1

Poslovni broj: Gž Ovr-315/2022-2

 

Poslovni broj: Gž Ovr-315/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja E.&S. B. d.d., OIB ..., . R. zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice D. T.1, OIB …, Z. zastupane po punomoćniku A. B., odvjetniku iz Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-184/2022 od 2. veljače 2022., 17. travnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se ovršeničina žalba, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-184/2022 od 2. veljače 2022. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na nekretnini ovršenice radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine.

 

2. Protiv rješenja žali se ovršenica zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 8. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ) i predlaže da se pobijano rješenje o ovrsi ukine, a podredno da se odredi prekid ovršnog postupka dok ne bude pravomoćno okončan parnični postupak koji se kod prvostupanjskog suda vodi pod poslovnim brojem P-8209/19.

 

2.1. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu kojim je predložio da se ovršeničina žalba odbije kao neosnovana.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi na temelju članka 50. stavka 5. OZ-a po službenoj dužnosti u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku te na razloge iz članka 50. stavak 1. točka 1., 3. i 5. OZ-a ovaj sud nije našao da postoje ti razlozi niti da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, a niti da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

 

5. Ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenice na temelju ovršne isprave koju predstavlja Ugovor o kreditu od 1. veljače 2008. koji je javnobilježnički solemniziran te tri Aneksa tog Ugovora o kreditu koji su također javnobilježnički solemnizirani, sve s potvrdom o ovršnosti javnog bilježnika.

 

5.1. Ovršenica se žali navodeći u žalbi da je predmetnim Ugovorom o kreditu sklopljenim između ovrhovoditelja i korisnika kredita D. T.2 odobren kredit u iznosu od 81.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, uz promjenjivu kamatnu stopu tijekom otplate kredita koja u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu iznosi 8,25 % godišnje i mijenja se sukladno Odluci ovrhovoditelja. U svrhu osiguranja povrata navedenog kredita je ovršenica dala u zalog nekretnine koje su predmet ovog ovršnog postupka.

 

5.2. Ovršenica nadalje navodi kako je korisnik kredita D. T.2 12. lipnja 2019. podnio tužbu radi utvrđivanja ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je glavnica kredita vezana za valutu švicarski franak i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa koja se mijenja u skladu s Odlukama banke te stoga ovršenica tvrdi da je ovršna isprava ništetna. Postupak u povodu tužbe D. T.2 protiv ovrhovoditelja kao tuženika se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-8209/19. Ovršenica navodi da od ishoda tog parničnog postupka ovisi utvrđivanje visine ovrhovoditeljeve tražbine i prije utvrđivanja da li uopće postoji ovrhovoditeljeva tražbina i u kojem iznosu nije moguće voditi ovršni postupak pa smatra da bi trebalo odrediti prekid ovog postupka sve dok ne bude pravomoćno okončan navedeni parnični postupak.

 

5.3. Člankom 327. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,  29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Također, prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV - 87/2022 donesenom 11. ožujka 2022., ovršni sud je, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

 

5.4. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. je presuđeno da je ništetna ugovorna odredba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kreditor kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je ništetna ugovorna odredba koja omogućuje mijenjanje kamatne stope bez ugovorenih parametara, jednostrano, obavještavanjem tužitelja o promjeni, a što nije sukladno Zakonu o zaštiti potrošača i temeljnom načelu obveznog prava s naglaskom na ravnopravnost stranaka, jednakoj vrijednosti činidaba, odredivosti činidbe, te savjesnosti i poštenja. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu se odnosi na ugovore o kreditima koje je više banaka, između ostalih i ovrhovoditelj koji je bio jedna od stranaka tog postupka, sklapalo u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008., dakle u razdoblju u kojem je sklopljen i predmetni Ugovor o kreditu.

 

5.5. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. izrazio pravno stajalište da sudovi, u postupcima povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu obuhvaćenih navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu nisu dužni provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP. Prema odredbi članka 502.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je članka 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

 

5.6. Ovaj sud smatra da se gore navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a na odgovarajući način trebaju primjenjivati i u ovršnim postupcima koje pokreću banke poput ovrhovoditelja protiv korisnika kredita ili založnih dužnika radi naplate svojih novčanih tražbina po osnovi povrata kredita. Stoga je i sud u ovršnim postupcima vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a pa je sud u ovom postupku vezan utvrđenjima iz gore navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu, a iz koje proizlazi da bi ugovorne odredbe iz ovršne isprave u ovom predmetu bile ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odlukama banke, ovdje ovrhovoditelja.

 

5.7. Obzirom na navedeno, a pazeći po službenoj dužnosti na eventualnu ništetnost ovršne isprave u ovom predmetu, odnosno predmetnog Ugovora o kreditu, za zaključiti bi bilo da su pojedine ugovorne odredbe tog Ugovora o kreditu ništetne.

 

5.8. Međutim, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III/3581/2021 od 30. lipnja 2022. iznesen je stav da budući da su se gore navedeni postupci vodili radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, za ocjenu jesu li banke potrošačima objasnile razloge i iznijele točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno za ocjenu jesu li sporne odredbe razumljive prosječnom potrošaču, mjerodavan je bio samo onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Slijedom navedenoga, ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora. Ako tuženoj banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj (i očito jedinoj, s obzirom na tumačenje VSRH o direktnom učinku presuda iz kolektivnog spora) okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima (a koja nije bila predmet utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu), temeljila na pravnoj presumpciji koja u nijednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženim bankama nije omogućeno dokazivanje o protivnom.

 

5.9. Obzirom na takav stav, ovaj sud ne može sa sigurnošću utvrditi da su sporne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne bez da se ovrhovoditelju ne omogući dokazivanje o protivnom.

 

5.10. Takvo omogućivanje dokazivanja nije moguće provesti u okviru ovog ovršnog postupka već će se provesti u gore navedenoj parnici koja se po tužbi korisnika kredita D. T.2 protiv ovrhovoditelja kao tuženika vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-8209/19. Međutim, ukoliko se u toj parnici i utvrdi da su sporne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, u ovom postupku će i dalje ostati nepoznato postoji li ovrhovoditeljeva tražbina zbog koje se vodi predmetna ovrha jer, ako se i utvrdi da su sporne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, to ne znači da je cijeli predmetni Ugovor o kreditu ništetan i postoji mogućnost da se ovrhovoditeljeva tražbina odnosi na obveze korisnika kredita koje postoje na temelju dijela Ugovora o kreditu koji nije ništetan.

 

6. U takvoj situaciji treba smatrati da je ovršenica podnijela žalbu zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a i na temelju članka 52. OZ-a potrebno je ovršenicu uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U toj parnici će se utvrditi da li su sporne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ništetne i da li se ovrhovoditeljeva tražbina temelji na dijelu predmetnog Ugovora o kreditu koji je zahvaćen ništetnošću ili se temelji na dijelu koji nije ništetan.

 

6.1. Također, ukoliko ovršenica podnese tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i podnese prijedlog za odgodu ovrhe, ovrhu će trebati odgoditi do pravomoćnog završetka te parnice.

 

6.2. Zbog navedenih razloga je pobijano rješenje o ovrsi ukinuto na temelju članka 380. točka 3. ZPP u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu radi postupanja kako je gore navedeno time da će se novo rješenje o ovrsi, ukoliko ovršenica podnese tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, donijeti nakon pravomoćnog dovršetka te parnice.

 

Koprivnica, 17. travnja 2023.