Poslovni broj: 30 Pr-326/2017-52

 

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Poslovni broj: 30 Pr-326/2017-52

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

     Žrtava fašizma 7

     51000 Rijeka

 

                                         

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Rijeci, po sucu Majdi Felker, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. K., iz V., S. 108b, OIB:..., zastupanog po Odvjetničkom društvu M., P. i B. j.t.d., iz R., protiv tuženika R. H., OIB: ..., M..., U. G. V. 33, OIB:...., zastupan po O. u R., R., S. 16, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 7. ožujka 2023. temeljem objave od 17. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I.Nalaže se tuženiku R. ..., M., U. G. V. 33, OIB:...., da tužitelju A. K., iz V., S. 108b, OIB:... na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 11.000,00 kn /1.459,95 EUR-a[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe 6. studenoga 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tuženiku R, OIB: ..., M. U. G. V. 33, OIB:... da tužitelju A. K., iz V., S. 108b, OIB:... na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 200,00 kn / 26,54 EUR-a[2] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

 

-na iznos od 10,00 kn / 1,33 EUR-a od dana 21.07.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 10,00 kn / 1,33 EUR-a od dana 23.07.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 10,00 kn / 1,33 EUR-a od dana 24.07.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 10,00 kn / 1,33 EUR-a od dana 06.08.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 10,00 kn / 1,33 EUR-a od dana 10.08.2015.g. pa do isplate

-na iznos od 150,00 kn / 19,91 EUR-a od dana 17.04.2023.g. pa do isplate

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

             

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od  1.385,04 eura / 10.435,58 kn[3] s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, tekućom od dana 17. travnja 2023. pa do isplate, sve u roku 15 (petnaest) dana.

 

IV. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu do iznosa od 35.000,00 kn /4.645,30 eura[4] i imovinsku štetu do iznosa od 2.100,00 kn /278,72 eura[5], kao i s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka.

 

 

Obrazloženje

             

1.Tužitelj u tužbi navodi da je policijski službenik zaposlenik R.  (dalje: RH), M (dalje: MUP) PPP R. (dalje: PPP). Dana 21. srpnja 2015. za vrijeme radnog vremena da je ozlijeđen u prometnoj nezgodi tijekom intervencije na cesti A. 500 m od naplatnih kućica na K. u smjeru Z.. Naime, tužitelj je po dojavi nadređenih upućen na K. gdje se nalazilo zapaljeno vozilo. Tužitelj je upravljao policijskim motociklom pod rotacijom i sirenom kada je došlo do prometne nezgode na desnom prometnom traku zatvorenom za promet na način da je izbjegavajući udarac u pješaka- radnika C. R. I. D. tužitelj pao sa motora, a motor je klizeći po cesti udario u pješaka. Tužitelj je prilikom navedene nesreće ozlijeđen zbog čega je upućen na H.M.P. R. ( dalje: HMP R. ) nakon čega je sastavljena prijava ozljede na radu i tužitelju su nakon rješenja H. sve ozljede priznate kao ozljede na radu. Naime, tužitelj je zadobio otvorenu ranu palca lijevog stopala sa oštećenjem nokta, naruženje lijevog stopala, višestruke površinske ozljede podlaktice, ozljedu mišica i tetiva u području vrata (trzajnu ozljedu vratne kralježnice) i naruženje desne šake. Tužitelji su nakon nezgode sanirane površinske ozljede te mu je preporučeno mirovanje i uzimanje analgetika uz previjanje rane, ali je zbog mučnine povraćanja i bolova u desnoj šaci i lijevom stopalu u večernjim satima ponovno zaprimljen u HMP. Nakon rengenskog snimanja je utvrđeno da nema faktura ali su mu utvrđene i kontuzije šake i stopala te je izvršena imobilizacija elastičnim zavojem, preporučeno mirovanje, hladni oblozi, led, voltaren gel i analgetici po potrebi. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio bolove jakog, srednjeg i slabog intenziteta. Uslijed pada s motora pretrpio je i primarni strah, a nakon toga srednjeg slabog do srednjeg intenziteta koji se očitovao u strahu za ishod liječenja. Tijekom oporavka nalazio se na bolovanju, morao je mirovati i ulagati pojačane napore pri obavljanju svakodnevnih uobičajenih aktivnosti zbog bolova koje je osjećao slijedom čega je do istog došlo do smanjenja životne aktivnosti od barem 15 %. Zbog ozljede palca sa oštećenjem nokta zbog tužitelja je nastalo naruženje srednjeg stupnja povremeno vidljivo trećim osobama. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda imao troškove liječenja u vidu plaćanja participacije u iznosu od ukupno 50,00 kn, kao i kupovanja lijekova protiv bolova. Također mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom bolovanja koje je trajalo 22 dana po 2 sata dnevno, oko previjanja rana, stavljanja leda, osobne higijene te odlaska liječenju. Temeljem odredbe 1100 Zakona o obveznim odnosima ( dalje ZOO-a) tužitelj potražuje novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koje se očituje kroz kvalifikatorne okolnosti u ukupnom iznosu od 35.000,00 kn, naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.050,00 kn, te naknadu za troškove liječenja koji se odnose na participaciju u iznosu od 50,00 kn kao i daljnji iznos od 1.000,00 kn koji se odnosi na troškove liječenja po osnovu kupnje lijekova. Tužitelj se prethodno obratio poslodavcu sa odštetnim zahtjevom nakon čega je upućen da se obrati osiguratelju poslodavca C. O. d.d. što je učinio, ali je osiguratelj poslodavca taj zahtjev osnovao neosnovanim. Tužitelj se potom obratio nadležnom O.R. međutim dopisom posl. br. N-DO-191/17 od 26. listopada 2017. obavješten je kako njegov zahtjev nije osnovan pa je tužitelj podnio tužbu.

 

2. Podneskom od 6. listopada 2022. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da na ime neimovinske štete potražuje iznos od 35.000,00 kn (4.645,30 eura) sa kamatom od podnošenja tužbe i s osnova imovinske štete u iznosu od 2.100,00 kn (278,72 eura) zajedno sa kamatom i troškom postupka.

 

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako osnov tako i visinu, budući je smatra je do predmetne nesreće došlo krivnjom samog tužitelja. Naime, točno je da je tužitelj policijski službenik PU raspoređen u P.R. na radnom mjestu policijski službenik - prometni motociklist te da je dana 21. srpnja 2015. došlo do štetnog događaja u kojem je ozlijeđen tužitelj tijekom intervencije kod naplatnih kućica na cesti A. 500 m od naplatnih kućica na K. u smjeru Z.. Točno je da je tuženik poslodavac tužitelja i da temeljem odredbe članka 111 Zakona o radu (dalje: ZR-a ) je propisana odgovornost poslodavca za naknadu štete međutim odredbom članka 1067 ZOO-a kao i odredbom članka 25 Zakon o zaštiti na radu ( dalje: ZZNR) propisana je mogućnost da poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći. Iz dinamike odvijanja i nastanka predmetne prometne nesreće opisane u nalazu vještaka za prometna vještačenja A. R. iz S. iz Z. proizlazi da je štetni događaj prouzročen radnjom tj. skrivljenim ponašanjem samog tužitelja u ponašanju budući je isti sa 100 m udaljenosti mogao uočiti pješaka i do naleta na istog ne bi došlo da je motociklist zaobilazio pješaka sa sjeverne strane. U disciplinskom postupku koji se vodio protiv tužitelja tužitelj je oglašen krivim jer se je ponašao krajnje nepažljivo što je potvrdio i drugostupanjski disciplinski sud. Stoga da smatra da je tužitelj isključivo kriv za nastanak predmetnog štetnog događaja, a ukoliko sud utvrdi i da bi postojala krivnja tužene u svakom slučaju tužitelj je znatno doprinio nastaloj šteti svojim postupanjem. Stoga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka. 

 

4.Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije priloženu spisu i to uvidom u zapisnik o očevidu (list 6-11 spisa), nalaz i mišljenje službe traseloških vještačenja I. V. (list 12-23 spisa), dopis K-DO-1158/15-VI (list 24 spisa) medicinska dokumentacija (list 25-28 spisa), prijava ozljede na radu ( list 29-32 spisa), nalaz i mišljenje H. (list 33-39 spisa), uplatnice za participaciju (list 40 spisa), Rješenje H. od 2. rujna 2015. i 3. prosinca 2015. (list 41-45 spisa), nalaz i mišljenje H. (list 46-47 57-58 spisa), rješenje H. od 10. studenog 2015. (list 47-49 spisa), rješenje H. od 11. svibnja 2016., 13. rujna 2015. (list 50-56 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 59-66 spisa), obavijest C.O. d.d. (list 67 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 68-72 spisa), odgovor OD (list 73 spisa), saslušani su svjedoci I. D. (list 81 spisa), tužitelj kao stranka (list 82 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku prometne struke S. H. (list 97-104 108 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku doc. dr.sc.spec. neurokirurgu Z. K. (list 144-151 spisa), izvršen je uvid u spis K-DO-1158/15, te su saslušani svjedoci D. P. (list 165-166 spisa), R. S. (list 167-168 spisa) i L. K. (list 169-170 spisa). 

 

5.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan. 

 

          6.Člankom 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. 

 

              7.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

 

              8.Člankom 221. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

9.Kada tuženik kao  poslodavac odgovarao za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u svezi s radom u kojem slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

 

10.Sukladno odredbi čl. 111. st.1. Zakona o radu ("NN" 149/09 i 61/2011 – dalje: ZR),  štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan naknaditi  radniku po općim propisima obveznog prava, s time da sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR-a) ozljeda na radu i  profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice moga o izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR-a).

 

11.Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete.

 

12.Da bi sud prihvatio prigovor tuženika isključive ili djelomične odgovornosti tužitelja, isti je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu nije propisan poseban oblik krivnje kao oslobađajuća osnova, čime je relevantan svaki oblik odgovornosti radnika, dakle ne samo krivnja kao namjera već i kao nepažnja, bilo gruba (kao izostanak pažnje koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek), bilo obična (izostanak pažnje koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan čovjek). Pri tome je relevantno jesu li počinjeni neki propusti u provođenju pravila zaštite na radu koji su od utjecaja na nastanak nezgode, i to kako na strani tuženika (odnosno poslodavca), tako i na strani tužitelja.

 

13.Utvrđujući odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, dok je obveza radnika da obavlja poslove dužnom pažnjom  (čl. 68. ZZR-a).

 

14.U pogledu okolnosti nastanka štetnog događaj, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za promet S. H., kao stručan, detaljan i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da  stranke nisu imale primjedbi na isti nakon što je vještak dodatno obrazložio svoj nalaz i argumentirano otklonio sve primjedbe na isti.

 

14.Iz prijave ozljede na radu te iz saslušanja tužitelja kao stranke te svjedoka očevidaca R. S. i I. D. kao i iz nalaza i mišljenja vještaka Centra te posebno iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet S. H. proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo tijekom radnog vremena, tijekom obavljanja redovnog posla tužitelja kada je isti upravljao službenim motociklom marke B. u vlasništvu M-a reg. oznaka ... krečući se južni kolnikom autoceste A iz smjera zapada u smjeru istoka. Srednja i desna traka bile su zatvorene za promet privremenom signalizacijom koju je kao cestarski djelatnik postavljao oštećeni pješak. Tužitelj se ulaskom u područje zatvoreno za promet neposredno prije nesreće zatekao u vožnji po desnoj traci, a pješak se iz područja srednje trake duž koje su bili postavljeni signalni stošci zaputio preko desne trake prema rubnoj traci i slivniku do kojeg je metalna zaštitna ograda. Tužitelj je uz usmjeravanje motocikla u desno reagirao kočenjem pri čemu je prednjem dijelom motocikla uz desni rub desne trake naletio na desnu stranu tijela pješaka koji je posljedično prebačen u odbačaju preko ograde sebi prema naprijed i desno od kretanja motocikla, dok je zatim u tužiteljevom prebacivanju ravnoteže na lijevu stranu došlo do polijeganja motocikla na lijevi bok i struganja po desnoj traci prema ulazu na srednju traku. U prometnoj nesreći nisu nađeni tragovi pomoću kojeg bi bilo moguće izračunati kojom brzinom se tužitelj kretao prije nastanka nezgode kao što nije moguće niti utvrditi način i brzinu kretanja pješaka prije i u trenutku nastanka prometne nesreće. Isto da u bitno mijenja mogućnost izbjegavanje nesreće smanjenom brzinom tužitelja i opreznijim kretanjem pješaka kada se uputio u poprečan prelazak kolnika. Prema nalazu stalnog sudskog vještaka H. tužitelj se prilikom reagiranja kočenjem mogao kretati brzinom oko 70 km/h  a na pješaka ne bi naletio, tj. mogao je izbjeći nesreću da se kretao brzinom od oko 40 km/h a do nezgode ne bi niti došlo da je pješak prilikom poprečnog prelaska kolnika se osvrnuo u desnu stranu iz koje su mogle naići vozila bilo interventna bilo ona koja su slučajno ući u zabranjeni prostor. Svjedok R. S. je iskazao da sam, udarac nije vidio tako da je moguće da se pješak kretao na način kako je isti iskazao ali moguće da se kretao i na način kao je iskazao tužitelj tj. da je neposredno prije naleta počeo pretrčavati južnu kolničku traku. Tužitelj kao vozač motocikla i djelatnik policije sa upaljenim rotirajućem svjetlom mogao je na mjestu i vrijeme događaja motociklom ući na dionicu kolnika koji je bio zatvoren za promet, vozila postavljenom privremenom signalizacijom. Uzrok nastanka prometne nesreće je skretanje tužitelja kao motocikliste i pješaka neposredno prije sudara prema jednom te istom mjestu. Vožnjom unutar dionice zatvorene za promet tužitelj nije postupio suprotno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama ( dalje: ZSCP-a) tj., odredbi članka 149. st. 1. ZSCP-a zato što je isto tužitelju kao policijskom djelatniku dozvoljeno sukladno čl. 150. istog Zakona. Tužitelj gledajući s pozicije vozača motocikla nije mogao predvidjeti u konkretnim uvjetima da bi mu pješak I. D. pretrčavao sa lijeve na desnu stranu bez da pogleda u tom smjeru pa sud ne nalazi nikakvu odgovornost niti suodgovornost tužitelja za nastanak predmetne nezgode. Stoga je stav suda da se tužitelj postupao sa pažnjom koja se mogla očekivati od svakog običnog čovjeka, te da isti nije mogao niti morao očekivati niti uz pojačanu pažnju da bi pješak- radnik C.R. mogao prelaziti cestu bez da pogleda u smjeru tužitelja kao niti da će se isti početi kretati upravo u smjeru kretanja motora tužitelja.

 

16.Naime, tužitelj je povrijeđen za vrijeme radnog vremena tijekom obavljanja radnog zadatka. Time proizlazi da tuženik odgovara tužitelju jer je kod njega u radnom odnosu temeljem sklopljenog ugovora na radu, a nesreću je doživio tijekom radnog vremena i tijekom radnog procesa na koji ga je uputio tuženik. Tuženika ne eskulpira činjenica da se radilo o prostoru izvan kruga poslodavca jer je dužnost tuženika bila da vodi obvezu o sigurnosti radnika tuženika dok obavljanju rad za njega tijekom radnog vremena, a osoba koja za štetu odgovara prema objektivnom kriteriju odgovara i za slučajnu štetu.

 

17.U ovom konkretnom slučaju tuženik se ne može osloboditi od odgovornosti jer do štetnog događaja nije došlo zbog uzroka koji se nalazi izvan stvari i čije se djelovanje nije moglo izbjeći niti predvidjeti, s time da ovaj sud zaključuje kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj neposredno prije nastanka štetnog događaja postupao nepažljivo, pa niti u krajnjoj nepažnji, a obzirom da je na uobičajeni način obavlja svoje uobičajene poslove, tj. kretao se službenim motorom radi obavljanja svoga radnog zadatka. Stoga sud nalazi da tužitelj nije ničim doprinio nastanku nezgode, a posebno  što je teret dokaza za isto na tuženiku koji takve dokaze nije priložio do zaključenja glavne rasprave.

 

18.Slijedom svega navedenog zaključak je ovog suda je da u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi u smislu čl. 111. ZR-a i čl. 24. ZZR-a otklonile njegovu odgovornost za naknadu štete tužitelju.

 

19.Ostale dokaze i navode parničnih stranaka ovaj sud nije posebno obrazlagao, jer su ocijenjeni nebitnima za presuđenje.

 

20.Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (čl. 19.st.1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05). Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl.19. st.2. ZOO-a).

 

21.Dakle, zatražene pravne osnove naknade štete po tužitelju u preciziranom tužbenom zahtjevu su samo činjenice, odnosno kriteriji  ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

 

22.U pogledu utvrđivanja visine, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Z. K., kao stručan, detaljan i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da  stranke nisu imale primjedbi na isti.

 

23.S obzirom na utvrđenje vještaka da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i slabijeg intenziteta u trajanju od 20 dana, sud je našao da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje te stoga pravična novčana naknada za ovaj vid štete iznosi 5.000,00 kuna, pri čemu je sud imao na umu trajanje i intenzitet fizičkih bolova.

 

24.Vodeći računa o po vještaku izraženom smanjenju životnog aktiviteta od 2% kao i dobi tužitelja te poslu kojim se isti bavi sud je tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu za povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje dosudio daljnji iznos od 3.000,00 kuna uzevši u obzir pojačane napore koje će isti morati ulagati u daljnjem tijeku života, te aktivnostima primjerenim njegovoj dobi, a posebno tijekom obavljanja svoga posla, te u slobodno vrijeme u aktivnostima primjerenim njegovoj dobi.

 

25.S osnova straha sud je našao da bi s obzirom na trajanje i intenzitet istoga pravična novčana naknada tužitelju iznosila 3.000,00 kuna, budući je primarni strah jakog intenziteta trajao nekoliko sati po ozljeđivanju, sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je 1 dan, srednjeg 10 dana i slabog 1 mjesec u vidu brige za ozdravljenje.

 

26.S osnova nagrđenja sud je u cijelosti našao neosnovan tužitelja budući je vještak utvrdio da nije bilo nagrđenja.

 

27.Po slobodnoj ocjeni suda, u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, s osnove potrebe za tuđom pomoći te s obzirom na vrstu smetnji koje je imao tužitelj, sud je našao da bi pravična naknada iznosila 150,00 kn, budući je tužitelju po osnovu vještaka bila potrebna tuđa pomoć i njega trebala za 5 sati, a što bi po cijeni od 30,00 kuna koliko je uobičajen iznos tuđe pomoći i njege po uobičajenoj sudskoj praksi.

 

28.Po osnovi troškova puta, sud je u cijelosti odbio zahtjev tužitelja budući da prema nalazu i mišljenju vještaka ne proizlazi da bi bili opravdani troškovi puta, s obzirom na činjenicu da je vidljivo da s obzirom na težinu ozljede i samo pomoći i njege u samo 5 dana tužitelj je očito bio pokretan i mogao je samostalno ići na potrebne preglede, a ničim nije posebno dokumentirao da je doista imao troškove koje je tražio, a i sam saslušani svjedok – prijatelj iskazao je da je tužitelja par puta vozio bez ikakve naknade.

 

29.Po slobodnoj ocjeni primjenom članka 223. ZPP-a, sud je našao da tužitelju  s osnova troškova liječenja - participacije pripada ukupni iznos od 50,00 kn koliko je tužitelj platio prema priloženim računima (list 40 spisa).

 

30.Dakle prema mišljenju ovoga suda pravična novčana naknada za utuženu materijalnu i nematerijalnu štetu tužitelju iznosi ukupno 11.200,00 kn odnosno 1.486,50 eura[6].

 

31.Sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a, a prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete vodio je računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ova naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Glede naknade imovinske štete sud je imao u vidu odredbu čl. 1090. ZOO-a koja propisuje da će sud dosuditi naknadu u iznosu koji potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, te je stoga, sa preostalim dijelom po mišljenju ovog suda previsoko postavljenog tužbenog zahtjeva valjalo tužitelja odbiti s obzirom da bi se u protivnom pogodovalo težnjama koje nisu spojive sa prirodom i društvenom svrhom naknade štete.

 

32.Odredba čl. 29. st.1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a čl. 1103. ZOO-a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.  Kako je nesporno da je tužitelj tužbu podnio 6. studenog 2017. sud je tužitelju dosudio zatezne kamate na iznos dosuđene nematerijalne štete te troškova participacije od 50,00 kn dok je na iznos preostale materijalne štete tužitelju kamata dosuđena od presuđenja s obzirom da je visinu iste sud utvrdio u trenutku donošenja odluke pa se smatra da je tada ista dospjela.

 

33.Slijedom navedenog primjenom čl. 8. i 221a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

34.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., u svezi s čl. 155. st. 2.  ZPP-a. Sud je utvrdio da je ukupni uspjeh tužitelja po visini u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev 30%, a u pogledu osnova 100% pa je ukupni uspjeh tužitelja 130%, (130:2=65) dok je uspjeh tuženika u pogledu visine 70%, a u pogledu osnova 0% pa je ukupni uspjeh tuženika 70% (70:2=35). Kada je sud oduzeo postotak tužitelja koji je uspio sa 65% od postotka tuženika koji je uspio sa 35% dobio je uspjeh tužitelja od 30%. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to sastava zahtjeva za mirno rješenje spora 199,00 eura tbr.28. OT-a, tužbe 199,00 eura, tbr. 7. toč. 1. OT-a, sastav 1 obrazložena podneska i to 26.11.2018. 1x199,00 eur, zastupanje na ročištu 11.1.2018., 24.4.2018., 25.2.2019., 6.10.2022. i 7.3.2023. 5x199,00 eura tbr. 9. toč. 1. OT-a što ukupno sa pripadajućim PDV-om iznosi 1.990,00 eura, a s obzirom na uspjeh u sporu od 30 %, dosuđen mu je iznos od 597,00 eura. Tužitelju je dosuđen i iznos od 788,04 eura i to na ime troškova prometnog i medicinskog vještačenja (2.937,50 kn + 3.000,00 kn), budući su isti bio neophodan za presuđenje. Tužitelju je dosuđena i naknada za zahtjev za mirno rješenje spora budući je stav suda da je isti trošak bio opravdan u smislu čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je odbijen s preostalim djelom zahtjeva za trošak postupka jer je isti bio previsoko postavljen u odnosu na OT.

 

Rijeka, 17. travnja 2023.

 

SUDAC:

 

Majda Felker

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

 

 

 

 

DNA:

1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika