankcija evidentno nije polučila očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja takvih i drugih kaznenih djela, sutkinja istrage, a suprotno žalitelju pravilno je zaključila da u konkretnom slučaju nije predvidivo i razumno očekivati da se ostvarenje svrhe radi kojih je protiv okrivljenika produljen istražni zatvor može ostvariti blažim mjerama, pa tako niti mjerom jamstva ili mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08.

7.              Slijedom svega iznesenog žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ovo vijeće  nije  utvrdilo da  bi  sutkinja istrage  ostvarila  neku  od  povreda  na  čije postojanje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 18. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

       Vlasta Patrčević Marušić