Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj 13 Zk-151/2022-3

 

 


         Republika Hrvatska

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

 

 

 

 

 

             Poslovni broj 13 Zk-151/2022-3

                                                     

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Jasminki Pavković, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagateljice Z. Š. iz V., OIB: , koju zastupa punomoćnica Z. P., odvjetnica u Z., radi otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka u zk. ul. 405 k. o. J., odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj Z-6666/21 (Z-7917/20) od 10. rujna 2021., 17. travnja 2023.,

 

r i j e š i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice Z. Š. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj Z-6666/21 (Z-7917/20) od 10. rujna 2021.

 

II. Nalaže se Općinskom sudu u Splitu – zemljišnoknjižnom odjelu Stari Grad brisanje zabilježbe žalbe upisane pod poslovnim brojem Z-38713/2021 u zk. ul. 405 k. o. J..

 

     Obrazloženje

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbija se kao neosnovan prigovor predlagateljice Z. Š. te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj Z-7917/20 od 19. siječnja 2021. (st. I. izreke). Nadalje, tim rješenjem nalaže se brisanje zabilježbe prigovora naslovljenog kao žalba pod poslovnim brojem Z-6666/21 (Z-7917/20) u zk. ul. 405 k. o. J. (st. II. izreke) te se nalaže zabilježba odbijanja prigovora naslovljenog kao žalba u zk. ul. 405 k. o. J. do pravomoćnog okončanja postupka povodom žalbe (st. III. izreke)

 

2. Protiv tog rješenja žali se predlagateljica iz razloga bitnih povreda pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3. Žalba predlagateljice nije osnovana.

 

4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbama čl. 381. ZPP i čl. 99. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19 – dalje: ZZK).

 

5. Suprotno žalbenim navodima predlagateljice, donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje predlagateljica. Pobijano prvostupanjsko rješenje nema nedostatke radi kojih se ne bi moglo ispitati. Izreka tog rješenja je razumljiva i nije u proturječnosti ja jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

 

6. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud ocijenio okolnosti odlučne za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka u konkretnom slučaju, a koje okolnosti žaliteljica žalbom nije uspjela dovesti u sumnju.

 

7. Kao razloge odbijanja predmetnog prigovora predlagateljice prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja u bitnome navodi da u konkretnom slučaju predlagateljica nije priložila isprave iz kojih bi proizlazila opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka, odnosno isprave kojima bi dokazala osnovanost predmetnog prijedloga, a pritom upućuje na razloge iz obrazloženja rješenja poslovni broj Z-7917/20 od 19. siječnja 2021. kojim je predmetni prijedlog predlagateljice za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka odbijen.

 

8. Prvostupanjski sud tako utvrđuje da je predlagateljica uz prijedlog priložila presliku rješenja o nasljeđivanju iza pok. E. B. poslovni broj O-166/99 od 13. studenoga 2000. iz kojeg je vidljivo da, osim dijela koji nasljeđuju na već upisanom suvlasništvu E. B. od 1/15 dijela, D. B. nasljeđuje i ¾ dijela u suvlasničkom dijelu ostaviteljice na č. zgr. 120/3 i č. zgr. 121/1 k. o. J. po presudi broj P-75/69, dok A. B. nasljeđuje ¼ dijela u suvlasničkom dijelu ostaviteljice na istim nekretninama po istoj presudi. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je predlagateljica uz prijedlog priložila i rješenje Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj Z-2683/06 od 25. studenoga 2009. iz kojeg je vidljivo da je temeljem predmetnog rješenja o nasljeđivanju dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretninama u k. o. J. i to na 1/15 dijela i 40/300 dijela prava vlasništva na č. zgr. 120/3 i č. zgr. 121/1 zk. ul. 405.

 

9. Kako uz prijedlog nije priložena presuda Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj P-75/69, kao niti rješenje kojim je ista provedena u zemljišnoj knjizi, prvostupanjski sud je izvršio uvid u zemljišnu knjigu te utvrdio da je 14. studenoga 2002., dakle, nakon donošenja predmetnog rješenja o nasljeđivanju podnesen prijedlog zaprimljen pod poslovnim brojem Z-1470/02 kojim se predlaže provedba presude P-75/69 od 8. veljače 1971. Tim prijedlogom je, između ostaloga, predloženo na č. zgr. 120/3 i č. zgr. 121/1 k. o. J. izvršiti upis prava vlasništva u korist E. ud. B. B. za 40/300 dijela, B. ing. A. pok. B. za 20/300 dijela, B. T. pok. A. za 24/300 dijela, S. V. za 3/300 dijela, S. B. za 3/300 dijela i F. A. pok. P. za 30/300 dijela, uz prethodni izbris istog prava sa imena don D. i P. B. pok. A.. Pritom prvostupanjski sud utvrđuje i da su Don D. B. i P. B. bili upisani svaki u 1/5 dijela predmetnih nekretnina.

 

10. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenjem poslovni broj Z-1470/02 od 25. ožujka 2008. udovoljeno navedenom prijedlogu i izvršena uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist E. B. za 40/300 dijela te da je taj isti suvlasnički udio rješenjem Z-2683/06 od 25. studenoga 2009. raspoređen nasljednicima D. B. u ¾ dijela i A. B. u ¼ dijela.

 

11. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da sud u rješenju poslovni broj Z-2683/06 od 25. studenoga 2009. nije pogrešno odredio niti pogrešno upisao dio kojeg od E. B. nasljeđuju D. B. i A. B., a kako to navodi predlagateljica u prijedlogu, već je isti određen temeljem zemljišnoknjižnog stanja nakon provedbe rješenja poslovni broj Z-1470/02.

 

12. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da predlagateljica uz prijedlog nije dostavila niti jedan drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da joj pripada veći suvlasnički udio (od upisanog) pa da je stoga predmetni prijedlog predlagateljice za otvaranjem pojedinačnog ispravnog postupka valjalo odbiti.

 

13. Navedena utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda su pravilni te ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a predlagateljica ih žalbenim navodima nije uspjela dovesti u sumnju.

 

14. Prema čl. 208. st. 3. ZZK opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka postoji kad je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i zbog čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje prema odredbama toga Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa.

 

15. Kako ispravama priloženim prijedlogu predlagateljica nije učinila vjerojatnim da joj pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano, to, dakle, u konkretnom slučaju ne postoji opravdani razlog za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka.

 

16. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je predmetni prijedlog predlagateljice za pokretanjem pojedinačnog ispravnog postupka odbio, odnosno kada je pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbio predmetni prigovor predlagateljice i potvrdio rješenje kojim je taj prijedlog odbijen.

 

17. Nije u pravu predlagateljica kada u žalbi ukazuje da je pogrešno u prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva na temelju presude P-75/69 predložena, a u konačnici u rješenju Z-1470/02 od 25. ožujka 2008. i provedena uknjižba prava vlasništva u korist pok. E. na nekretnini u zk. ul. 405 k. o. J. za suvlasnički udio 40/300 s obzirom da je istoj sukladno presudi pripao suvlasnički udio od 40/120 dijela.

 

18. Ovo stoga jer se prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. E. B. suvlasnički udio od 40/120 dijela predmetnih nekretnina odnosi na suvlasnički udio ostaviteljice prema presudi poslovni broj P-75/69 od 8. veljače 1971., a prema toj presudi ostaviteljici E. B. prema točki I F pripadaju predmetne nekretnine u 40/120 dijela, ali na suvlasničkim udjelima don D. i P. B. pok. A. koji su bili upisani svaki u 1/5 dijela predmetnih nekretnina.

 

19. Dakle, predlagateljici ne pripada suvlasnički udio od 40/120 dijela u odnosu na cijele nekretnine, već 40/120 dijela od 2/5 dijela predmetnih nekretnina, a što je upravo 40/300 dijela u odnosu na cijele predmetne nekretnine.

 

20. Nadalje, s obzirom na žalbene navode žaliteljice gdje ističe da je iz prijedloga za uknjižbu prava vlasništva pod poslovnim brojem Z-1470/02 vidljivo kako zbroj suvlasničkih udjela za nekretninu pod slovom F iznosi 120/300, a ne 300/300, odnosno jedno cijelo, a radi čega predlagateljica smatra da pravilno ukazuje da je provedba pogrešno izvršena, jer da je sud pravilno proveo predmetnu presudu zbroj suvlasničkih udjela bi bio 120/120, odnosno jedno cijelo, a kako bi i bilo ispravno, valja ukazati na slijedeće. Navedeno pravno shvaćanje predlagateljice je pogrešno. Naime, zbroj suvlasničkih udjela u rješenju poslovni broj Z-1470/02 pod točkom F je 120/300 dijela upravo iz razloga što 120/300 dijela čini 2/5 dijela predmetnih nekretnina don D. i P. B. pok. A. (svakog u 1/5 dijela), a što predlagateljica očito ispušta iz vida.

 

21. Konačno, kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka, to prvostupanjski sud nije niti mogao povrijediti odredbu čl. 210. st. 4. ZZK pa stoga, dakle, nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 210. st. 4. ZZK na koju u žalbi ukazuje predlagateljica.

 

22. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 149. st. 3. ZZK odbiti kao neosnovanu žalbu predlagateljice i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučiti kao u izreci ovog rješenja. 

 

 

                           U Velikoj Gorici 17. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                     Sudac

 

                                                                                                                 Jasminka Pavković, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu