1

Pr-7328/2021-15

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                           Pr-7328/2021-15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. F., P. D., OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. F., odvjetnici u S., protiv tuženika L.- M. d.o.o. S., OIB: …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave prilikom objave, a nakon objave, dana 17. travnja 2023. godine,

 

p r e s u d i o    j e:

 

              I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaću u iznosu od 238,90 Eur-a/1.800,00 Kn godišnje i to za 2017, 2018, 2019, 2020, te 2021.godinu i to ukupan iznos od 1.194,51 Eur/9.000,00 Kuna sve za zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata do 31.12.2022.godine obračunava po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.godine pa do isplate ista se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

 

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja  kao neosnovan, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate  tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

 

                           

              III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.418,45 Eur-a/10.687,31 Kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava

za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila  na odnose  iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

 

 

Obrazloženje

 

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 29.11.2021.godine tužitelj navodi da je djelatnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme počev od 23.01.2006.godine. Navodi se da je odredbom članka 49. KU-a za graditeljstvo (''NN'' 12/08, 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18) tuženik u obvezi isplaćivati tužitelju jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 Kuna godišnje i to svake godine s plaćom za mjesec u kojem koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu. Navedeno je da je tuženik postupao nezakonito  te da nije tužitelju isplaćivao jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 Kuna za 2017., 2018, 2019. i 2020. godine sukladno odredbi članka 49. Kolektivnog ugovora, Istaknuto je da je potraživanje tužitelja dospjelo te da tuženik nije postupao po navedenoj odredbi KU-a te da je tužitelju nezakonito umanjio plaću od u visini jednokratnog dodatka na plaću od  1.800,00 Kuna/238,9 Eur-a za svaku godinu od 2017-2020.godine.U navedenom smislu, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na isplatu jednokratnog dodatka na plaću u ukupnom iznosu od 1.800,00 Kuna godišnje za 2017, 2018, 2019. i 2020.godinu i to ukupno 7.200,00 Kuna/955,6 Eur-a sa pripadajućom kamatom. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 06.02.2023.godine tako da isti potražuje za razdoblje od 2017.godine do 2021.godine jednokratne dodatke na plaću u iznosu od 1.800,00 Kuna/238,90 Eur-a godišnje, a ukupno 1.194,51 Eur-a/9.000,00 Kuna sa pripadajućom kamatom.

             

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi (list 12-13 spisa) ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako u odnosu na osnov, tako i u odnosu na visinu potraživanja. Ističe se da se osporavaju navodi iz tužbe da je tuženik postupio nezakonito, te da tužitelju nije isplaćivao jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 Kuna za period od 2017. godine do 2020. godine. U odnosu na potraživanja tužitelja od 2017.godine do 2020.godine istaknuto je da Pravilnikom o radu tuženika iz 2015. godine i to odredbom čl. 51 nije određena visina jednokratnog dodatka na plaću. Nadalje, tuženik prigovara i zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata za koje ističe da teku za svaku godinu od 31.12. tekuće godine, te da kamate mogu teći samo prema rješenjima o godišnjem odmoru za svaku godinu. Osporena je i stopa zakonske kamate na parnični trošak ističući da isti ne može biti 5%, već samo 3%.

 

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu od 23.01.2006.godine; potvrde H. Z. M. O., od 25.11.2021.godine (list 6-7 spisa); Pravilnika o radu od 12.05.2015.godine (list 14-16 spisa); Kolektivnog ugovora od 09.02.2015.godine (list 17-19 spisa); obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-a 2007.godine (list 26 spisa). Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse.

 

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

             

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj djelatnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 23.01.2006.godine. Na ročištu od 06.veljače 2023.godine je pripojen predmetnom spisu i spis Pr-12/2022, a u kojem je predmetu obuhvaćen jednokratan dodatak za 2021.godine, te je odlučeno da će se zajednički raspravljati o predmetnoj pravnoj stvari i predmetu br. Pr-12/2022.

 

6. Sporno je pripada li tužitelja jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 Kuna za godine 2017, 2018, 2019, 2020.godinu i 2021., te da li je njegovo potraživanje dospjelo.

 

 6. U odnosu na potraživanje jednokratnih dodataka na plaću tužitelja u primjeni je odredba čl. 49. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo stavak 1. te članka (NN 12/08, 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18), te članka 47. KU-a za graditeljstvo (''NN'' 93/2020- pročišćeni tekst- dalje u tekstu  KU-a za graditeljstvo ), a kojom je propisano da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn/238,9 Eur-a, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu.

               7. Kako je odredbom čl. 49. st. 2. KU-a za graditeljstvo i člankom 47. istog KU-a (''NN'' 93/2020-pročišćeni tekst) propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz st. 1. ovog članka isplaćuje sa plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to iz ove odredbe ne proizlazi obveza tuženika da radniku mora jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn(238,9 Eur-a) isplatiti do 30. lipnja  već da ga ne mora isplatiti prije toga dana, dok ga počevši od 30.lipnja za tekuću godinu mora radniku isplatiti zajedno sa plaćom za mjesec u kojem radnik koristi godišnji odmor. U navedenom smislu je sukladno gore citiranim odredbama KU-a predmetni dodatak trebao tužitelju od strane tuženika biti   isplaćen zajedno sa plaćom počevši od 30.06.2020.godine. Međutim, tuženik navedeni jednokratni dodatak u iznosima od po 1.800,00 Kuna nije isplatio tužitelju ni do kraja 2017, 2018, 2019, 2020., 2021.godine niti je dostavio niti jedan dokaz u vidu preslika uplatnica iz kojih bi proizlazilo da je jednokratni dodatak tužitelju od strane tuženika isplaćen. Jednokratni dodatak na plaću sukladno navedenim odredbama KU-a za graditeljstvo koje su bile na snazi u utuženom razdoblju od 2017.-2021. godine iznosi 1.800,00 kn/238,9 Eur-a. Tuženik neosnovano smatra da ukoliko tužitelj nije koristio godišnji odmor u navedenim godinama da mu ne pripada pravo na navedeni jednokratni dodatak pa da s toga tužiteljevo potraživanje jednokratnog dodatka na plaću u navedenim godinama nije dospjelo. Naime, citiranom zakonskom odredbom članka 49.stavka 1. i 2. KU-a za graditeljstvo nije propisano da nekorištenje godišnjeg odmora isključuje isplatu jednokratnog dodatka na plaću već se dospjelost predmetnog potraživanja vezuje isključivo za datum 30.lipnja od kad je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju navedeni jednokratni dodatak, te se isplata ovog dodatka vezuje za isplatu plaće budući se taj dodatak isplaćuje po navedenoj odredbi zajedno sa plaćom.

 

8. Kako iz citiranih odredbi važećih KU proizlazi da je tužitelj imao pravo na navedeni jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn/238,9 Eur-a, a koji mu se trebao isplatiti zajedno sa plaćom za 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021.godinu, a tuženik ne spori da to nije učinio, valjalo ga je obvezati na isplatu iznosa od po 1.800,00 kn/238,9 Eur-a za svaku navedenu godinu, kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

              

              9. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu jednokratnog dodatka na plaću u iznosu od po 1.800,00 kn/238,9 Eur-a godišnje i to za 2017, 2018, 2019. , 2020. i 2021..godinu te obvezati tuženika da isplati tužitelju u tom ukupni zatraženi iznos od 1.194,51 Eur/9.000,00 Kuna.. Tužitelju je na navedeni ukupni iznos glavnice potraživanja od 1.194,51 Eur-a priznata zakonska zatezne kamata kako je zatražio, od dospijeća do isplate, a koje zakonska zatezna kamata se obračunava do 31.12.2022.godine sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Neosnovan je dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatraženih jednokratnih dodataka na plaću jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega je za ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (9.000,00 Kuna : 7,53450 =1.194,51  Eur-a).

 

10.Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, a sukladno odredbi članka 8. ZPP-a odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

 

11. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da tužitelj nije uspio samo sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva i to u dijelu potraživanja zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je temeljem odredbe članka 154.stavka 3. ZPP-a odlučio da tuženik u cijelosti naknadi troškove ovog parničnog postupka tužitelju. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22) pripadaju, a uzimajući u obzir vrijednost boda od 15,00 Kuna trošak sastava tužbe u predmetu Pr-12/22  u iznosu od 49,77 Eur-a; trošak sastava podneska od 07.11.2022.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; trošak sastava podneska od 04.11.2022.godine u iznosu od 49,77 Eur-a; trošak sastava tužbe u predmetu Pr-7328/21 149,31 Eur-a; trošak sastava podneska od 04.11.2022.godine u predmetu Pr-7328/21 149,31 Eur-a; zastupanja na ročištu od 08.11.2022.godine u iznosu od 149,31 Eur-a;  trošak sastava podneska od 11.01.2023.godine u iznosu od 149,31 Eur-a;  trošak sastava podneska od 31.01.2023.godine u iznosu od 149,31 Eur-a; zastupanja na ročištu od 06.02.2023.godine u iznosu od 149,31 Eur-a; trošak sastava podneska od 06.02.2023.godine u iznosu od 149,31 Eur-a; zastupanja na ročištu od 01.03.2023.godine u iznosu od 149,31 Eur-a, zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 74,66 Eur-a, a što ukupno iznosi 1.418,45 Eur-a ili 10.687,31 Kuna (10.687,37 Kuna : 7,53450 =1.418,45  Eur-a), a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog posutpka, zajedno sa zatraženog zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), te kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

 

 

 

 

U Splitu, 17. travnja 2023. godine

 

 

     SUDAC

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

      

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

 

 

DN-a:

1/ tužitelju-po punomoćnici

2/ tuženiku