Poslovni broj: 1 P-447/2022-10

                                                                                                    Poslovni broj: 1 P-447/2022-10

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo,  zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, protiv tuženika N. A., i P. A., oboje iz M., oboje zastupani po punomoćniku T. F., odvjetniku u O., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 4. travnja 2023. u prisutnosti zamjenice ODO u V. G. V., 17. travnja 2023.

                                                                     

p r e s u d i o     j e

 

I. Ugovor o darovanju nekretnina od 14. travnja 2021. zaključen između prvotuženika N. A. iz M., kao darodavatelja i drugotuženika P. A. iz M., kao daroprimatelja, koji se odnosi na nekretninu označenu kao k.č.br. 671/2, oranica T. sa 17265 m2, upisanu u zk.ul.br. 62 k.o. M., gubi pravni učinak prema tužitelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvo u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tužiteljevog potraživanja prema prvotuženiku u iznosu od 2.787,19 eura[1] (slovima: dvije tisuće sedamstoosamdesetsedam eura i devetnaest centi)/ 21.000,00 kuna (slovima: dvadesetjedna tisuća kuna).

 

II. Drugotuženik P. A. iz M., dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo u iznosu od 2.787,19 eura (slovima: dvije tisuće sedamstoosamdesetsedam eura i devetnaest centi)/ 21.000,00 kuna (slovima: dvadesetjedna tisuća kuna), iz cijene postignute sudskom prodajom nekretnine označene kao k.č.br. 671/2, oranica T. sa 17265 m2, upisanu u zk.ul.br. 62 k.o. M., time da se drugotuženik može osloboditi naložene prodaje nekretnina ako tužitelju isplati ukupan iznos tražbine, sve u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženicima N. A., i P. A., , oboje iz M., da tužitelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvo, naknade parnične troškove u iznosu od 398,17 eura (slovima: tristodevedesetosam eura i sedamnaest centi)/ 3. 000,00 kuna (slovima: tri tisuće kuna), u roku od 15 dana.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je dana 8. prosinca 2022. podnio tužbu u kojoj navodi da prvotuženik N. A. na dan sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina 14. travnja 2021. duguje tužitelju na ime oduzete imovinske koristi ostvarene počinjenjem prekršaja iznos od 21.000,00 kuna / 2.787,19 eura.

1.1. Navodi da je rješenjem Ministarstva, Klasa: …, Urbroj: … od 18. travnja 2018. prvotuženik proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini (NN br. 76/2009, 114/2011, 68/2013 i 30/2014) te mu je temeljem članka 76. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018) oduzeta imovinska korist ostvarena počinjenjem prekršaja u iznosu od 21.000,00 kuna / 2.787,19 eura. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno 24. svibnja 2018., a izvršno 27. lipnja 2018.

1.2. Tužitelj navodi da oduzetu imovinsku korist ostvarenu počinjenjem prekršaja u iznosu od 21.000,00 kuna/ 2.787,19 eura prvotuženik nije platio, a kako je i postupak prisilne naplate navedenog duga pred FINA-om ostao bezuspješan, u cilju izbjegavanja prisilne naplate duga prema Ministarstvu, prvotuženik N. A. je s drugotuženikom P. A. dana 14. travnja 2021. zaključio Ugovor o darovanju nekretnina, kojim je prvotuženik kao darovatelj, darovao drugotuženom, kao daropromatelju, nekretninu označenu kao k.č.br. 671/2, oranica T. sa 17265 m2, upisanu u zk.ul.br. 62 k.o. M., te je na temelju navedenog Ugovora drugotuženik upisan kao vlasnik u 1/1 dijela predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama.

              1.3. Navodi da je ovakvom pravnom radnjom prvotuženika kao dužnika u korist drugotuženka nanesena šteta tužitelju kao vjerovniku, obzirom da prvotuženik u trenutku sklapanja Ugovora nije imao drugih nekretnina u svom vlasništvu, niti ih trenutno ima, ne ostvaruje dostatne prihode iz kojih bi mogao ispuniti tražbinu tužitelja, niti ima otvoren transakcijski račun kod banke. U trenutku zaključenja pobijanog Ugovora prvotuženik nije imao drugu nekretninu u vlasništvu, a ostvareni prihodi nisu bili dostatni za namirenje tražbine tužitelja, te sve navedeno ukazuje da prvotuženik nema dovoljno sredstava i druge imovine u vrijednosti dovoljnoj za ispunjenje tužiteljeve tražbine, odnosno ispunjenje tužiteljeve tražbine je znatno otežano.

1.4. Također navodi da su prvotuženik N. A. i drugotuženik P. A. rodbinski povezani, odnosno, prvotuženik je sin drugotuženog, te se sukladno čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima smatra da je prvotuženik znao da predmetnim raspolaganjem nanosi šteta tužitelju.

1.5. Tužitelj također ističe da prema odredbi članka 186. a stavka 7. Zakona o parničnom postupku, u svezi članka 71. Zakona o obveznim odnosima tužitelj nije bio u obvezi obratiti se tuženicima, prije podnošenja tužbe, sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

1.6. Tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženici predlažu da sud odbaci tužbu jer tužitelj nije sukladno članku 186.a stavku 8 Zakona o parničnom postupku podnio protiv tuženika zahtjev za mirno rješenje spora.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženici se opreza radi protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

              3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao rješenje Ministarstva od 18. travnja 2018. (list 5.-7. spisa), dopis Ministarstva od 15. listopada 2021. (list 8.-9. spisa), podatke iz jedinstvenog registra računa (list 10.-12. spisa), očevidnike po danima insolventnosti (list 13.-17. spisa), dopise Ministarstva od 2. studenog 2022. (list 18.-25. spisa), ugovor o darovanju nekretnina (list 26.-29. spisa), izvatke iz matice rođenih (list 30.-33. spisa), dopis Ministarstva od 2. studenog 2022. (list 34.-35. spisa), potvrde o visini dohotka i primitaka (list 36.-45. spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 46.-47. spisa).

              4. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje u tekstu: ZPP., dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

              5. Kako je već navedeno tuženici smatraju da je tužbu potrebno odbaciti jer tužitelj prije podnošenja tužbe nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora.

6. Odredbom članka 186.a stavka 1. ZPP propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba, a stavkom 8. istog članka je propisano da se odredbe prethodnih stavaka ovoga članka na odgovarajući način će se primjenjivati i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj.

7. Slijedom toga, tužitelj bi bio dužan obratiti se tuženicima zahtjevom za mirno rješenje spora, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

8. Odredbom članka 71. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se tužba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine.

              9. Obzirom na navedeno za podnošenje tužbe za pobijanje dužnikovih pravnih radnji je posebnim zakonom propisan rok za podnošenje tužbe, pa tužitelj nije bio dužan prije podnošenja tužbe obratiti se tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora, radi čega tuženici neosnovano traže da sud odbaci tužbu.

              10. Uvidom u rješenje Ministarstva KLASA:… URBROJ: …od 18. travnja 2018. utvrđeno je da je ovim rješenjem tuženik N. A. proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 70. stavka 1 podstavka 1. Zakona o trgovini te mu je izrečena novčana kazna od 6.000,00 kuna, oduzeta mu je imovinska korist u iznosu od 21.000,00 kuna, te je određeno da plati paušalni trošak u iznosu od 100,00 kuna. Navedeno rješenje je pravomoćno od 24. svibnja 2018.

              11. Uvidom u dopis Ministarstva KLASA:… URBROJ: … od 15. listopada 2021. utvrđeno je da je navedenim rješenjem carinska uprava zatražila od Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru da podnese sudu prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini tuženika N. A. koje su upisane u zk.ul.br. 62 k.o. M. za iznos od 21.000,00 kuna na ime oduzete imovinske koristi. U dopisu se navodi da je pokrenut postupak prisilne naplate dugovanja kod agencije, koje je ostalo nenaplaćeno i po proteku roka od dvije godine.

              12. Uvidom u podatke iz jedinstvenog registra računa utvrđeno je da je tuženik račun u H. p. b. d.d. zatvorio 4. lipnja 2020., račun u E & S. b. d.d. zatvorio 30. ožujka 2020., a račun u A. b. d.d. zatvorio 12. veljače 2016.

              13. Uvidom u dopise Ministarstva od 2. studenog 2022. utvrđeno je da tuženik N. A. u svom vlasništvu nema nikakve imovine.

              14. Uvidom u ugovor o darovanju nekretnina utvrđeno je da su tuženik N. A., kao darodavatelj i tuženik P. A., kao daroprimatelj zaključili navedeni ugovor 14. travnja 2021. temeljem kojeg je tuženik N. A. darovao tuženiku P. A. nekretnine upisane u zk.ul.br. 62 k.o. M., koje se sastoje od kč.br. 671/2 oranica T. sa 17265 m2, a uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tuženik P. A. u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik navedene nekretnine.

              15. Uvidom u izvatke iz matice rođenih utvrđeno je da je tuženik P. A. otac tuženika N. A..

              16. Uvidom u potvrde o visini dohotka utvrđeno je da je tuženik N. A. u 2018. ostvario dohodak od 78.925,62 kuna, u 2019. ostvario dohodak od 39.945,68 kuna, u 2020. ostvario dohodak od 10.458,00 kuna, u 2021. ostvario dohodak od 10.458,00 kuna, a u razdoblju od siječnja do rujna 2022. ostvario dohodak od 7.843,50 kuna.

              17. Slijedom navedenog utvrđeno je da je tuženik N. A. dužan tužitelju, na ime oduzete imovinska koristi isplatiti iznos od 21.000,00 kuna. Utvrđeno je da tuženik N. A. nije platio navedeni dug. Utvrđeno ja da u postupku prisilne naplate putem Financijske agencije nije naplaćeno navedeno potraživanje. Utvrđeno je da tuženik N. A. nema pokretne ili nepokretne imovine na kojoj bi se mogla provesti prisilna naplata. Također je utvrđeno da je tuženik N. A. bio vlasnik nekretnine upisane u zk.ul.br. 62 k.o. M., koje se sastoje od kč.br. 671/2 oranica T. sa 17265 m2, koju je temeljem ugovora o darovanju od 14. travnja 2021. prenio na svoga oca P. A..

18. Odredbom članka 66. stavka 1. ZOO propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine

18.1. Nadalje, odredbom članka 67. stavka 3. ZOO propisano je da se kod besplatnih raspolaganja smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtjeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

19. Slijedom navedenog, tuženik N. A. nakon otuđenja predmetne nekretnine nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, pa je sklapanjem darovnog ugovora poduzeo radnju na štetu tužitelja kao vjerovnika, pa tužitelj osnovano pobija ovu pravnu radnju.

20. Sukladno odredbi članka 70. ZOO sud je odredio da pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno da bi se namirila predmetna tražbina tužitelja.

              21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 164. ZPP, te obzirom da su tuženici u cijelosti izgubili parnicu dužni su tužitelju nadoknaditi troškove ovog postupka.

22. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe u iznosu od 199,08 eura/1.500,00 kuna sukladno Tbr. 7. točki 1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 03/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje u tekstu: Tarifa), za zastupanje na ročištu od 4. travnja 2023. u iznosu od 199,08 eura/ 1.500,00 kuna sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, odnosno ukupno 398,17 eura/ 3. 000,00 kuna.

              23. Slijedom iznesenog sud je donio odluku kao u izreci.

             

U Vinkovcima 17. travnja 2023.

 

                                                                                                                                                     Sudac:

                                                                                                                                                   Ivan Katičić

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

 

DOSTAVITI:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima – zakonski zastupnik tužitelja

2. O. T. F., O.– pun. tuženika